Dokle tako?! Osvrt na politiku izdavanja našeg jubilarnog „novca“
Overview of our Commemorative Coins Issuing Policy
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
1. Polazne teoretske pretpostavke
Novac u klasičnom zlatnom važenju jeste punovrijedni zlatni novac(1), koji u sebi ima inkorporiranu određenu količinu društveno-potrebnog radnog vremena, pa omogućuje razmjenu roba kao tzv. opći ekvivalent. Za takav metal-robu može se dobiti svaka druga potrebna roba. Smatra se da je ovakav novac tzv. stvarni novac, tj. takav, koji ima svoju materijalnu (vlastitu) i funkcionalnu (kao sredstvo razmjene) vrijednost. Da ne bi dolazilo do teškoća kod utvrđivanja (relativno vrlo male) količine i (relativno raznolike) finoće takvog novca-robe, država svojim tzv. kovničkim propisima određuje i garantira njegovu težinu, finoću, dozvoljeno odstupanje, oblik i ornamentiku, i tako omogućuje tzv. numerički sustav plaćanja (u kojem se novac samo broji). Da bi se omogućile sitnije kupnje postoji tzv. sitni novac, iskovan iz lošijeg metala, no njime se mogu obavljati plaćanja samo do određenog iznosa. Preko tog (iznosa) bi se prodavač smatrao oštećenim, jer bi morao dati “dobru” robu za “loši” novac. Ovaj se novac - poput papirnog - prima u vjeri da se može konvertirati za novac stvarne (veće) vrijednosti. Država, izdajući sitni novac (iz lošijeg metala) na njemu zarađuje.
Zlatni novac(2) u suvremenim uvjetima papirne valute teško da je novac u ekonomskom značenju: ne upotrebljava se kao sredstvo razmjene. Formalno-pravno bi se mogao uzeti kao novac, ali uz neke uvjete:
1. da ima apoene koji odgovaraju važećem novčanom sustavu države izdatnika;
2. da ga je izdala ista monetarna vlast koja je izdala i “normalni” novac;
3. da je iskovan prema odgovarajućim (važećim) kovničkim propisima;
4. te da postoji obveza da se u prometu prima po nominali.
Suvremene pak države nerijetko kao da čine sve kako bi otežale da se ovakav “novac”(3) može barem formalno-pravno uzeti kao novac. One ga puštaju u promet čak s oznakom proizvođača (kao što se radi kod nakita od plemenitog metala), emitiraju ga u specijalnoj visokosjajnoj tehnici zaštićenog plastičnim ovojem (što ga čini tehnički nepodesnim za svakodnevni promet), ne emitiraju ga već “prodaju” (po cijeni iznad nominale), nerijetko mu ne priznaju niti liberatornu moć, pošto se takvim “novcem” ne može izmiriti čak niti dug prema državi-izdatniku. Za ove “novce” donose se ad hoc kovnički propisi, tako da isti apoeni raznih prigodnih izdanja mogu imati i različite finoće i težine istog plemenitog metala. Na ovaj način gubi se i privid kako se radi o nekakvom “normalnom” novcu.
Obavlja se, dakle, transformacija novca u tzv. numizmatičku vrednotu. Dokle to može ići a da se ne pređe granica dopuštenog, pokušat ću prikazati nastavno.
2. Zakonska osnova za izdavanje naših jubilaraca
Pravni temelj izdavanju naših jubilaraca je važeći Zakon o prigodnom kovanom novcu, objavljen u SI. listu SFR Jugoslavije broj 35 od 20. lipnja 1980. godine. Prema ovom propisu Narodna banka Jugoslavije izdaje prigodni kovani novac u povodu političkih, povijesnih, znanstvenih, kulturnih, sportskih ili humanitarnih događaja, koji su od općeg značenja za SFR Jugoslaviju ili su od međunarodnog značenja. U jednoj se godini prigodni kovani novac može izdati u povodu najviše dva događaja. Prigodni je kovani novac zakonsko sredstvo plaćanja na teritoriju SFR Jugoslavije.
Prigodni kovani novac izrađuje se od zlata i srebra, te od metali iz kojih se izrađuje kovani novac što je u opticaju.
Visinu emisije, apoenski sastav i osnovna obilježja prigodnog kovanog novca određuje Savezno izvršno vijeće na prijedlog Narodne banke Jugoslavije.
