Hrvatska udruga nastavnika povijesti
petak, 14.03.2008.
EKOHISTORIJA - prigodno uz promociju časopisa Ekonomska i ekohistorija u Zagrebu - piše: mr. sc. Hrvoje Petrić
U ponedjeljak 17. ožujka u 13 sati u prostorijama "Hrvatskih voda", Vukovarska 220 u Zagrebu održana je promocija 3. broja časopisa Ekonomska i ekohistorija. U ugodnom ambijentu i uz prigodan domjenak, ovo je bila još jedna prilika da se kolegice i kolege upoznaju s pojmom ekohistorije. Objavljujemo napis kolege Petrića o ekohistoriji i zahvaljujemo na prilogu. Ekohistorija - povijest iz druge perspektive Površina planeta Zemlje stalno se mijenja i preoblikuje pod utjecajem geoloških, klimatskih, bioloških i ljudskih utjecaja. Valja istaknuti da je utjecaj fizičkog okoliša bio važan i sve je važniji za razvitak (odnosno očuvanje) ljudskog društva. Dovoljno se sjetiti ekoloških uzroka sloma velikih civilizacija, a posebno suvremenih procesa deforestacije (smanjenja šumskih površina) i desertifikacije (širenje pustinja), pojave nekontrolirane urbanizacije vezanim s gubljenjem tradicionalnih vrijednosti društva, širenje gladi u svijetu kako bi se s pravom zapitali – kuda ide ovaj svijet? Da li je kao pojedinac moguće djelovati na zaustavljanju tih procesa? Koja je pozitivna uloga političkih stranaka u tome? Mnoge odgovore na postavljena pitanje nudi nova znanstvena grana poznatija pod nazivom ekohistorija. Ona ne proučava samo djelovanje čovjeka u prošlosti već nudi odgovore na mnoga suvremena pitanja i probleme modernog čovjeka. Ona ne posvećuje pozornost samo prirodnim i kulturnim uvjetima koji su djelovali na čovjeka i na koje je čovjek djelovao, nego je jedan od njenih prvih ciljeva objasniti postanak svih prirodnih pojava. Ekohistorija nastoji koordinirati aktualne spoznaje u cilju proučavanja okoliša u prošlosti. Ekohistoričar mnogo toga posuđuje od ekologije, prirodnih znanosti, tehničkih znanosti, klimatologije, palinologije, biokemije, geofizike, astrofizike, arheozoologije, agronomije, demografije, medicine što ekohistoriju ujedno pretvara u multidisciplinarn i pristup s kojim se moguće suočiti sa suvremenim problemima u svijetu. Ekohistoričari se u modernom društvu sve više osjećaju kao istraživači u medicini nakon što otkriju uzročnike neke bolesti. Da bi bilo moguće ovladati bolešću nužna je usklađena djelatnost i istraživača i liječnika i javnih djelatnika, ali nerijetko i pacijenata i njihovih bližnjih, a katkad i sviju. Pri tome valja upozoriti na jednog od vodećih europskih intelektualaca (nedavno preminulog francuskog sveučilišnog profesora hrvatskog podrijetla) Mirka Dražena Grmeka koji smatra da medicina, u punom smislu te riječi nije ni znanost, ni umijeće, ni tehnika, nego složeno polje ljudske djelatnosti, u kojemu postoje različite znanosti (anatomija, fiziologija, patologija, farmakologija itd.), tehnike (primjerice, neke kirurške specijalnosti, radiologija i slična područja) pa i postupci koji dopuštaju ocjenjivanje nekih vidova kao umijeća ili čak umjetnosti. Po tome su ekologija pa i ekohistorija vrlo slične medicini tim više jer potonja pretpostavlja istraživanja koja, pored ostalog, sežu do ljudskih tehnika i praksi u okolišu. Od svojih početaka ekohistorija govori o ljudskoj interakciji s prirodnim svijetom, ili, da kažemo drugačije, ona proučava interakciju između kulture nekog društva i prirode. Glavni cilj povijesti okoliša je produbljivanje našega razumijevanja kako je na ljude utjecao prirodni okoliš u prošlosti, te kako su ljudi utjecali i još uvijek utječu na sam okoliš i s kojim rezultatima. Kada uzmemo u razmatranje raspon i predmet proučavanja ekohistorije, uključujući i važna pitanja koja javnost postavlja u vezi okoliša – degradaciju zemljišta, onečišćenje i zagađenje zraka i vode, probleme otpada, očuvanja divljih životinjskog i biljnog svijeta, te divljine - ali važnost ovoga nadilazi obično dodavanje elementa vremena i dubine problema na postojeće političke debate. Povijest okoliša obuhvaća jedan sveobuhvatni pristup i gledanje na historiju kroz odnos čovjeka i prirode. Teme suvremene ekohistorije su: a) načini i modaliteti življenja te obrasci korištenja prirodnih resursa kod domorodaca na Istočnoj i Zapadnoj