Hrvatski Henok

21.10.2008., utorak

PRVI DIO :: Uvod u Božje suđenje

Henokova priča o budućnosti zlotvora i pravednika

POGLAVLJE PRVO
1. Blagoslovljene riječi Henoka, riječi koje će biti blagoslov za izabrane i pravedne, koji će živjeti u danima nevolje, kada će biti izbrisani svi bezbožni zlotvori.
2. Henoku, čovjeku pravednom Bog je otvorio oči da vidi viziju Svetaca nebeskih. I prikazali su mu je anđeli, koji su mu pomogli da razumije sve ono što je vidio, a to što je vidio nije bilo za njegov naraštaj, već za one koji su tek trebali doći. I Henok je započeo svoju priču:
3. „Zbog brige za izabrane govorim, zbog brige za njih ispričat ću priču: Svetac Najviši izaći će iz svog mjesta u kojem prebiva,
4. vječni će Bog kročiti na zemlju, na goru Sinaj. Izaći će iz svog tabora i pojavit će se u svoj snazi svoje moći s nebesa nad nebesima.
5. I ljude će obuzeti strah, i Stražari će drhtati, i veliki će strah i strepnja čvrsto stisnuti sve krajeve zemlje.
6. I visoke će se planine potresti, i visoka će se brda spustiti, rastopit će se kao što se topi vosak u vatri.
7. I zemlja će se potpuno rascijepati, i sve što je na zemlji izginut će, i sudit će se svakom čovjeku.
8. Ali će sa pravednima On biti u miru, i zaštitit će svoje izabrane, a njegova će milost počivati na njima. I svi će oni pripadati svom Bogu, i što god budu radili u svemu će imati uspjeha, i bit će blagoslovljeni. On će im pomagati i oni će vidjeti svjetlo njegovo, i bit će s njima u miru.
9. I gle! Jehova je sišao sa mirijadama svetih anđela svojih, da sudi svima i da osudi sve bezbožnike za sva bezbožna djela njihova koja su bezbožno činili i za sve drske riječi koje su bezbožni grešnici izgovorili protiv Njega“.

POGLAVLJE DRUGO
1. Pažljivo promotri sve stvari što se nalaze na nebesima, kako ne mijenjaju svoje putanje, i nebeska svjetlila, kako se podižu i namještaju u skladu sa svojim razdobljima, i ne promašuju svoj ustaljeni red.
2. Pažljivo promotri i zemlju, i obrati pažnju na stvari koje se nalaze na njoj, od prve do zadnje, kako li su sve postojane, i kako se nijedna od njih ne mijenja, a u svakoj od njih očituje ti se Božja prisutnost.
3. Pažljivo promotri i ljeto i zimu, kako je cijela zemlja puna vode, i kako kiša iz oblaka i rosa natapaju zemlju u svoje vrijeme.

POGLAVLJE TREĆE
1. Pažljivo promotri i vidi kako svim stablima zimi otpada sve lišće, izgledaju uvenulo i ogoljelo, ali pogledaj onih četrnaest stabala – onih koja ne gube svoje lišće, već im staro lišće ostaje i dvije do tri godine, dok ne naraste novo.

POGLAVLJE ČETVRTO
1. I opet, pažljivo promotri dane ljetne, kako je tada sunce visoko iznad zemlje. A ti tada tražiš hladovinu i utočište od vrućine sunca koje grije i zemlje koja također gori vrućine, i ne možeš ni gaziti po zemlji ili stijenama od tolike vrućine.

POGLAVLJE PETO
1. Pažljivo promotri kako se drveće pokriva zelenim lišćem i donosi svoj plod. Obrati pažnju i pokušaj pun strahopoštovanja spoznati Njegova djela i priznaj da ih je načinio Onaj koji živi oduvijek i zauvijek.
2. I sva će djela Njegova biti uspješna iz godine u godinu i zauvijek, i sve što je On naumio sigurno će se izvršiti. Sva djela Njegova postojana su i u skladu sa svrhom za koju ih je Bog stvorio, tako su načinjena.
3. I pogledaj kako mora i rijeke izvršavaju volju i zapovijed Onoga koji ih je stvorio.
4. Ali vi – vi niste bili tako postojani, niste izvršili zapovijed Jehovinu, nego ste se odvratili od njega i govorili protiv Njegove uzvišenosti drske i ohole riječi, svojim nečistim ustima. O, svi vi koji ste tvrda srca, mir neće biti sa vama.
5. Stoga će vaši dani biti prokleti, i skratit će se godine vašega života, dok će godine vašeg uništenja biti višestruko produljene, te ćete dovijeka biti prokleti. I neće vam biti iskazano milosrđe.
6. U tim će danima pravednicima vaše ime biti kao psovka, s prezirom će se govoriti o njemu, i svi koji nanose prokletstvo, nanosit će ga vašim imenom. Tada će bezbožni grešnici biti uspoređeni sa ovim naraštajem, a svi [drugi] će se radovati, jer tada će biti vrijeme oproštenje grijeha, vrijeme milosti i mira, vrijeme Njegove strpljivosti. Za njih je pripremljeno spasenje, oni će vidjeti ljupku svjetlost. A za vas grešnike spasenja neće biti, nego će vas sve snaći prokletstvo.
7. Izabranici će vidjeti svjetlo, radost i mir, te će primiti zemlju u nasljedstvo. A vas bezbožnike snaći će prokletstvo.
8. Osim toga, izabranici će biti obdareni mudrošću, primit će život i neće više biti robovi grijeha, bilo bezbožnosti ili oholosti. Jer oni koji su mudri, hodit će skromno.
9. I neće više promašiti svoju svrhu, neće griješiti u sve dane života svojega, i neće više ginuti zbog božanske srdžbe ili gnjeva, već će biti potpun broj dana života njihova. I dani života njihova umnožit će se u miru, i godine radosti njihove veoma će se umnožiti, u vječnoj sreći i miru bit će u sve dane života svojega.
- 13:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DRUGI DIO :: Pali anđeli i mjesta kazne

Pad anđelâ :: Moralni pad ljudskog roda :: Briga anđelâ za ljude :: Božje izricanje kazne nad anđelima :: Mesijansko Kraljevstvo (Noin fragment)

