Bozaniću, druže stari
Pokušao bih citirati dio božićne poslanice kardinala našeg Josipa Bozanića:
... moramo se više posvetiti obitelji jer je obitelj temelj svega. I za crkvu i za društvo...
Ima li tu išta spornog? Gotovo da nema.
Istina je, obitelj je temelj svega, ono di najviše trošiš duhovni dio sebe i stvaraš snagu potrebnu za život. Najveća radost, a na žalost i neki put najveća bol. Nosi te ili te šamara kad treba. Obitelj je nešt kaj te ispunjava i tera u osobni napredak.
Samci mogu biti i uspješni i karakterni i da ne nabrajam... neki i sretni, ali nije to taj uspjeh i sreća. Uvijek fali nešt.
Sad dolazi dio rečenice koji me peče za oči i ubija moral jer nemrem vjerovati da vrhnaravni, veleduhovni predstavnik debelo većinske vjere u ovoj državi za jedan od dva najvažnija blagdana u svojoj poslanici gura interese jedne institucije koja je progutala para ovoj državi skoro ko i privatizacija.
Ustvari, ne ubija me tolko kaj gura svoje interese, nego nemoj za tak veliki blagdan, kad pričaš o ljubavi, razumjevanju, toleranciji... pa daj da se osjeti da je to iz srca i da se svi zapitamo kolko dajemo od sebe.
Kolje me jer je crkvu stavil ispred društva.
Analiza: Zašto je obitelj temelj za crkvu?
Žive li oni u nekoj prirodnoj zajednici koju tolko zagovaraju? Ne, svaki pop okružen je (ugrubo) s 5 časnih, dve, tri civilke, s zamjenikom i obavezno dva, tri mlađa ministranta. Po župama u manjoj mjeri, ali to sigurno nije prirodna zajednica.
Žive li umjereno, kak to propisuje biblija, te i sama crkva zagovara? Šteta trošiti riječi na odgovor, licemjerje neviđenih razmjera.
Ma u biti, da ne meljem više oko poznatih stvari, da, obitelj je temelj za crkvu, ali samo u interesnom kontekstu, a ne u onom kontekstu koji propagira Božić. Obitelj im je temelj jer im daje novi kler i financira ih. I nijedan drugi razlog ne postoji. Dakle muzu, muzu, neki put s manje uspjeha, neki put s više, ali nek se muze. Ništa živo crkva ne daje.
Možda i ja preveć očekujem. U biti sam htel čuti tu poslanicu u zdravom kontekstu. Istina je, ljudi sve više gonjaju materijalnu korist pod izgovorom boljeg obiteljskog ili osobnog (samci) standarda, a zaboravljaju na neko dugoročno duhovno zadovoljstvo koje po meni nema cijene. A to je davanje sebe svojim najmilijima, te u nekom proporcionalnom padu davanje sebe svojoj bližoj i daljoj okolini. Naravno, svako od nas može dati dio sebe i direktno zajednici, odnosno društvu, makar i u najmanjoj mjeri, ali opet je plus za sve. Tu su i oni koji da daju dio sebe mijenjaju život većine, ali dobro, na njih se ovaj put ne budem obaziral.
Ali ne, ne lezi vraže. Naš drug Bozanić ipak ne smatra da je obitelj najprije temelj društva u kojem je nastala vjera, a tek onda su se iz društva izdvojili oni koji zarađuju na vjeri. Jebi ga, ekonomija je ipak pokretač društva, a to mi ovce u božićnom duhovnom zanosu ne smijemo primjećivati dok nas poslanica našeg pastira općinja i prožima.
Jedino se moraš sjetiti na kraju crkvenog obreda i od silnog zadovoljstva tutnuti popu sto eura kaj ti je odkril toplu vodu i pričal o nečem kaj većina ima doma, a ostali tome teže.
Bok svima, sretna nova godina
|