Numizmatička djelatnost Zlatka Tudjine u dijaspori
Zlatko Tudjina čovjek je kojeg cijeloga života progoni strastvena želja da nešto učini za Hrvatsku.
Kao dječak otišao je iz zemlje u Njemačku, gdje kasnije osniva tvrtku pod svojim imenom u Münchenu, te prodaje fotoopremu i numizmatiku.
Istodobno proučava hrvatsku povijest piše i objelodanjuje, no i daje ideju da objavi nešto istaknutije što će ostaviti trajan trag. Tako je odlučio izdati seriju hrvatskih zlatnika i srebrenjaka, tj. medalje, kao spomen na znamenite ljude i događaje u domovini, a sve pod geslom HRVATSKA POVIJEST KROZ HRVATSKE ZLATNIKE.
Tu svoju žarku želju je i ostvario tijekom niza godina: 1965., 1966., 1967., 1968., 1970. i 1971. g. Na njegovim promidžbenim prospektima uvijek je pisalo: ideja, nacrt i izrada Z. Tudjina. Na sebe je preuzeo sav rizik i odgovornost, a kovanje predviđenih medalja izvela je Bavarska državna kovnica u Münchenu.
Naš rodoljub Tudjina, kako nije umjetnik-kipar po profesiji, morao je imati stručne suradnike, ali oni u ono vrijeme nisu željeli biti spomenuti, pa Tudjina drži da ne trebaju biti ni danas objelodanjena njihova imena, no u pismu od 15. 2. 1996. piše "da nije meni pomogao nijedan kipar iz domovine". Isto tako piše "cijela izradba od skice, gipsa svakog slova i svega ostaloga morao sam ja da budem prisutan i da radim". Tko je upućen u tehnologiju izradbe medalje, zna kakav je to posao.
Budući da je to u ono doba bila politička akcija, morao je u Mauptmuenzamtu u Miinchenu isposlovati posebne dozvole vezane s neugodnim stavkama. Znamo daje tadašnji komunistički tisak u Hrvatskoj oštro napao Z. Tudjinu, Ako dodamo tome akciju čišćenja medu emigracijom, koju je u to vrijeme poduzela UDBA, shvatit ćemo težinu situacije i opasnosti kojima se izlagao Z. Tudjina.
Zlatko Tudjina koncipirao je svaki primjerak izdanog zlatnika, često za tadašnju vlast u Hrvatskoj potpuno neprihvatljivu, kao npr. Portret kardinala Stepinca na licu spomenice i kartu NDH na naličju, ili spomenica Maruliću s deklaracijom o hrvatskom jeziku iz 1967. Za tadašnju vlast, to je bila subverzija i neprijateljska djelatnost, koja se prema ondašnjim vrijedećim zakonima oštro kažnjavala.
Važno je podsjetiti da su spomenice veoma korektno izrađene i lijepo otkovane, a taj zahvat financirao je isključivo sam Z. Tudjina.
Godine 1995. Tudjina je sav pribor za izradbu spomenica (štance, pločice itd.) i same spomenice u zlatu i srebru prenio u Pregradu i darovao svom rodnom mjestu u Hrvatskom zagorju, gdje je u župnom dvoru otvoren prvi privatni muzej, koji nosi njegovo ime. No sam je ostao živjeti u Münchenu gdje ima dvije trgovine.
S ovim radom upoznajem čitateljstvo s jednim isječkom iz života ovog nacionalno osviještenog Hrvala, a to je numizmatička djelatnost i širenje promičbe o Hrvatskoj u svijetu.
Ranije, o nekoj od tih medalja-spomenica pisao sam u Biltenu HND-a br. 16 od rujna 1969. pod naslovom "Bavarska kovnica kuje hrvatske medalje", iz konspirativnih razloga ne navodeći ime autora medalja Z. Tudjine. U privatnom životu Z. Tudjina gostoljubiv je i ugodni subjesednik, ali još uvijek prilično nepovjerljiv, Sto je duboki trag Iz emigrantskih dana.
Podaci o spomenicama koje mi je dao sam autor:
Slobodan sam Vam po našem usmenom dogovoru iznjeti podatke o dukatima Hrvatskih velikana iskovanih u Bavarskoj državnoj kovnici u Münchenu.
Summary
Numismatic Activities of Zlatko Tudjina in the Diaspora
We have before us photographs of silver and gold medals designed and made from 1965 to 1971 in the Bavarian State Mint in Munich by Zlatko Tudjina, The memorial medals show important Croats, King TomisJav, Alojzije Stepinac, Marko Marulić, Franjo Šeper, St. Nikola Tavelić and Stjepan Radić.
Autor: Gjuro Krasnov
Izvor: Numizmatičke vijesti br. 58, Zagreb, 1998.
Ključne riječi: kovani novac, zlatnici, srebnjaci, Zlatko Tudjina, Hrvatska
Keywords: coins, gold, silver, Zlatko Tudjina, Croatia
English title: Numismatic Activities of Zlatko Tudjina in the Diaspora
|