POGLAVLJE ŠESTO
1. I sinovi ljudski veoma su se namnožili na zemlji, a rodile su im se i kćeri, lijepe i ljupke.
2. Kad su ih anđeli – djeca nebeska – uočili, počeli su osjećati požudu, te su stali govoriti jedan drugome: „Dođite, odaberimo sebi žene među djecom ljudskom, neka začnu sa nama i rode nam sinove“.
3. I Semjaza, koji je bio njihov vođa, rekao im je: „Bojim se da vi ne biste uistinu bili spremni učiniti ovo o čemu govorimo, pa ću ja sam ostati kriv i pretrpjeti kaznu za ovaj veliki grijeh“.
4. A oni su mu odgovorili rekavši: „Svi ćemo se zakleti na odanost i obavezat ćemo se na međusobno prokletstvo, kako se ne bismo odrekli svoje zamisli, već je sproveli u djelo“.
5. I svi su se zajedno zakleli i obavezali da će se međusobno prokleti ako bi koji od njih odustao i iznevjerio ostale.
6. Bilo je ukupno dvije stotine onih koji su se spustili na zemlju u danima čovjeka Jareda. I okupili su se kod gore koju su prozvali „Hermon“, što znači „prokleta stvar“, odnosno „stvar posvećena za uništenje“. Tako su je prozvali zato što su se prethodno zakleli i obavezali na međusobno prokletstvo.
7. A ovo su imena njihovih vođa: Semjaza, glavni vođa, Arakiba, Ramejel, Kokabijel, Tamijel, Ramijel, Danel, Ezekejel, Barakijel, Azajel, Armaros, Batarel, Ananel, Zakijel, Samsakejel, Satarel, Turel, Jomjael, Sarijel.
8. To su njihovi desetnici.

POGLAVLJE SEDMO
1. I svi su pošli za njima i uzimali sebi žene, svaki bi si uzeo koju je odabrao. Uzimali su ih sebi za žene i uprljali su se legavši s njima. Usto su svoje žene poučili gatanju i čarolijama, presađivanju biljaka i njihovom uzgoju.
2. S vremenom su one zatrudnjele i rodile sinove koji su postali veliki divovi, visoki oko trideset lakata [oko 13,35 metara],
3. i koji su drugim ljudima nasilno otimali njihovu imovinu. A kada ljudi to više nisu mogli podnijeti,
4. divovi su počeli obarati njih i stali su proždirati ljudski rod.
5. Na kraju su počeli griješiti i protiv letećih stvorenja i zemaljskih životinja, protiv gmazova i stvorenja u vodi, i čak su počeli proždirati jedni druge i piti krv.
6. I cijela je zemlja uzdisala zbog tih bezakonika.

POGLAVLJE OSMO
1. Azazel je ljude poučio izradi mačeva, noževa, štitova i prsnih oklopa. Naime, otkrio im je zemaljske metale, te ih poučio umijeću njihove obrade. Poučio ih je kako izrađivati narukvice, ukrasni nakit, te kako od antimona izraditi crnilo za očne kapke. Otkrio im je i posebna svojstva svih vrsta dragog kamenja, te ih uputio u izradu tinktura za bojenje.
2. I bezbožnost se sve više širila zemljom, i ljudi su sve više činili blud, jer su bili zavedeni na pogrešan put, i iz dana u dana postajali su sve iskvareniji na svim svojim putovima. Semjaza ih je poučio čaranju i presađivanju biljaka, Armaros odstranjivanju uroka, Barakijel ih je uputio u astrologiju, Kokabel ih je poučio o zviježđima, Ezekejel im je prenio spoznaju tumačenja oblaka, a Arakijel tumačenja zemaljskih znakova, Šamsijel tumačenja znakova na suncu, a Sarijel znanje o mijenama mjeseca. I kad bi ljudi koje su tome poučili umirali, oni su plakali i njihov se plač čuo do nebesa…

POGLAVLJE DEVETO
1. I tada su Mihael, Urijel, Rafael i Gabrijel pogledali dolje sa neba i vidjeli mnogo krvi prolivene na zemlju, i da je bezakonje uzelo maha na cijeloj zemlji.
2. Pa su govorili jedan drugome: „Uzdisanje zemlje dosiže do samih vrata nebeskih.
3. I zato sada vi, sveci nebeski, čujte prošnju duša zemaljskih: 'Neka Najviši obrati pažnju na nas'“.
4. I rekli su Gospodaru Vjekova: „Gospodaru svih gospodara, Kralju kraljeva i Bože Vjekova, prijestolje Tvoje slavno stoji iz naraštaja u naraštaj, i ime Tvoje sveto slavno će biti i blagoslovljeno u sve vjekove!
5. Ti si sve stvorio i sve se miče i živi zbog tvoje volje. Tvojem je pogledu sve golo i otkriveno, Ti vidiš svaku stvar i pred Tobom se ništa ne može sakriti.
6. Vidio si što je učinio Azazel, koje je sve stanovnike zemlje zaveo na put nepravde otkrivši im vječne tajne koje su sačuvane za nebesa, koje ljudima nije dopušteno znati,
7. i Semjaza, kojem si Ti dao vlast da postavlja uredbe svojim suradnicima.
8. Sada su otišli kćerima ljudskim na zemlju, pa su legli s njima, čime su se uprljali nečistoćom, a ljudima otkrili svakovrsne grijehe.
9. I žene su rodile divove koji su cijelu zemlju napunili nepravdom i natopili krvlju.
10. Zato sada Ti primi duše onih koji su umrli i onih koji plaču, onih čiji su uzdisaji doprli do vrata nebeskih i čije su se tužaljke popele do nas. I ne mogu se utišati zbog velikog bezakonja koje se čini na zemlji.
11. Ti znaš što će biti i prije nego se to dogodi, Ti vidiš svaku zlu stvar i dugo podnosiš zlo, zato sada reci svojim slugama što trebaju činiti budući da se veliko čini na zemlji“.