Ovaj novac izrađuje specijalizirana organizacija u sastavu Narodne banke Jugoslavije, ali ga Narodna banka može izrađivati i kod drugih specijaliziranih organizacija u zemlji.
Prigodni kovani novac, izrađen iz metala iz kojih se izrađuje kovani novac koji je u opticaju, i od drugih metala iskovanih u običnoj tehnici, pušta se u opticaj po njegovoj nominalnoj vrijednosti. Onaj izrađen od zlata i srebra u specijalnoj tehnici, a i onaj u specijalnom pakiranju, prodaje se po cijeni većoj od njegove nominalne vrijednosti. Prodajnu cijenu u zemlji i inozemstvu određuje Narodna banka Jugoslavije.
Zanimljivo bi bilo utvrditi da li su ovakvi jubilarci zaista novac i u slučaju kad imaju takav apoenski sastav koji naprosto ne korespondira recentnom (važećom) novcu, da li je novac u pravnom smislu i onaj koji se “prodaje” po višoj cijeni, što biva ako ga izdaje specijalizirana organizacija koja ga žigoše svojim znakom proizvođača (kao što postupa s nakitom od plemenitog metala). Ako to nije novac koji valja da ima formalno-pravna obilježja istaknuta u prvom dijelu ovog rada, što je onda. Numizmatičari ga sabiru, ali kao što, gdje ga sistematizirati? Očito da valja sastaviti prihvatljivu shemu svega onoga što numizmatičari sabiru i pokušati utvrditi gdje je u toj shemi ovakav “novac”. Označavam ga s navodnicima, da istaknem razliku između “redovnog” kovanog novca i takvog kojem na (pripadajućem) atestu piše da je zakonsko sredstvo plaćanja, iako to ni u formalnopravnom ni ekonomskom smislu nije.
Zanimljivo bi bilo i kritički analizirati odredbu po kojoj je specijalno pakiranje relevantno za određivanje “prodajne cijene” iznad nominale. Očito da upakiran novac nije podesan da bude normalno sredstvo razmjene u svakodnevnom prometu, makar cirkulirao i po svojoj nominalnoj vrijednosti.
Prije nego li pokušam dati obećanu shemu držim za korisno ukratko prikazati dosadašnje naše jubilarce, bez pretenzije da ih opišem detaljno kao što se to radi u katalozima. Dajem, gdje je to potrebno, samo nužne karakteristike i najkraći komentar.
3. Prikaz naših jubilaraca
3.1. Prikaz i opis
Kovane jubilarce podijelit ću na one prije i poslije Zakona o prigodnom kovanom novcu. Zainteresirane za detalje upućujem na izvorni tekst ovog Zakona, a ovdje ističem tek dvije stvari:
• Zakonska odredba da se prigodni kovani novac izrađuje od zlata i srebra te metala od kojih se izrađuje kovani novac koji je u opticaju nije, koliko je meni poznato, korištena u zadnjem slučaju. Kovani su samo jubilarci od plemenitog metala;
• Prije ovog Zakona kovano je relativno malo jubilaraca, a iza njegovog stupanja na snagu korištena je mogućnost da se u jednoj godini prigodni novac može izdati u povodu najviše dva događaja.
A) Prije citiranog Zakona iskovani su(4):
1. Serija od 4 zlatnika finoće 900%o (u apoenima od 1.000, 500, 200 i 100 dinara) i 2 srebrnjaka finoće 925%o (u apoenima od 50 i 20 dinara) u povodu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Kod kompletnih serija ograničena je mogućnost kovanja na 10.000 numeriranih serija. Broj na atestu uz takvu seriju odgovara broju utisnutom pri kovanju na tzv. ključnom komadu (ovdje je to zlatnik od 1.000 dinara); otkovi imaju “NI”, tj. oznaku proizvođača. Ključni komad nije pojedinačno prodavan.
2. Dinara 2 i 5 od smjese bakar-nikl-cink godine 1970, s oznakom “FAO”. Kovanice su puštene u promet kao i svaki drugi važeći (recentni) novac, sličnog sastava i istih apoena. Razlika je uočljiva jedino u rečenoj oznaci.
3. Dinara 5 s oznakom “30 godina pobjede nad fašizmom”. Smjesa ne ukazuje na vidljivu razliku od recentnog novca istog apoena, iskovanog za 1975. godinu. I način puštanja u promet je isti.