hemisferi; b) ideje, biljke, životinje, bolesti, ljudi, proizvodni sustavi, koje su europski kolonizatori i poduzetnici donijeli sa sobom, ili zatekli u novootkrivenim područjima; c) interakcija između spolova i rasa, te etničkih skupina, koji pokušavaju steći kontrolu nad prirodnim resursima; d) praksa, regulativa, zakoni i propisi kojima se regulira korištenje zemlje; e) učinci industrijalizacije i urbanizacije u nastanku ekoloških problema; f) ideje o prirodi i čovjekovom mjestu u njoj; g) borba i napori u usmjeravanju ili moderiranju učinaka i posljedica gospodarskog razvitka. Područje proučavanja ekohistorije uključuje i analizu podataka o plimi i oseki, vjetrovima, oceanskim strujama, položaju kontinenata u odnosu jedan na drugoga i geologiju, te obuhvaća povijest klime te načine rasprostiranja bolesti. Povijest okoliša je također priča o ljudskoj eksploataciji prirode. To je priča o učincima poljodjelstva na tlo i okoliš, povijest šuma, učinaka lova i ispaše goveda, ali također i ekološki učinci rudarstva, transporta, urbanizacije i industrijalizacije. Konačno, ali ne manje važno, povijest okoliša predstavlja demaskiranje mitova i iskrivljenih percepcija o prošlosti. Mitovi i krive percepcije nisu bazirane na povijesnim činjenicama i mogu imati veliki ut jecaj, čak i u političkim, vodećim znanstvenim i drugim društveno utjecajnim krugovima. Stoga je važan zadatak povijesti okoliša ispravljanje pogrešnih shvaćanja prošlosti. Ekohistoričari se također bave specifičnim problemima, vezanima za određeno mjesto i vrijeme, a u tim naporima na njih snažno utječu povijesna i sadašnja zbivanja i događaji. Afričke suše i gladi posljednjih su godina privukli pozornost na problem nestašice hrane te podvukli važnost fluktuacija u globalnoj klimi u smislu utjecaja efekta El Nino (periodična zagrijavanja oceanskih struja u južnom dijelu Tihog ocana), a što je doprinijelo ranijem nastanku suša. Propadanje i desetkovanje indijanske populacije nakon dolaska Kolumba što su ih pospješile bolesti koje su Europljani donijeli sa sobom, potaknuli su snažne debate i istraľivanja ove katastrofe bez presedana, te historije bolesti i epidemija uopće. Gusto naseljena poljoprivredna azijska područja oblikovala su interes istraživača za poljoprivrednu ekologiju, irigacijske sustave, te obrasce urbane proizvodnje i potrošnje. Valja istaknuti da ovi problemi ukazuju na potrebu obraćanja pažnje na varijacije u povijesnim iskustvima različitih regija, te ukazuju na širok raspon interesa povijesti okoliša. Ljudi iz ekosustava uzimaju resurse za prehranu ili tržište, od čega je najvažnija hrana. Agro ekosustav organiziran je za agrikulturnu proizvodnju hrane za prehranu grupe ljudi. Način proizvodnje u agronomiji je širi od od same organizacije rada. On također uključuje zemlju i prirodu (posebno kapitaliziranu prirodu) kao utržive robe. Ideje imaju utjecaj na politiku, postupke i ekonomiju preko kojih se ideje materijaliziraju u prirodnom svijetu. To uključuje tehnologije i načine organiziranja proizvodnje. Treba se osvrnuti i na tzv. ekološki imperijalizam koji predstavlja invazije Europljana i njihovih domaćih životinja, biljaka, mikroorganizama i korova u druge dijelove svijeta u kojima je umjerena klima. Američki Indijanci, Australski domoroci - aboridžini, novozelandski Maori uglavnom su u velikoj mjeri nestali i broj im se smanjio u odnosu na vremena prije dolaska Kolumba. «Demografsko preuzimanje» je bilo produkt europske invazije umjerenih područja Amerike, Kanade, Latonske Amerike, Australije, Novi Zeland i Indija. Ta invazija nije uspjela u tropskim područjima. Europska stoka: goveda, konji, koze, ovce, svinje itd., dovezena brodovima istraživača i kolonizatora, postala je vodeća u novim područjima gdje nije bilo grabeľljivaca koji bi zaustavili njihovo širenje. Malo je životnja uveženo nazad u Europu: purani, zamorci, ali ne alpake i ljame. Europski glodavci: štakori i zečevi okupirali su kolonijalne zemlje. Nije se desilo obrnuto, osim u slučaju sivih vjeverica i bizamskih štakora. Bolesti kao što su vodene kozice, kuga, ospice, tuberkuloza, gripa i spolne bolesti razvile su se u epdemije širokih razmjera kod domorodaca, desetkujući njihovu populaciju. Korovi i trave su se širili