POGLAVLJE DESETO
1. Tada je Najviši poslao Urijela sinu Lamekovom, Veliki mu je Svetac rekao:
2. „Pođi k Noi i reci mu u moje ime koje je SAKRIVENO i obznani mu kraj koji ću nanijeti cijelome svijetu. Obznani mu da će cijela zemlja biti uništena potopom koji će je cijelu potopiti i uništiti sve što je na njoj.
3. I zato ga uputi u to kako se može spasiti i sačuvati svoje potomstvo iz kojeg će izaći novi naraštaji svijeta“
4. A Rafaelu je Jehova rekao: „Azazelove ruke i noge stavi u lance. Zatim iskopaj jamu u pustinji kod Dudaela, pa ga baci u nju.
5. Zatim onu jamu zatrpaj oštrim i nazubljenim kamenjem, da nikada više svjetlo ne dopire do njega jer tamo će mu biti vječna tamnica.
6. A u Sudnji dan bit će potpuno uništen vatrom. Tako će biti izliječena zemlja oboljela od zloće. Zato objavi izlječenje za bolesnu zemlju, za sve što na njoj boluju, za sve sinove ljudske. Objavi im da neće svi sinovi ljudski iščeznuti zbog tajni koje su Stražari nebeski odali sinovima ljudskim.
7. …
8. Jer sva se zemlja iskvarila zbog stvari kojima ih je poučio Azazel. Njemu će se pripisati krivica za sve grijehe njihove“.
9. A Gabrijelu je Jehova rekao: „Ustani protiv onih pokvarenih bastarda, protiv djece bluda i pobij tu djecu Stražara nebeskih koja žive među ljudima i čine im zlo. Stavi im u srce zamisao da unište jedan drugoga, pa neka međusobno ratuju u ratu kakvog dosad još nije bilo.
10. Jer neće se ostvariti želja njihovih očeva koju su imali za svoje zlo potomstvo, naime, da oni žive zauvijek, a da im djeca žive pet stotina godina“
11. Jehova se tada obratio Mihaelu: „Idi Semjazi i njegovim suradnicima koji su se s njim udružili kako bi se uprljali sa kćerima ljudskim u svim njihovim nečistoćama – i sveži im ruke i noge u lance.
12. Oni će gledati svoje ljubljene sinove kako se međusobno uništavaju, a ti ih tada brzo baci u lance i sveži ih da budu svezani dok ne prođe sedamdeset naraštaja preko zemlje, do dana njihovog suda i njihovog kraja. Jer to će biti sud i njihov kraj zauvijek i u sve vjekove.
13. Toga će značajnog dana biti bačeni u bezdan vatreni, i u mukama će biti zatvoreni zauvijek. I svaki koji bi se ponovno pobunio poput njih, pridružit će im se tamo tako dugo dok ne iščeznu svi naraštaji na zemlji.
14. …
15. I uništi duh buntovnika i djecu Stražara nebeskih, jer su iskvarili cijeli ljudski rod. Uništi sve grešno na licu zemlje i neka dođe kraj svakom zlom poslu, a pravednost neka procvjeta na zemlji i neka se ljudima obznani istina. Tako će se potvrditi blagoslovi za djela pravednih i onih koji ljube istinu. Tada će procvjetati istina i vječna će radost biti na zemlji.
16. …
17. Tada će se pravednik spasiti i živjet će tako dugo dok mu se ne rodi tisuću sinova, i u sve će dane mladosti i starosti svoje oni uživati u miru.
18. Cijela će se zemlja tada ispuniti pravednošću, i blagoslovi će rasti kao što rastu plodovi na drveću.
19. I mnogo će poželjnog drveća biti posađeno na zemlji i to će drveće biti poput čokota – tko se god nakalemi na taj čokot i sam će donositi obilan plod, i svakome tko posije jednu sjemenku toga drveta, dobit će biti tisuću puta veća. I iz jedne mjere maslina izaći će deset mjera ulja.
20. Očisti zemlju od onih koje ugnjetavaju i svih onih koji joj nanose nepravdu, očisti je od svega grijeha i od svih bezbožnih djela. I sve što je nečisto bit će izbrisano s lica zemlje.
21. Tada će svi sinovi ljudski postići pravednost i svi će narodi iskazivati čast i upućivati molitve Meni, i svi će obožavati jedino Mene. Tada će zemlja biti očišćena od svake prljavštine i od svih grijeha, od svake osude i svake muke. Nikada više nakon toga neću poslati takvu nevolju na zemlju, ni u kojem naraštaju – nikada više.

POGLAVLJE JEDANAESTO
1. U tim ću danima otvoriti nebeske odaje u kojima čuvam blagoslove, pa ću ih poslati dolje na zemlju. I blagoslovit ću svaki posao i svaki trud sinova ljudskih.
2. Istina i mir tada će im se pridružiti i bit će s njima u sve dane svijeta i kroz sve naraštaje sinova ljudskih“.


Vizija u Henokovom snu :: Henok posrednik za Azazela i ostale pale anđele :: Henokova objava o njihovoj prvoj i konačnoj kazni

POGLAVLJE DVANAESTO
1. Henok je bio čovjek koji se krio od ljudi, i nitko od sinova ljudskih nije znao gdje se on krije, gdje mu je prebivalište i što s njim događa.
2. Sve što je radio pratili su Stražari nebeski, a on je hodio u svetosti.
3. I zato sam ja, Henok, primao blagoslove od Jehove Svevišnjega, Kralja Vjekova. I gle, Stražari su me pozvali – mene, Henoka, koji ovo pišem – i rekli su mi:
4. „Henoče, ti koji pišeš pravedno, idi Stražarima nebeskim koji su napustili svoja sveta mjesta, koji su se onečistili sa kćerima ljudskim i počinili ono što djeca zemaljska čine, uzeli sebi žene, [pa im reci]: 'Vi ste na zemlju navukli osudu uništenja,
5. i zato nećete imati mira niti ćete primiti oprost od svojih grijeha. A budući da ste pronašli zadovoljstvo gledajući svoje zlo potomstvo
6. sada ćete vidjeti kako će vaša voljena djeca izginuti. I tugovat ćete nad uništenjem svoje djece, i molit ćete za njih u svu vječnost, ali milost i mir neće vam biti iskazani'“.

POGLAVLJE TRINAESTO
1. I Henok je pošao i rekao: „Azazelu! Mir neće biti s tobom, jer su teške osude izrečene protiv tebe: 'Bit ćeš stavljen u lance,
2. i neće ti se smilovati, zbog nepravednih djela kojima si učio, zbog svih djela bezbožnih i nepravednih kojima si ih učio i grijeha koje si otkrio ljudima'“.
3. I kad sam mu to pred svima rekao, veoma su se uplašili. Sve su ih obuzeli veliki strah i strepnja.
4. I stali su me preklinjati, čak su mi predložili pisanu molbu, ne bi li nekako dobili oproštenje. I molili su me da sastavim njihovu molbu i da je predočim Jehovi na nebesima.
5. Naime, oni se od vremena svoje pobune više nisu mogli obraćati Njemu, niti podići svoje oči prema nebesima, zbog sramote zbog svojih grijeha kojima su bili opterećeni.
6. Tada sam zapisao njihovu molbu, prema djelima koja su osobno počinili, te sam u skladu sa njihovim zahtjevom, zapisao da traže oproštenje i još dana života svojega.
7. I otišao sam i sjeo pored rijeke sa dva izvora [Jor-Dana, kod grada Lajiša], u zemlji koja je jugozapadno od Hermona. Tamo sam čitao njihovu pisanu molbu, sve dok nisam utonuo u san.
8. I usnuo sam san, vizija se spustila nad mene, a u vizija stroge kazne. I začuo sam glas koji mi je prenio riječi kazne koje ću prenijeti sinovima nebeskim, riječi kojima ću ih ukoriti.
9. Kad sam se probudio, pošao sam k njima. A oni su sjedili okupljeni zajedno, pokrivenih lica, plačući u Abel-Sajilu, koji se nalazi između Libanona i Senesera.
10. I prenio sam im viziju koju sam vidio u snu, i stao im govoriti riječi pravedne. Tako sam prekorio one Stražare nebeske.