4. Dinara 1 i 10 godine 1976, s oznakom “FAO”. Vrijedi rečeno pod 2.
5. Dinara 200, srebro 1977. godine u povodu 85. godišnjice rođenja Predsjednika Republike J. B. Tita i 40. godišnjice njegovog dolaska na čelo Komunističke partije Jugoslavije. Na obodu novca teče tekst “SFR Jugoslavija” jednom gledano s aversa drugi put s reversa, tako da dva komada novca čine komplet. Novac je pušten u promet preko Službe društvenog knjigovodstva krajem 1977. godine (na način kao i drugi recentni novac, ali samo preko većih filijala Službe, vjerojatno zbog ograničene količine kovanja); po nominali. OTKOV ili NUMIZMATIČKA VREDNOTA od dinara 200 isto u srebru, iste težine i finoće, slične izrade, pušten je u PRODAJU preko poslovnih banaka listopada 1979. godine. I ovdje dva komada čine komplet. Glavna razlika je u tome, što su sjajni dijelovi bolje polirani, a Titov lik je mat (zatamnjena površina). Prvo pak izdanje ima cijelu površinu (nešto lošije) poliranu. Ovo izdanje prodavano je za dinara 315 po komadu. Sva četiri otkova imaju proklamiranu težinu od 15 grama, a finoću od 750%o. Kao kuriozitet navodim slijedeće: u propisu temeljem kojeg je napravljeno ovo kovanje stoji da je finoća srebra 750%o, bez da se precizira sastav ostatka od 250%o. U atestu OTKOVA iz 1979. godine (prodavan je u plastičnom etui-u, proviđenom ates-tom) pozivom na propis stoji, da je preostalih 250%o Cu (bakar).
6. Prigodni zlatni i srebrni kovani novac povodom održavanja VIII Mediteranskih igara Split 1979. godine. Prigodni zlatni novac, finoće 900%o, iskovan je u apoenima od 5.000, 2.500, 2.000 i 1.500 dinara. Prigodni srebrni novac, finoće 925%o, iskovan je u apoenima od 400, 350, 300, 250, 200,150 i 100 dinara. Zakon (SI. list 59/78, ispr. 60/78.) utvrdio je ukupnu svotu u kojoj će se izdati zlatnici i ukupnu svotu u kojoj će se izdati srebrnjaci, ali ne i koliko kojih apoena, te ne i koliko serija. Naknadno je (u atestu) objavljeno koliko je serija kompletirano od tih količina. Broj atesta ne korespondira (nepostojećem) broju na ključnom komadu. (Doduše ključni komad, tj. zlatni OTKOV od dinara 5.000, nije - koliko je meni poznato - bio u pojedinačnoj prodaji.)
Svi su otkovi zaštićeni čvrstim plastičnim ovitkom, kružnog oblika, što unaprijed navodi na (tehničku) nepodesnost plaćanja ovakvim novcem. Formiranje cijena u pojedinačnoj PRODAJI (tj. cijena otkovima van kompleta) izvršeno je po kriteriju, koji je imao za cilj donijeti izdatniku čim veći prihod: ažijo na nominalu kod srebrnih komada veći je nego li kod zlatnika, kod zlatnika je manji ali s tim da manji apoeni imaju veći ažijo nego li veći. (Računa se, da će sitni ulagač biti spreman kupiti manji apoen, iako relativno više stoji.)
U periodu 1945. - 1979. bilo je svega 6 kovanja.
B) Poslije citiranog Zakona iskovani su:
1. Prigodni srebrni kovani novac, finoća 925%o, povodom 60. godišnjice održavanja II (Vukovarskog) kongresa Komunističke partije Jugoslavije (SI. list 36/80), u apoenima od 1.500, 1.000 i 500 dinara. Princip kompletiranja serija je isti kao i kod jubi laraca MIS 79. Na isti je način i zaštićen plastičnim ovitkom.
2. Prigodni srebrni kovani novac izrađen od srebra finoće 925%o i 75O%o u specijalnoj tehnici s visokosjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima (SI. list 66/80), izdan povodom smrti Predsjednika Republike J. B. Tita, u apoenu od 1.000 dinara. Koliko je meni do sada poznato(5) postoje tri varijante ovog kovanja, najlakše ih je razlikovati po načinu pakovanja, i baš:
a) pakovanje u plastičnoj kutiji, iznutra sa crvenim plišem i oznakom “Narodna banka Jugoslavije”, zaštićeno plastičnim ovitkom (kao i kod MIS 79). Ispod brojke “1980” na ovoj kovanici ima (vjerujem da je to znak proizvođača) “ZM”. Finoća 925%o.
b) pakovanje zaštićeno plastikom, iz koje se kovanica ne može izvaditi bez da se plastična zaštita slomi. “Prodavan” je po nominali, dakle za 1.000 dinara. Preciziram: nije se dobijao (normalnom) razmjenom u prometu, već je prodavan na šalterima poslovnih banaka! Finoća je 750%o.
c) pakovanje u svemu kao pod a), ali ispod broja “1980” nema znak “ZM”. Finoće je 925%o. Oba pakovanja, tj. pod a) i c) PRODAVANA su po 1.200 dinara.
