Hrvatska numizmatika

Konsekracijski polufolisi kovnice Siscija

Consecration Half-Folis Coins from Siscia Mint
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.


Od sredine 317. pa do početka 318. godine starorimska kovnica Siscija iskovala je tri emisije konsekracijskih polufolisa u spomen na careve Maksimilijana, Konstancija I. i Klaudija II. To su bili sitni brončani novel promjera 16 mm, prosječne težine oko 1,25 grama. Sve tri emisije imaju posve jednake likove aversa i reversa. Na aversu je prikazana glava cara, okrenuta udesno, pokrivena velom i ovjenčana lovorovim vijencom. Na reversu je prikazan car, kako sjedi na kurulskom stolcu, okrenut ulijevo, podignute desne ruke, u lijevoj ruci drži žezlo. Emisije se međusobno razlikuju natpisima aversa i reversa.

Prva emisija ima na reversu natpis: REQVIES OPTIMORVM MERITORVM s kovničkom oznakom SIS u odsječku. Natpis je razdvojen, između M-O, ili O-R ili pak između R-V. Natpisi su aversa:

DIVO MAXIMIANO SEN FORT IMP (RIC: 41, Coh: - )
DIVO CONSTANTIO PIO PRINCIPI (RIC: 42, Coh: 253)
DIVO CLAVDIO OPTIMO IMP (RIC: 43, Coh: 245)

Druga emisija ima na reversu natpis: REQVIES OPTIMOR MERIT, koji je također razdvojen. U odsječku je kovnička oznaka SMSISC. Natpisi aversa:

DIVO MAXIMIANO SEN IMP (RIC: 44, Coh: - )
DIVO CLAVDIO OPT IMP (RIC: 45, Coh: - )

Niti RIC, niti druga autoru dostupna literatura ne navodi novac Konstancija I. te emisije.

Treća emisija ima na reversu natpis: REQVIES OPTIMOR MERIT s kovničkom oznakom ASIS u odsječku. Natpis je također razdvojen. U toj je emisiji poznat samo novac Konstancija I. s natpisom aversa:

DIVO CONSTANTIO PIO PRINC (RIC: 46, Coh: 250)

RIC u podlistku spominje, da se u starijoj literaturi opisuje i novac Maksimijana ove treće emisije, međutim, to do danas nije dokazano.

Interesantna je procentualna zastupljenost pojedinih vladara u numizmatičkom materijalu polufolisa kovnice Siscija (Polufolisi prve emisije): 50% materijala polufolisi su Maksimijana, oko 30% polufolisi Konstancija I. te oko 20% polufolisi Klaudija II.

Kovnica Siscija kovala je polufolise samo u jednoj oficini (prvoj), sto je vidljivo iz kovničke oznake treće emisije. (ASIS!) Polufolisi kovnice Siscija imaju još jednu neobičnu karakteristiku. Vrlo su često pokriveni sa žućkasto - smeđom patinom boje ilovače, kakva je uobičajena na rimskim brončanim novcima. Simić je analizirao legure brončanih novaca kovnice Siscija, među kojima je bilo i nekoliko polufolisa. Analiza je pokazala da legura od koje su iskovani polufolisi, uz uobičajene sastojke (bakar, kositar, olovo i tragovi srebra) sadrži neobično veliku količinu antimona (u leguri drugih brončanih novaca nije tako).

O Konstantinovim konsekracijskim polufolisima, osobito o polufolisima iz kovnice Siscija malo je pisano. Većina numizmatičkih kataloga samo ih registrira. Cohen jednom jedinom rečenicom u podlistku kaže da su to novci Konstantina Velikog u spomen na njegove pretke. (VI. svezak, kod Klaudija II), RIC - koji o tim novcima ipak najviše piše - u općem dijelu VII sveska niti ih ne spominje, a u uvodnom dijelu o kovnici Siscija navodi (bez citirane literature), da su to rijetki novci, najvjerojatnije polufolisi. Prva emisija bila je malo veća, pa se polufolisi prve emisije u našim krajevima ipak češće nađu (prema RIC - u stupanj je rijetkosti R3), novci druge i treće emisije vrlo su rijetki (prema RIC-u stupanj rijetkosti R5!). RIC opisuje 6 tipova polufolisa kovnice Siscija, od kojih Cohen poznaje samo 3 tipa.

Što je ponukalo Konstantina Velikog da kuje konsekracijske novce i zašto baš Maksimijana, Konstancija I. i Klaudija II.? Odgovor ćemo možda naći ako promotrimo povijesne događaje toga doba.