POGLAVLJE ČETRNAESTO
1. Knjiga s riječima pravde, s riječima prijekora za Stražare vječne, u skladu sa uputom Sveca Velikoga koju sam primio kroz viziju:
2. Dok sam spavao, u snu sam vidio nešto kao ljudski jezik, i dah u ustima, nešto što je Uzvišeni dao čovjeku da bi mogao razgovarati s drugim ljudima i izreći ono što mu je u srcu.
3. A kao što im je dao taj dar, tako im je i dao da razumiju riječi mudrosti. Taj je dar sada dao i meni, i dao mi je ovlasti da opomenem Stražare, djecu nebesku.
4. Zapisao sam vašu zamolbu, ali u viziji koja mi je bila prikazana rečeno mi je da vašoj molbi neće biti udovoljeno. U sve dane vječnosti neće biti promijenjen sud. Doista, vašoj molbi neće biti udovoljeno.
5. Odsada, pa u svu vječnost, neće vam biti dozvoljen povratak na nebesa. Ostat ćete ovdje, zarobljeni na zemlji, jer takva je uredba da ostanete zarobljeni ovdje u sve dane svijeta.
6. Ali prije toga, vidjet ćete uništenje svojih voljenih sinova, i nećete pronaći radost u potomstvu svojem, jer pred vama će pasti od oštrice mača.
7. Ako namjeravate moliti da im se to ne dogodi, mogu vam odmah reći da – čak i ako budete plakali i molili i ponavljali sve riječi koje ste zapisali u prijašnjoj molbi – vašoj molbi neće biti udovoljeno.
8. Nadalje, u viziji sam vidio oblak. I oblak i izmaglica pozvali su me. I popeo sam se i pošao na put na kojem su mi bili pokazani putovi zvijezda, a putovao sam brzinom munje. I vjetrovi vizije podigli su me, te me donijeli do samih nebesa.
9. I našao sam se vrlo blizu zida koji je bio izgrađen od kristala, a na njemu su bili plameni jezici koji su me gotovo dodirivali. I ušao sam kroz jedan od tih plamenih jezika i došao sam u veliku kuću izgrađenu od kristala. Zidovi te kuće bili su kao uglačani kristalni pod, i cijela je okućnica bila od kristala.
10. …
11. Strop u kući bio je kao nebo puno zvijezda i munja, a između munja bili su vatreni kerubi. Njihova su nebesa bila poput kristalno čiste vode.
12. Plamteća je vatra okruživala zidove, i ulazi u kuću bili su obasjani plamenom.
13. I ušavši u kuću, osjetio sam da je unutra vruće poput vatre i hladno poput leda. Bilo je tako da se unutra ne bi moglo živjeti. Tada me obuzeo strah i strepnja mi se uvukla u srce.
14. Toliko sam strepio i tresao se od straha, da sam pao dolje, licem na zemlju.
15. Ali vizija je išla dalje, i gle! Vidio sam i drugu kuću, veću od one prve, i ulaz u nju bio je potpuno otvoren ispred mene, a bio je izgrađen od plamteće vatre.
16. U svakom je pogledu ovaj prizor bio toliko blistav i veličanstven, tako neizmjeran da vam ne mogu niti objasniti blistavost njegovog veličanstva.
17. I pod kuće bio je vatren, a iznad njega bile su munje i kretale su se zvijezde, i strop kuće također je bio poput plamteće vatre.
18. I pogledao sam u kuću i vidio uzvišeno prijestolje koje je izgledalo poput kristala. Vidio sam i velike kotače koji su sjali kao sunce, i vidio sam viziju kerubâ.
19. Ispod trona kao rijeka je izlazila plamteća vatra i bila je toliko sjajna da nisam mogao ni gledati prema prijestolju.
20. I Slavni koji je sjeo na prijestolje bio je odjeven u odjeću koja je bila sjajnija od sunca i bjelja od snijega.
21. Nijedan od anđelâ nije mogao stati pred Njegovo lice, jer su Njegova slava i veličanstvo bili toliki da nitko nije mogao stati pred Njega.
22. Plamteća je vatra bila oko Njega i veliki je plamen gorio pred njim, pa mu se nitko nije mogao približiti. Mirijadu mirijada služilo mu je, iako On nije trebao nekoga da ga savjetuje.
23. I oni najsvetiji koji su Mu bili najbliži, ni noću nisu ostavljali svoja mjesta pred Njim.
24. Vidjevši sve to, osjećao sam se bespomoćno, i strepnja i strah bili su očiti na mom licu. I tada me Jehova pozvao, svojim vlastitim ustima mi je rekao: „Priđi bliže, Henoče, i čuj moju riječ“.
25. Jedan od svetaca tada je došao do mene i podigao me, a i Onaj se približio vratima na kojima sam stajao. I poklonio sam Mu se licem do poda.