3. Prigodni srebrni kovani novac, finoće 75O%o, izrađen u povodu održavanja 36. svjetskog prvenstva u stolnom tenisu u Novom Sadu 1981. godine (SI. list 8/81). Ovo je tzv. “SPENS '82”, izrađen u apoenima od 1.500, 1.000 i 500 dinara. Zaštita plastičnim ovitkom ista je kao kod MIS 79 (u svim se slučajevima osim kod 2b) ovitak može otvoriti i zatvoriti). Princip kompletiranja serija je također isti. PRODAVAN je po cijeni od dinara 3.600.
4. Prigodni srebrni kovani novac, izrađen od srebra finoće 750%o, u specijalnoj tehnici s visoko sjajnim ravnim površinama i matiranim reljefnim detaljima, izdan u povodu 40. godišnjice ustanka i socijalističke revolucije naroda i narodnosti Jugo slavije 1941. godine (SI. list 37/81), težine 14 grama. PRODAVAN je za 1.200 dinara.
5. Prigodni srebrni kovani novac, finoće 925%o, izrađen povodom održavanja XVII svjetskog prvenstva u kajaku i kanuu na mirnim vodama u Beo gradu 1982. godine (SI. list 4/82). Ovo je tzv. “PESK '82”, izrađen u apoenima od 1.500 i 1.000 dinara. Zaštita plastičnim ovitkom i princip kompletiranja serija isti je kao kod MIS 79. PRODAVAN je po cijeni od 3.000 dinara.
U periodu 1980.-1982. bilo je svega 5 kovanja.(6)
3.2. Neke usporedbe i ocjene
Pošto se prikazani jubilarni otkovi izrađuju prema ad hoc donesenim kovničkim propisima, to dolazi do nepravilnosti u odnosima između nominale apoena, te njihove težine i finoće. Visina apoena naprosto ne upućuje na njegovu (supstancionalnu) vrijednost. Apstrahiramo li jubilarce u povodu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a (kovane relativno davno, prije niza devalvacija), pokušaj uspoređivanja apoena iste nominale daje slijedeću (nepravilnu) sliku:
Veću sliku pogledajte ovdje.
Po mome sudu neosporno je da se mogu smatrati jubilarnim NOVCEM slijedeća kovanja:
- recentni novac “FAO” od dinara 1, 2, 5 i 10, godina izdanja 1970. i 1976. (opisani u točkama 2. i 4. prije Zakona);
- recentni novac “30 godina pobjede nad fašizmom”, godina izdanja 1975. (opisan u toč. 3. prije Zakona);
- 200 dinara srebro, godina izdanja 1977, varijanta puštena u promet po nominali krajem 1977. (opisano u toč. 5. prije Zakona).
Dvojbeno je da li se takvim može smatrati kovanje opisano u toč. 2b) poslije Zakona: dinara 1.000 srebro “prodavano” je - po čemu ne bi - i to po nominali - po čemu bi se (ipak) moglo smatrati jubilarnim NOVCEM.
Vidljivo je, da se primjedbe postavljene u kratkom prikazu Zakona o prigodnom kovanom novcu mogu sustavno ponavljati u prikazu svakog daljnjeg izdanja, dapače po mome se sudu mogu postavljati u sve oštrijem i težem obliku. Kako primjerice klasificirati “novac” izdan u povodu 25. godišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a, koji je ponovno kovan negdje oko 1981. godine (javnost o tome nije ni do danas obaviještena), u nepoznatoj količini, distribuiran po neznanim ključevima (navodno po republikama!) i prodavan po nepoznatoj cijeni. Promatranjem se može utvrditi da je bez oznake “NI” (Numismatica Italiana), dakle nije ga radio prvobitni izvođač, te da nema broja na ključnom komadu, koji bi korespondirao broju na priloženom atestu. Gdje ga smjestiti u nastavno danoj shemi!?
