Koliko god to možda nekom narcisoidno zvučalo smatram sebe zapravo dobrim bićem koje uglavnom pokušava pružati ljubav i razumijevanje za sve i svakoga. Ne želim patnju ikome. Pa ipak ove zadnje dvije "pandemijske" godine se mučim i kao da patim unutar svoje lude glave jer me ego muči raznim crnim scenarijima. Iako ta patnja nije vidljiva ona je mentalno prilično jaka i iscrpljujuća. Ta konstantna briga za budućnost i borba u glavi oduzima snagu i energiju. I sada usred noći ne mogu spavati iscrpljen od brige i nerazumijevanju dijela okoline i razmišljam tko je za to kriv i čime sam to zavrijedio pogotovo jer mislim da sam dobro biće. Zašto Stvoritelj dopušta svom dobrom biću da pati makar samo u glavi? Odgovor koji mi dolazi je upravo zato da shvatim jer nikad nisam shvaćao kako je to biti manjina ili kako je to biti diskriminiran i nikako nisam shvaćao kako je moguće da većina krene krivim putem. Stvoritelj mi i takve uvide pruža. I to baš zato jer sam dobro biće. Dakle ova moja "patnja" je blagoslov Stvoritelja koji mi pruža uvide i jedino što mogu je biti zahvalan i promatrati i učiti. I zato jedno veliko hvala na patnji koju samo moj ego smatra patnjom a zapravo radi se o velikom daru. Jer kako drugačije bih ovo i mogao shvatiti već kao poklon i izraz Stvoriteljske ljubavi jer to ne kažnjava niti išta radi bez ljubavi kad je to ljubav sama. Hvala. Namaste.
|