POGLAVLJE PETNAESTO
1. A on mi se obratio i stao govoriti, tako da sam čuo Njegov glas: „Ne boj se, Henoče, ti pravedni čovječe i ti koji pišeš riječi pravedne. Pristupi bliže i čuj moj glas.
2. Idi i reci Stražarima nebeskim, onima koji su te poslali da budeš posrednik između njih i mene: 'Vi biste trebali biti posrednici za ljude, a ne tražiti od ljudi da budu posrednici za vas.
3. Zašto ste napustili visoka, sveta i vječna nebesa, pa legli sa ženama i uprljali se sa kćerima ljudskim koje ste si uzeli za žene? Zašto ste postali kao i djeca zemaljska, te rodili bastardno potomstvo?
4. Iako ste bili sveta, duhovna i vječna bića, uprljali ste se krvlju kćeri ljudskih, i rodili djecu od krvi i mesa. Poput sinova ljudskih, počeli ste osjećati požudu za mesom i krvlju, baš kao i smrtnici ljudski.
5. Pa zbog toga sam im i dao da sa ženama svojim mogu sebi rađati potomstvo, i zato oni i čeznu za svojim ženama zemaljskim.
6. Ali vi ste bili duhovna bića, imali ste vječni život, i mogli ste biti besmrtni tako dugo dok na zemlji žive naraštaji.
7. Vama nisam namijenio kćeri ljudske, jer vama duhovima namijenjena su nebesa, i na nebesima je vaše prebivalište.
8. I zato će sada ti bastardni divovi, koji su začeti od duha i tijela, biti nazvani zlim dušama zemlje, i zemlja će biti njihovo obitavalište.
9. Zle će duše živjeti u svojim tijelima, jer su rođene kao sinovi ljudski, ali od onih koji su nekada bili sveti Stražari. Oni će biti zli duše na zemlji i zlim dušama zemlje će se zvati.
10. Jer dušama nebeskim nebesa su obitavalište, a dušama zemaljskim koje su na zemlji rođene, obitavalište će biti zemlja.
11. I duše tih nasilnih divova uzrokuju veliki nevolje, jer nanose bol, zlostavljaju, uništavaju, napadaju, tuku i razaraju sve zemaljsko. Ne uzimaju hranu, a nikada nisu gladni ni žedni, samo zlostavljaju druge. I te zle duše ustaju protiv sinova i protiv kćeri ljudskih, iako su i sami napola djeca zemaljska.

POGLAVLJE ŠESNAESTO
1. A nakon što prođu dani krvoprolića i uništavanja, i nakon što izginu nasilni divovi, rođeni od duhova koji su postali tijelo – nakon što oni odu – tada će uslijediti konačni Sud. Tada će doći kraj svemu i tada će uslijediti veliki Sud kojim će doći kraj svim vjekovima. Tada će se suditi Stražarima i bezbožnicima, tada će doći kraj svemu'.
2. I Stražarima koji su napustili nebesa, a koji su te poslali, tražeći da ih zastupaš preda mnom, još ćeš reći: 'Znate kako je na nebesima, ali još vam sve tajne nisu bile otkrivene. Doduše, znate za neke od njih i one su vrijedne, a vi ste ih zbog tvrdokornosti svojih srca otkrili ženama zemaljskim. I zato je sada veliko zlo došlo na zemlju, jer ste im otkrili te tajne'.
3. …
4. Zato im još poruči: 'Mir moj neće biti s vama'“.


Henokovo putovanje kroz Zemlju i Šeol :: Prvo putovanje

POGLAVLJE SEDAMNAESTO
1. I bio sam uzet i odnesen do mjesta gdje su bili oni koji su izgledali kao plamteća vatra, i oni su se u jednom trenutku, kada su to poželjeli, preobrazili u lik čovječji.
2. I odnijeli su me u mjesto tame, na planinu čiji je vrh dosezao do nebesa.
3. I vidio sam stan svjetlila nebeskih, riznicu zvijezda i grmljavine nebeske. A u najvećoj dubini, pod vatrenim lukovima bilo je nešto kao strijele vatrene spremljene u svoj tobolac, i kao vatreni mač. Bile su to munje nebeske.
4. I opet sam bio uzet i odnesen do živih voda, i do vatri zapada, koje gore svaki put kada sunce zalazi.
5. I došao sam do plamene rijeke, u kojoj je vatra tekla poput vode i ulijevala se u Veliko more koje je na zapadu.
6. Vidio sam te rijeke [tu rječinu] i došao sam do njih [do nje], i do mjesta tame. Bilo je to mjesto gdje nije bilo živog tijela.
7. Vidio sam te planine tame i zime, i mjesto gdje su se ulijevale sve vode koje teku.
8. Vidio sam usta svih rijeka zemaljskih, duboka usta koja gutaju sve rijeke što teku zemljom.

POGLAVLJE OSAMNAESTO
1. Vidio sam i riznice vjetrova, te kako ih je On smjestio nad sva stvorenja zemaljska, a vidio sam i čvrste temelje zemlje.
2. Vidio sam i ugaoni kamen zemlje, te četiri vjetra koji drže zemlju i svod nebeski.
3. Vidio sam vjetrove koji razapinju svod nebeski, a njihovo je mjesto između nebesa i zemlje. Oni stoje poput nosivih stupova nebeskih.
4. Vidio sam vjetrove nebeske koji se okreću i donose na zemlju sjaj sunca i svih zvijezda na svojim mjestima.
5. Vidio sam vjetrove koji sa zemlje pokreću oblake nebeske. Vidio sam i staze anđeoske. A na kraju zemlje vidio sam da je i tamo svod nebeski iznad nje. I pristupio sam bliže i vidio mjesto koje gori dan i noć, dolinu u kojoj je sedam planina od sjajnog kamenja, tri prema istoku i tri prema jugu.
6. …
7. A od te tri okrenute prema istoku, prva je bila od obojenog kamena koji je sjajio poput kristala, druga je bila od bisera, a treća je bila plava kao kamen hijacint. A one okrenute prema jugu bile su od crvenog kamena koji je sjajio poput kristala.
8. Ali ona u središtu dosezala je do nebesa, kao prijestolje Božje. Ona je bila od prozirnog alabastra, a vrh joj je bio od safira.
9. I vidio sam plamteću vatru. A iza tih planina
10. bio je predio iz kojeg bio kraj velike zemlje. Tamo su završavala i nebesa.
11. I vidio sam duboki bezdan u kojem su bili redovi nebeske vatre. I vatra je tekla i padala, poput vodopada koji su bili neizmjerno visoki i široki.
12. A iza tog bezdana vidio sam mjesto iznad kojeg više nije bilo svoda nebeskog, a zasigurno nije bilo ni čvrstog tla zemaljskog. Tamo nije bilo ni vode, a mjesto je bilo takvo da ni ptice ne bi mogle letjeti prostranstvom. Bilo je to potpuno prazno, pusto i užasno mjesto.
13. I vidio sam sedam zvijezda koje su izgledale poput gorućih planina. I htio sam nešto upitati u vezi njih, ali tada mi je
14. anđeo rekao: „Ovo je mjesto kraj neba i zemlje. Ovo će mjesto služiti kao tamnica zvijezda i vojske nebeske.
15. I zvijezde koje se kotrljaju po vatri, to su one koje su na samom početku svog puta prestupile zapovijedi Jehovine, jer nisu bile na svom položaju u vrijeme koje im je on odredio.
16. Zato se razgnjevio na njih i svezao ih tamo sve do vremena kada će im zbog svih njihovih krivnji biti potpuno suđeno, čak i ako to bude za deset tisuća godina“.