Za ZOI '84 se (onaj dio koji je već iskovan, tj. prvi zlatnik i dvije serije srebrnjaka(7) ništa pouzdano ne zna, osim da se prodaje isključivo za strana sredstva plaćanja i to isključivo u inozemstvu.
4. Pokušaj shematiziran ja “pravog novca” (s tzv. novčanim tijelom), tj. onoga interesantnog za sabirače
Numizmatiku kao sabiranje interesira samo tzv. pravi novac. U ovom kontekstu se kao takav podrazumijeva onaj koji ima novčano tijelo. Dalje se daje(8) shema takvog pravog novca, sa svrhom da čitalac pokuša identificirati gdje bi pripadalo pojedino kovanje naših jubilaraca.
Veću sliku pogledajte ovdje.
5. Valjana politika izdavanja naših jubilaraca
Conditio sine qua non trebalo bi biti nastojanje da jubilarci budu čim više slični novcu, kako smo ga definirali u prvom dijelu ovog rada, a to znači:
1. ima apoenski sastav koji odgovara važećem (recentnom) novcu;
2. izdaje ga monetarna vlast koja i inače izdaje novac;
3. kuje se po važećim kovničkim propisima;
4. obveza da se u prometu prima po nominali važi za svakoga, uključujući i izdatnika.
Prvi, drugi i četvrti uvjet stvar su samo dobre volje u valjanoj emisionoj politici. Treći uvjet stvara određene probleme; jedno od mogućih rješenja moglo bi biti donošenje zajedničkih kovničkih propisa (izuzev ornamentike) za niz jubilaraca, barem što se tiče finoće i težine plemenitog metala.
Bitno je za jubilarni novac da bude u prometu, koliko dugo i na kojem teritoriju zavisit će i o količini takvog novca, uvjetima pojedinog kovanja i cilju (uključujući čisti prihod kojeg se želi pojedinim kovanjem postići).
Nastojanje za čim većim čistim prihodom ne mora degradirati karakter jubilarnog “novca” u nekim slučajevima čak i na komercijalno izdanje (prema prikazanoj shemi). Količina primjerice zlata u iskovanom apoenu trebala bi biti znatno manja od one koja se može dobiti po tržišnoj cijeni za toliki apoen novca i ta razlika smije (može, treba) predstavljati čisti prihod. Kako to postići u uvjetima galopirajuće inflacije nije moje (barem ne u radu ovakvog karaktera) da predlažem. Dalje ne mogu ovdje ići od preporuke: ili ne izdavati takve jubilarce ili zadržati doličnu dozu samopoštovanja nacionalnog suvereniteta (ipak su zastava, grb, himna i novac neka obilježja svake države do kojih ona drži i pazi na njih), makar i uz cijenu smanjenja čistog prihoda.
Ovaj problem je tim teži budući da ga se ne bi smjelo rješavati enormno visokim apoenima (s enormno malom količinom zlata u njima). Iako izdavanje novca ne bi trebalo imati neki socijalni karakter (zaštite malih sabirača), ipak se ne smije dekuražirati masu skromnih ljubitelja numizmatike (izdavanjem visokih apoena i s ažijom u korist krupnih kupaca, kao što sam objasnio na primjeru MIS 79).
6. Svrha ovog rada
Naši numizmatičari su učlanjeni u svoja društva, u izvjesnoj mjeri staleška kao i svaka druga udruženja. Bez obzira na njihov socijalistički i samoupravni karakter, na njihovu povezanost s organizacijom SSRN Hrvatske čiji su dio, sabirači imaju i neke svoje specifične interese. Razumljivo je stoga da od svojih društava očekuju i određenu - društveno tolerantnu - čvrstu i beskompromisnu zaštitu svojih interesa.
Ovaj rad je temeljen na autoriziranoj diskusiji koja se vodila na Glavnoj godišnjoj skupštini Numizmatičkog društva Hrvatske u Zagrebu za 1983. godinu. Očekuje se, da na bazi građe pružene u ovom radu, odgovorni funkcionari Društva uobliče konkretni zahtjev odgovarajućem tijelu zaduženom za društveni nadzor, kojem će predložiti da utvrdi ima li u pojedinim poslovnim potezima prigodom kovanja naših jubilaraca elemenata čak i krivične odgovornosti, posebno u slučajevima kad se “novac” prodaje samo za strana sredstva plaćanja, proviđen atestom kojim se potvrđuje da je takav kovani “novac” zakonsko sredstvo plaćanja. Proglašavanje takvih pseudo-kovanica (prema izrazu iz prezentirane sheme) novcem, možebitno će provocirati i pitanje u kojoj mjeri je Zakon o prigodnom kovanom novcu primjeran temelj valjanoj praksi izdavanja jubilarnog NOVCA.