na iskorištenom tlu, posebno nakon paljevine: maslačak, kopriva, sljez, čičak i razne vrste korova. Tek je nekoliko korova iz Novog svijeta vraćeno i proširilo se u Europi iz Sjeverne i Južne Amerike. Ne bi bilo loše nekoliko riječi kazati i o tzv. ekološkim revolucijama, koje bi bili procesi kroz koje različita društva mijenjaju svoj odnos prema prirodi. One proizlaze iz tenzija između proizvodnje i ekologije, te između proizvodnje i reprodukcije. Rezultati su nove konstrukcije prirode, u materijalnom smislu i u ljudskoj svijesti. Pri tome je prva razina ekološka, a obuhvaća razmjenu energije, materijala i informacija među živim i neživim bićima u prirodnom okruľenju. Valja ukazati na proizvodnju: vađenje, procesiranje te razmjena dijelova i resursa prirode kao darove u tradicionalnim ekonomijama, razmjenu roba i uslu ga u siromašnim ekonomijama osnovnih potreba, ili kao razmjenu roba u trľišnim ekonomijama. No, ne treba zaboraviti ni obradu reprodukcije koja podrazimijeva biološke i društvene procese kroz koje se ljudi rađaju, odgajaju, socijaliziraju i vladaju. Na kraju valja upozoriti i na svijest odnosno način, na koji se svijet doživljava, razumijeva i interpretira u bilo kojem trenutku od strane društva ili društvene grupe, a grupna svijest je kolektivna svijest zbira svih pojedinaca kroz koju je moguće djelovanje (između ostaloga i političko) na promjene u suvremenom svijetu i toga moramo biti svjesni i ovdje u Republici Hrvatskoj. Ostaju još pokušaj odgovora na pitanja zašto je europska kultura postigla svjetsku dominaciju i nametnula svoj sustav vrijednosti modernom svijetu. Možda je moguće tražiti odgovor u tome da je još davno sedentarni, poljoprivredni način života u pojedinim klimatskim uvjetima stvorio na nekim prostorima gušće naseljene populacije. Te su poljoprivredne populacije prve stvorile višak hrane koji se mogao skladištiti i dijeliti pojedincima koji su vršili izvanagrarne djelatnosti. Višak je omogućio nastanak razvijenije podjele rada pa je zbog toga bilo potrebno oblikovati društveni sustav koji će koordinirati ili sankcionirati raznolike oblike međuodnosa. Poljoprivredne gušće naseljene populacije su zajedno sa zalihama hrane bile izložene virusima i bakterijama te su time stvorile otpornost na njih. U nekim sredinama je došlo do pojave pisma koje je bilo potrebno radi prenošenja informacija u društvima gustih aglomeracija s razvijenom podjelom rada. Pismo je omogućilo prijenos znanja. Penjanje stepenicama u razvoju omogućilo je porobljavanje drugih naroda, ali i prenošenje roba, informacija i mikroorganizama na druga područja. Na kraju valja zaključiti da je potrebno odbaciti bilo kakav rasistički pogled na ovu problematiku tj. moram naglasiti da se razlika u razini razvijenosti pojedinih društava u svijetu odvijala zbog razlika u okolišima, a ne zbog bioloških razlika između ljudi, kako to tvrde rasisti. Možda je upravo u razumijevanju ranije navedenih procesa šansa Hrvatske za ostvarivanjem prednosti u suvremenim globalizacijskim procesima koje je nemoguće izbjeći. Ukoliko se to želi ostvariti nužno se okrenuti vlastitim vrijednostima, ljudima i ze mlji. No, nije li zadnji trenutak da počnemo provoditi u djela razmišljanja o vrijednostima hrvatskog okoliša i potrebi održivog razvoja koji bi služio svim ljudima |
Seminar u Rijeci (15. ožujka 2008.)
Dana 15. 3. 2008. u Hotelu «Jadran» u Rijeci održan je seminar u organizaciji Hrvatske udruge nastavnika povijesti i Euroclia. Kroz nekoliko radionica kolege Denis Detling, Darko Benčić i kolegica Zvjezdana Marčić (BiH) predstavili su knjigu radionica "Obični ljudi u neobičnoj zemlji - Svakodnevni život u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji (1945.-1989.). Vjerujemo da će ovaj priručnik korisno upotpuniti i obogatiti nastavu. U sklopu seminara održano je i predavanje na temu "Obrazovanje žena u Hrvatskoj 1868.-1918." Osim ugodnog druženja, kvalitetnih radionica i korisnog predavanja, svi nazočni dobili su i primjerak predstavljene knjige. Darko Benčić, tajnik HUNP-a, nazočne je kolegice i kolege upoznao s dosadašnjim radom i projektima Hrvatske udruge nastavnika povijesti te predstavio novi projekt vezan uz Građanska prava u nastavi povijesti. |