POGLAVLJE DEVETNAESTO
1. I Urijel mi je rekao: „Ovdje će biti bačeni anđeli koji su se povezali sa kćerima zemaljskim, te su svojim duhom poticali ljudski rod na činjenje svakakvih prljavština i zavodili ih na pogrešan put, učeći ih da demonima prinose žrtve, kao da su bogovi. Ovo je mjesto njihovog velikog Suda u kojem će trpjeti kaznu, sve do svog konačnog kraja.
2. A žene tih anđela koji su zavodili na krivi put, bit će pretvorene u sirene“.
3. I ja, Henok, sâm sam vidio viziju, kraj svih stvari, i nijedan čovjek nikada neće vidjeti to što sam ja vidio.


Imena i zaduženja sedmorice arhanđela

POGLAVLJE DVADESETO
1. Ovo su imena sedmorice svetih anđela nadglednika:
2. Urijel, jedan od svetih anđela, koji je postavljen nad Tartarom.
3. Rafael, jedan od svetih anđela, koji je postavljen nad duhovima ljudskim.
4. Raguel, jedan od svetih anđela, koji stoji [i izvršava kazne] u svijetu svjetlila nebeskih.
5. Mihael, jedan od svetih anđela, koji je bio postavljen kao zaštitnik onih najboljih od ljudskog roda, koji žive među uzburkanim mnoštvom.
6. Sarijel, jedan od svetih anđela, koji je postavljen nad duhovima koji griješe u duhu.
7. Gabrijel, jedan od svetih anđela, koji je postavljen nad Rajem i nad zmijama i nad kerubima.
8. Jeremijel, jedan od svetih anđela, kojeg je Bog postavio nad onima koji ustaju [uskrsavaju].


Mjesto prve i konačne kazne za pale anđele (zvijezde)

POGLAVLJE DVADESET i PRVO
1. I pristupio sam mjestu u kojem je vladao kaos.
2. I vidio sam nešto zaprepašćujuće – nije bilo ni svoda nebeskog, ni čvrstog tla – samo kaos i strahota.
3. I tamo sam vidio sedam zvijezda nebeskih svezanih zajedno, kao sedam velikih planina. I gorjele su u vatri.
4. Tada sam rekao: „Zbog kojeg su grijeha one ovdje svezane i zašto su bačene u ovo mjesto?“.
5. A Urijel, jedan od svetih anđela koji je bio sa mnom, a bio je postavljen nad ovim mjestom, rekao mi je: „Henoče, zašto me pitaš u vezi ovih stvari? Zašto si tako željan saznati istinu o tome?
6. Ovo su oni koji se ubrajaju među zvijezde nebeske, ali su prestupili zapovijed Jehovinu. Zato će ovdje biti svezani do deset tisuća godina, dok ne prođe vrijeme određeno zbog njihovih grijeha, do svog potpunog suda“.
7. Tada sam pošao prema drugom mjestu, koje je bilo još gore i užasnije od onog prethodnog, i tamo sam vidio zaprepašćujuće stvari: veliku vatru koja je gorjela i plamtjela u tom mjestu koje je zapravo bilo veliki ponor, dubok kao bezdan, pun velikih silaznih redova vatre. Veličina i granice bile su mu neizmjerne, tako velike da je to nemoguće i predočiti si.
8. I rekao sam: „Kako je strašno ovo mjesto! Već i sam pogled na njega izaziva zaprepaštenje!“.
9. A Urijel, jedan od svetih anđela, odgovorio mi je rekavši: „Henoče, zašto se toliko bojiš, i zašto si sav prestravljen?“. I odgovorio sam mu: „Jer je mjesto koje sam vidio strašno, i zbog prizora boli koje sam vidio“.
10. A on mi je rekao: „Ovo će mjesto biti tamnica anđelima, i ovdje će biti utamničeni zauvijek“.


Šeol, odnosno Podzemlje

POGLAVLJE DVADESET i DRUGO
1. S onog mjesta, pošao sam prema drugom. I pokazao mi je drugu veliku i visoku planinu, od tvrde stijene, koja je bila na zapadu.
2. I tamo su bila [četiri] mjesta puna strmih litica, dubokih i glatkih. Ta [tri] su mjesta bila mračna, a jedno svijetlo. A u središtu je bila fontana vode. I rekao sam: [Kako su] uglađena ova mjesta, duboka i mračna – suviše su mračna za gledanje“.
3. Tada mi je Rafael, jedan od svetih anđela koji su bili sa mnom, odgovorio rekavši: „Ova su isprazna mjesta načinjena za jednu posebnu svrhu – da okupljaju duhove i duše mrtvaca, da okupljaju duše sinova ljudskih. Ova će ih mjesta sakupljati do dana njihovog suda, do vremena suda koje je unaprijed određeno, do velikog Suda koji dolazi na njih“.
4. …
5. I vidio sam duh mrtvaca koji prosi, i glas njegove prošnje otišao je sve do nebesa.
6. I upitao sam Rafaela, anđela koji je bio sa mnom: „Čiji je to duh koji ovdje prosi, čiji je glas prošnje otišao do nebesa?“.
7. I odgovorio mi je rekavši: „Ovo je duh Abela, kojeg je pogubio brat njegov Kajin. I zato on sada moli da njegovo [Kajinovo] potomstvo bude istrijebljeno s lica zemlje, da ga više ne bude među potomstvom ljudskim“.
8. Tada sam upitao o onim prijašnjim ispraznim mjestima punim litica: „Zašto su načinjena tako da je jedno odvojeno od drugog?“.
9. A on mi je odgovorio rekavši: „Ona tri [mračna] mjesta odvojena su da bi duhovi mrtvih mogli biti odvojeni. A u onom svijetlom, odijeljenom mjestu, tamo su duhovi pravednika. Tamo je i izvor kristalno čiste vode.
10. To je za one grešnike koji su umrli i bili sahranjeni u zemlju, ali za svojega života još nisu primili sud.
11. Ovdje će njihove duše biti odvojene od onih mjesta strašne boli, do velikog Dana Suda, dana kazne i vječnog mučenja. To će biti kazna za njihove duše. I On će ih tada svezati zauvijek.
12. Ovo odijeljeno mjesto je i za duše onih koji upućuju svoje molbe, onih koji su postali žrtve nasilnika, onih koji su bili pogubljeni u danima grešnika.
13. Ovo odijeljeno mjesto je i za duše sinova ljudskih koji nisu uračunani među pravednike, nego grešnike, onih koji su bili bezbožni i koji su činili bezakonje. Njihove duše neće biti kažnjene u dan suda, ali neće niti izaći iz onoga mjesta“.
14. Tada sam blagoslovio Jehovu Slavnoga i rekao: „Blagoslovljen da si, Jehova pravedni, ti koji vladaš nad svim svijetom“.