Držim da izražavam ispravno mišljenje većine sabirača, po kojem je ne samo pravo već i dužnost nekoga između nas da javnim istupom pridonese preispitivanju dosadašnje politike izdavanja jubilaraca kod nas; pošto stalni pa i sve veći propusti prijete ozbiljnoj eroziji ugleda “novca” kojeg izdajemo.To u krajnjoj liniji izazivlje smanjenje prihodi od jubilaraca, a baš u ime povišenja prihoda se - vjerujem - i prave izloženi propusti. Drugim riječima: valjanom politikom izdavanja jubilarnog NOVCA, koja nema za cilj čim veći prihod pod svaku cijenu, prihodi će se - povećati.
Rezime
Većina naših jubilaraca, izdanih i poslije Zakona o prigodnom kovanom novcu, nema obilježja jubilarnog novca u formalno-pravnom, a pogotovu ne u ekonomskom pogledu. To su u većoj ili manjoj mjeri novcu slična kovanja. Autor je dao shemu svega što numizmatičari osim novca sabiru (tj. shemu pravog novca, onog sa tzv. novčanim tijelom) s kratkim obilježjima, prema kojima bi se pojedini naši jubilarci mogli podvesti u pojedinu vrstu, obuhvaćenu u toj shemi.
Pledira se za takvu politiku izdavanja jubilaraca koja će omogućiti da se ovi po svim obilježjima čim više približe jubilarnom novcu. Oni bezuvjetno trebaju biti - ma koliko kratko - u prometu, čisti prihod od izdavanja takvog novca ne smije preći razliku između količine plemenitog metala koja bi se mogla dobiti po tržišnoj cijeni za dotični apoen, i količine koja se stvarno u tom apoenu nalazi.
Bilješke
(1) Ovo je, u najkraćem izložen, model potpune zlatne valute (dio modela koji nam treba kao teoretska osnova u ovom radu), kakvog je imala Engleska u drugoj polovici XIX stoljeća, dakle u vrijeme kad je Marx stvarao svoju teoriju novca. Pišući o funkcijama novca Marx je imao mogućnost da izučava upravo već razvijeni sustav potpune zlatne valute u toj zemlji.
(2) Držim da postoji potrebna analogija sa srebrnim, odnosno novcem iskovanim od plemenitog metala (dakle s tzv. stvarnim novcem) općenito.
(3) Riječ je beziznimno o jubilarnom novcu, namijenjenom sabiračima, Sto biva vidljivo već iz teksta propisa, temeljem kojeg se izdaje. Punovrijednl novac kao normalno sredstvo razmjene, stvar je prošlosti.
(4) Nisam u stanju nadodati: “i pušteni u promet”. U promet se pušta novac, koji se ne prodaje po cijeni većoj od nominale.
(5) Velim “do sada”, jer usvoji li se da državi pristoji “pravo dokivanja” jubilaraca vremenski neograničeno dokle god se ne iskuje (i vjerojatno proda) propisom predviđena količina, onda je moguće takvo “dokivanje” izvršiti i poslije niza godina.
(6) Ovaj je rad pisan listopada 1983. godine, propis je tek najavio kovanje kompleta ZOI '84 Sarajevo, te jubilaraca u povodu godišnjica bitaka na Sutjesci i Neretvi.
(7) Ovaj je rad pisan listopada 1983, dakle pri završetku 2 od 3 godine, u kojima treba izdati komplet “novca” ZOI '84.
(8) Shematizaciju sam izvršio ja, prihvativši kao upotrebljivu sistematizaciju prof. I. Turk (vidi: Prof. dr. Ivan Turk: “Utvrđivanje i raščlanjivanje novca u numizmatici” (prijevod), izd. “Numizmatički vjesnik”, Split, broj 4/83).
Autor: Prof. dr. Nenad Gvozdanović
Izvor: Obol br. 36, HND, 1984.
Ključne riječi: kovani novac, prigodna izdanja, Jugoslavija.
Keywords: coins, commemorative issues, Yugoslavia
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
|
