Our destiny are horses...

Svatko u životu doživi one trenutke kojih se zauvijek želi sjećati. Trenutke u kojima te okružuje sva ljepota ovog svijeta. Upravo sam to doživjela ovog ljeta. Ivona, Maja i ja smo se super zabavile u Moščenićkoj Dragi, blizu Rijeke. Prekrasan turistički gradić na samoj obali mora. Mjesto gdje čovjek poželi ostati.



Moščenićka Draga...

Da je ljeto najbolje u društvu konja, uvjerile smo se na western ranchu "Grabrova", smještenom na ulazu u park prirode "Učka". Ništa ne bi bilo tako dobro da nam društvo nisu pravili kauboji, tj. "ludi" Moreno i njegov "ozbiljni" stariji brat Alen. To je bila prava zabava. Svaki dan smo većinu vremena provodile na ranchu, gdje su bila smještena tri prekrasna dorata. Kastrat Barun, živahna kobila Kontesa Nera i najmlađa Tena. Uokolo su uvijek trčkarali njemački ovčar Luna, hrv. ovčar Gaja i
border koli Sil. Koze su isto bile dio zabave.



Kontesa Nera, Barun i Tena u ispustu...

Jahali smo do besvijesti. Dani su bili ispunjeni avanturama; gazile smo sijeno na prikolici (gdje sam ja pala na pod), igrale se s psima, spavale u šatoru, naganjali se uokolo, nosili sijeno, skakali prepone, vježbali dresuru, smijali se, Maja je stalno gnjavila male koze i sve uspomene bilježila na svoj fotić, dok je Moreno uvijek tražio priliku da nas ludo zabavi. Nikada nam nije bilo dosta.



Ivona u akciji...



Moreno je faca...



Maja jaši novog "konja"...

Jedan smo dan išli na cijelodnevni teren. U sedlu smo prošli oko 50-tak km po Učkoj. Nas četvero na tri konja. Da ste to vidjeli. Ludnica!!! Moreno i Maja su jahali na istom konju. Maja je sjedila iza sedla na sapima i dobro se nažuljala. Na to smo se dobro nasmijali. Jedan od najboljih trenutaka je bio kada smo naišli na krdo poludivljih konja. Ždrijebe je izletilo ispred nas, kao u filmu. A tek crni pastuh!! Kakvo je to bilo uzbuđenje. Stajati nasuprot slobodnom krdu konja. Moreno je tada pokazao svoje western vještine i potjerao krdo, a zatim je Baruna potjerao u nevjerojatan galop i to jašući bez ruku. Jahali smo na visini iznad 900 metara, a ovčarka Luna nas je pratila u stopu. Cijelim putem!! Ljepota do kud ti pogled seže. Kao da si u drugom drugom svijetu. Boljem nego ovaj. Prava western pustolovina!! Jahali smo kroz šume, sela, preko livada i kamenjara.... Vratili smo se tek u sumrak.



Kao u filmu...



Teren "Učka": na krovu svijeta...



Slika za pamćenje...



U punom galopu niz padinu...



Moreno u western stilu... jaši legendo...



Krećemo dalje u pustolovinu...



Morali smo se pokazati i u restoranu...

Slijedećih dana smo imali i nekoliko manjih terena, a jednom je ispred nas cura izletio srndać. Moreno i ja smo se okušali u utrci galopa. Zakon!!! Kako li je samo lijepo galopirati u divljini i osjećati se slobodno. Vjetar u kosi i zvuk udaraca kopita. Večeri smo provodili na obali mora, osluškujući valove okupane mjesečinom. Spavali skoro da i nismo, jer tko bi mogao umiriti ludu ekipu. Ludovanja do ranih jutarnjih sati. U subotu je na obali bila "Ribarska večer" na kojoj smo se super proveli. More, mjesec, živa muzika, ples... Kao da je sve to napravljeno za kraj ove pustolovine. Vjerovali smo da se ovako može zauvijek i još vjerujemo. Srce mi se slamalo kada smo odlazili. Kako se oprostiti, kada oproštaj ne postoji. Samo se nadam da ova priča nije gotova, da ne postoji zadnja stranica, jer legende žive vječno.



U visokoj travi...



U iščekivanju Maje...



Ovako to radi Pony express...



Pozdrav s rancha....

Posvećeno svim uspomenama s rancha "Grabrova" i ljudima, koji su nam to omogućili.