Vatra koja djeluje na nebeska svjetlila

POGLAVLJE DVADESET i TREĆE
1. I pošao sam na jedno drugo mjesto, zapadno od kraja zemlje.
2. I vidio sam goruću vatru koja je gorjela bez prestanka, ni danju ni noću nije se gasila, već je uvijek gorjela jednako.
3. I upitao sam: „Što je ovo što gori bez prestanka?“.
4. A Raguel, jedan od svetih anđela koji je bio sa mnom, odgovorio mi je rekavši: Ova vatra koju ovdje vidiš je vatra zapada [ili smrti], vatra [za kažnjavanje] svjetlila nebeskih“.


Sedam planina na sjeverozapadu :: Drvo života

POGLAVLJE DVADESET i ČETVRTO
1. Zatim sam pošao do jednog drugog mjesta na zemlji, i on mi je pokazao ulančane vatrene planine koje su gorjele dan i noć.
2. Iza tog prizora vidio sam sedam velikih planina, od kojih je svaka bila drugačija, a kamenje od kojeg su bile planine bilo je veličanstveno i prelijepo, veličanstveno u svakom pogledu, i bio je užitak gledati ga. Tri planine na istočnoj strani bile su kao jedna izgrađena na drugoj, a i one tri na južnoj strani bile su jedna na drugoj. A između jednih i drugih bio je duboki ponor, tako da se nikako ne bi mogle međusobno približiti.
3. A sedma je planina bila u sredini među ovima, i ona se svojom visinom naročito isticala među ostalima. Izgledom je bila nalik prijestolju, a mirisno drveće okruživalo je prijestolje.
4. I među tim drvećem bilo je jedno drvo koje je imalo miris kakav do tada još nisam osjetio. Mirisalo je drugačije od ostalih drveta, i nijedno od tih nije mirisalo kao ovo drvo. Imalo je miris nad svim mirisima, a ni lišće, ni cvatovi, ni stablo njegovo nikada nisu venuli. I njegov je plod bio prekrasan, nalik na datulju palminu.
5. Tada sam rekao: „Kako li je prekrasno ovo drvo, i kako je mirisno… Kako li je lijepo njegovo lišće, a cvatovi mu užitak za gledanje…“.
6. I obratio mi se Mihael, jedan od svetih i časnih anđela koji je bio sa mnom, njihov vođa.

POGLAVLJE DVADESET i PETO
1. I rekao mi je: „Henoče, zašto me pitaš o mirisu ovog drveta i zašto si tako željan saznati istinu?“. A ja sam mu odgovorio rekavši: „Želim saznati o svemu, a naročito o ovom drvetu“. I nastavio je: „Ova visoka planina koju si vidio, čiji je vrh kao prijestolje Božje, zapravo i jest Njegovo prijestolje, i na njemu će sjediti Veliki Svetac, Jehova Slavni, Kralj Vječni. Na njemu će sjediti kada se spusti na zemlju kako bi joj sudio.
2. …
3. …
4. A nijednom smrtniku nije dopušteno dotaknuti ovo mirisno stablo, do Dana velikog Suda, kada će On uzvratiti osvetu i donijeti potpunu i vječnu kaznu. Tada će stablo biti dano pravednima i svetima.
5. Njegov će plod biti hrana za izabrane, a dio ploda bit će unesen i u sveto mjesto, u hram Jehove, Kralja Vječnoga.
6. Oni će tada klicati od radosti, oni će ući u sveto mjesto. Miris onog drveta bit će im u kostima, i dugo će živjeti na zemlji, kao što su živjeli i njihovi očevi. U sve dane života njihovog neće ih snaći ni tuga ni nevolja, ni muka ni nesreća“.
7. Tada sam blagoslovio Jehovu Slavnoga, Kralja Vječnoga, koji je sve ovo pripremio za pravedne, i koji je obećao dati im sve to.


Jeruzalem i Planine :: Ponori i vodotoci

POGLAVLJE DVADESET i ŠESTO
1. Tada sam pošao do područja usred zemlje, i tamo vidio blagoslovljeno mjesto u kojem su bila tri blistava stabla sa trajnim lišćem.
2. Tamo sam ugledao i svetu planinu, i na istočnoj strani u podnožju planine tekla je rijeka i natapala zemlju na jugu.
3. A na istoku je bila druga planina, viša od ove, a između njih bio je ponor sa strmim liticama. I u njega se ulijevala rijeka koja je tekla iz podnožja planine.
4. A na zapadu je bila još jedna planina, niža od one prve. Bila je vrlo niska, ali je i između nje i onih prethodnih bio dubok ponor. A na vrhu svake od njih bio je dubok i suh krater.
5. I svi su ponori bili duboki, sa strmim liticama, građeni od tvrde stijene. Drveće nije raslo nad njima.
6. I divio sam se tim stijenama, divio sam se i ponorima – da, uistinu sam se veoma divio svemu tome.


Svrha Doline prokletstva

POGLAVLJE DVADESET i SEDMO
1. I rekao sam: „Čemu je namijenjena ova blagoslovljena zemlja, posve prekrivena drvećem, i čemu ova ukleta dolina između?“.
2. Tada mi je Urijel, jedan od svetih anđela koji je bio sa mnom, odgovorio rekavši: „Ova ukleta dolina namijenjena je onima koji će vječno biti prokleti. Ovdje će zajedno biti bačeni svi oni koji su svojim ustima drske riječi govorili protiv Jehove i Njegove slave. Ovdje će svi zajedno biti bačeni, i ovdje će im biti obitavalište [mjesto suda].
3. U posljednjim [zadnjim] vremenima, u danima istinitog suda, u vrijeme prisutnosti onih koji će vječno biti proglašeni pravednima – tada će bogobojazni blagoslivljati Jehovu Slavnoga, Kralja Vječnoga.
4. U danima suda, strašnijeg od svih prethodnih, oni će Ga blagoslivljati zbog milosti Njegove koju će njima iskazati“.
5. Tada sam blagoslovio Jehovu Slavnoga, obznanio sam slavu Njegovu i hvalio ga zbog slave Njegove.