U početku IV. stoljeća u Rimskom Carstvu plamsao je građanski rat između brojnih pretendenata na prijestolje. Konačno je, nakon pobjede nad Maksencijem, Konstantin Veliki zavladao zapadnom polovicom Rimskog Carstva (312. godine), a Licinije I. pobjedom nad Maksiminusom II. istočnom polovicom (313. godine). Tako je nakon dugogodišnjeg građanskog rata u carstvu konačno zavladao mir. Oba vladara nastojala su ojačati međusobnu suradnju. Licinije je oženio Konstantinovu polusestru Konstanciju, da bi porodičnim vezama ojačao savez sa Konstantinom. Međutim, taj je savez od samog začetka imao u sebi klicu propasti. Naime, vladari su se međusobno jako razlikovali. Konstantin je bio progresivan vladar, uvidjevši rasprostranjenost i utjecaj kršćanstva, on je legalizirao kršćanstvo, iako je sam i dalje ostao poganinom. Licinije I. bio je izrazito konzervativan vladar, na svom području diskriminirao je kršćane, više iz običaja, nego iz uvjerenja. Kršćani su u to doba bili mnogo brojniji u istočnim, Licinijevim provincijama, nego u zapadnim, Konstantinovim. Napetost i trzavice među vladarima sve su više rasle. Konstantin je potajice počeo spremati vojsku za obračun. I konačno, u početku jeseni 316. godine dolazi do otvorenog sukoba među vladarima. Konstantinove trupe upale su u Panoniju, neku vrstu pufer-zone između Konstantina i Licinija. Već nakon mjesec dana u Konstantinove ruke pada Siscija. Rat se nastavlja s promjenljivom srećom, dolazi do pat pozicije, te se sukob završava pomirenjem oba vladara mirom u Serdici . 1. III. 317. godine. Tim mirom Konstantin ipak nešto dobiva, jer pod njegov utjecaj dolaze zemlje južno od Dunava (osim Trakije). Pod Konstantinovu upravu time dolaze dvije velike kovnice Siscija i Tesalonika.

Rat se nije vodio samo oružjem, nego i propagandom. Očito su kršćani, mahom pristaše Konstantina, pri tom igrali ne malu ulogu. To je vidljivo i iz ponašanja pojedinih kovnica u toku građanskog rata.

Prije izbijanja građanskog rata sve kovnice Rimskog Carstva kuju istodobno novce i Konstantina i Licinija I. U času izbijanja sukoba sve Konstantinove kovnice prestaju kovati novac Licinija (s iznimkom udaIjenog Londiniuma, koji i dalje, tokom cijelog građanskog rata kuje novac Licinija I.). Licinijeve pak kovnice u toku građanskog rata i dalje kuju novac Konstantina Velikog, s iznimkom kovnica Siscije i Herakleje, koje prestaju kovati novac Konstantina, vjerojatno zbog prisutnosti Licinija I. Neobično je ponašanje Licinijeve velike kovnice Tesalonike, koja tijekom rata kuje novac Konstantina Velikog s pridjevom INVICTUS (nepobjedivi).
Za trajanja rata moralo je u javnost dospjeti mnogo „prljavog rublja“ obaju vladara. Licinije je bez dvojbe govorio o „sumnjivom“ podrijetlu „skorojevića“ Konstantina. Konstantin je, naime, bio izvanbračni sin Konstancija I. i Helene, kćeri krčmara i Naissusa. (Konstancije I. bio je oženjen Teodorom, s kojom je imao više djece). Druga vjerojatna zamjerka Konstantinu bila je njegova navodna uloga pri smrti tasta Maksimijana. (Konstantin je oženio Faustu, kćer Maksimijana). Kako je poznato, 310. godine Maksimijan je digao bunu protiv Konstantina u Massiliji. Konstantin je taj ustanak brzo ugušio i tom je prilikom poginuo Maksimijan.

O smrti Maksimijana postoje tri verzije:
- bio je ubijen po nalogu Konstantina,
- ubijen je bez znanja Konstantina,
- počinio je samoubojstvo, nakon neuspjelog ustanka.

Posljednja verzija nije vjerojatna s obzirom na izrazito prevrtljiv karakter Maksimijana.

Licinije je imao dosta pristaša u Rimu, osobito u konzervativnim krugovima, među patricijima. (Konstantin će 10 godina kasnije zbog njih razočaran napustiti Rim i prijeći u novu prijestolnicu Konstantinopolis). Neugodne glasine kolale su upravo u tim, utjecajnim krugovima.

Vjerojatno, da demantira te glasine i da dokaze svoje otmjeno, carsko i božansko podrijetlo, Konstantin odmah nakon primirja kuje konsekracijske novce u spomen svojih slavnih predaka, a to su:

Konstancije I. (Klorus) - otac Konstantina
Maksimijan (Herkulis) - tast Konstantina
Klaudije II. (Gotikus) - prastric Konstantina.

Sva tri vladara bili su DIVI, tj. nakon smrti proglašeni su bogovima. Za konzervativne krugove u Rimu ti su novci trebali izrazavati zahvalnost Konstantina svojim precima-bogovima na božanskoj pomoći i zaštiti tijekom rata. Toj seriji izostavljen je jedan carski rođak, naime drugi prastric Kvintil, koji je vladao kratko vrijeme i nije bio DIVUS. Konsekracijske novce, većinom polufolise, kovale su gotovo sve Konstantinove kovnice: Treveri, Arelate, Roma, Akvileja, Siscija i Tesalonika.

Ovaj članak želi upozoriti numizmatičare na te rijetke i neobične novce te potaknuti ih da zavire u svoje zbirke. Možda se tamo nalazi i pokoji primjerak polufolisa, koji nije opisan u literaturi. Vjerojatnost je dosta velika. Teoretski, mogla bi postojati još tri nepoznata polufolisa kovnice Siscija: polufolis Konstancija I. iz druge emisije te polufolisi Maksimijana i Klaudija II. iz treće emisije.