Daljnje putovanje na istok

POGLAVLJE DVADESET i OSMO
1. Zatim sam pošao na istok, između onih planina, do mjesta koje je sličilo pustinji. I vidio jedan predio koji je nalikovao na divljinu, kraj koji je bio zabačen, ali pun drveća i bilja.
2. I odozgo ga je natapala voda.
3. Tekla je kao vodotok bogat vodom i navirala je sa sjeverozapadne strane. Padajući, stvarala je nešto kao oblak, koji bi se onda nadvio nad sve strane i natapao cijelo ono mjesto.

POGLAVLJE DVADESET i DEVETO
1. Nakon toga, pošao sam do drugog mjesta u toj pustinji, i pristupio istočnoj strani planinskog lanca.
2. A tamo je bilo drveće osebujnog mirisa, mirisalo je na tamjan i smirnu, a izgledom je nalikovalo drvetu badema.

POGLAVLJE TRIDESETO
1. Zatim sam pošao daleko na istok, i tamo sam vidio jedno drugo mjesto. Bila je to dolina puna vode.
2. Tamo je bilo i stablo, a po izgledu njegove kore i mirisu, mogao bih zaključiti da se radilo o stablu tršlje [stablu koje plače; škrguće zubima].
3. A na svim stranama te doline rasla su stabla mirisavog cimeta. I pošao sam još dalje prema istoku.

POGLAVLJE TRIDESET i PRVO
1. I vidio sam druge planine, a među njima bili su mali šumarci. I iz stabala tih šumaraka tekao je nektar, koji se zove sarara i galban.
2. A iza ovih vidio sam druge planine, istočno od kraja svijeta. Pod njima su rasla stabla aloje, stabla puna [suza] stakte, stabla nalik na stabla badema.
3. I kada bi ih se palilo, mirisala su više nego ikoji poznati miris.

POGLAVLJE TRIDESET i DRUGO
1. A na sjeveroistoku sam opazio sedam planina punih rijetkog narda i smole mastiksa, punih cimeta i mirisave metvice.
2. I prešao sam preko vrhova onih planina, pa pošao dalje prema istoku [zemlje]. Prešao sam i iznad Eritrejskog mora [grčki: „Erythra Thalassa“ = „More trske“; iznad Crvenog mora]. Tako sam prešao i iznad anđela Sotijela.
3. I došao sam do Vrta Pravednosti, punog različitog drveća. Ali podalje od svih ostalih stabala, bila su [dva] stabla vrlo visoka, prekrasna i obasjana slavom i veličanstvom. Tamo je bilo i drvo spoznaje, čiji je sveti plod donosio veliko znanje i mudrost onome koji bi ga jeo.
4. To je drvo bilo visoko kao cedar, a lišće mu je bilo kao lišće stabla rogača. Plod mu je bio kao grozdovi loze, prelijep mu je bio plod. I miris tog stabla nadaleko se širio.
5. Tada sam rekao: „Kako li je lijepo ovo stablo, kako je primamljivo za oči!“.
6. Tada mi je Rafael, sveti anđeo koji je bio sa mnom, rekao: „Ovo je drvo mudrosti, drvo s kojeg su jeli tvoj stari otac i tvoja vremenita majka, oni koji su tu bili prije tebe. S njega su se naučili mudrosti, a i oči su im se otvorile, tako da su uvidjeli da su oboje goli, te su bili istjerani iz vrta“.

POGLAVLJE TRIDESET i TREĆE
1. Nakon toga, krenuo sam prema kraju [krajevima] zemlje, i tamo sam vidio velike zvijeri, od kojih je svaka bila drugačija. Vidio sam i ptice nebeske, svaku drugačiju, lijepog izgleda i milozvučnog pjeva. I pjev svake bio je drugačiji.
2. A istočno od ovih zvijeri vidio sam kraj [krajeve] zemlje, gdje su i nebesa počinula. I veliki otvori [ulazi] u nebesa stajali su širom otvoreni.
3. I vidio sam zvijezde nebeske kako izlaze kroz otvore. I stao sam brojiti otvore iz kojih su izlazile, i trebao sam zapisati koliko ih je izašlo, za svaku zvijezdu posebno, već prema tome koliko ih je bilo, po njihovim imenima i položajima, po njihovim vremenima i mjesecima, kao što me uputio Urijel, sveti anđeo koji je bio sa mnom.
4. On mi je pokazao sve te stvari i zapisao ih za mene. Zapisao mi je i njihova imena, njihove zakone i imena četa kojima pripadaju.


Henokovo putovanje na sjever [i zapad]

POGLAVLJE TRIDESET i ČETVRTO
1. Tada sam pošao na sjeverni kraj [sjeverne krajeve] zemlje, i tamo sam vidio nekakav veliki uređaj, obasjan slavom, koji je bio na kraju [krajevima] cijele zemlje.
2. Ovdje sam vidio tri otvora nebeska koja su vodila u nebesa. Kroz svaki od njih izlazili su sjeverni vjetrovi koji su donosili hladnoću, led, mraz, snijeg, rosu i kišu.
3. I iz jednog su otvora puhali za dobro, ali kada bi puhali kroz druga dva otvora, bilo je to sa žestinom bolnom za zemlju, puhali su veoma žestoko.

POGLAVLJE TRIDESET i PETO
1. Zatim sam pošao ne zapadni kraj [zapadne krajeve] zemlje, i tamo sam vidio tri otvora nebeska, kao i oni koje sam već vidio [na istoku]. Bilo ih je isti broj, isti broj prolaza.


Putovanje na jug [i istok]

POGLAVLJE TRIDESET i ŠESTO
1. Na kraju sam pošao i do južnog kraja [južnih krajeva] zemlje, i tamo sam vidio tri otvorena prolaza nebeska. Iz njih su izlazili rosa i kiša.
2. Od tamo sam pošao na istočni kraj [istočne krajeve] zemlje, i tamo sam vidio tri istočna otvora nebeska, i nekoliko malih otvora nad njima.
3. Kroz svaki od tih malih otvora prolazile su zvijezde nebeske i po svojim putanjama jurile na zapad, prema mjestu koje je svakoj od njih određeno.
4. I kad god bih koju vidio, blagoslovio bih Jehovu Slavnoga, i nastavio sam blagoslivljati Jehovu Slavnoga koji je stvorio sva ta velika i slavna djela [čudesna]. Djela Mu odražavaju veličanstvo pred anđelima i pred dušama ljudskim. Zato i trebaju hvaliti Njegovo djelo, sva djela Njegovog stvaralaštva, jer Njegova su moćna djela očita i ona sama hvale velik rad ruku Njegovih, i blagoslivljat će Ga zauvijek.
- 13:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.