HORROR ZONA

Hostel, SAD, 2005.
Redatelj: Eli Roth
Glume: Jay Hernandez, Derek Richardson, Jan Vlasak, Eythor Gudjonsson, Jennifer Lim, Barbara Nedeljakova, Jana Kaderabkova...
Ocjena: 7

Prije nekoliko dana sam zajedno s par frendova dobio priliku vidjeti taj dugo očekivani Hostel, proglašen navodno najgnusnijim i najstrašnijim filmom ikada snimljenom u povijesti. Još uvijek pod dojmom tog komentara sam platio ulaznicu te dobivši vrećice za povraćanje pomislih da ću vidjeti nešto tako odvratno da ne može biti odvratnije, ali nažalost ta moja velika očekivanja se nisu ostvarila. No započnimo prvo s radnjom.

Na početku filma se upoznajemo s troje frendova Amerikanaca (točnije dvoje, treći je bio Islanđanin) kojima su jedino na pameti trava i barenje. I dok oni "uživaju" u blagodatima Amsterdama, nakon što im se dogodi incident pred hostelom upoznaju još jednog tipa koji im preporuči navodno genijalni hostel u Bratislavoj u kojoj su gole ženske i ševa 24 sata na dan najmanji problem. U nevjerici ga slušajući njih troje se zapute u Slovačku ne znajući da su napravili vjerovatno najveću pogrešku u životu.

Kako to obično biva u horrorima, na putu za Slovačku im se dogodi par anegdota- od upoznavanja weird starca pedofilskih sklonosti do pronalaska potpune pustoši u Bratislavi. Ne obazirajući se tu strange pojavu, njih troje krenu u potragu za tim famoznim hostelom. Uskoro pronađu taj hostel, a sve one priče koje su čuli o njemu se pokažu ispravnim. I ne prođe dugo vremena, a naši junaci već počnu bariti pola hostela ne misleći na posljedice. I uskoro se dogodi ono neočekivano- jedan od njih troje uskoro nestaje pod misterioznim okolnostima. Još jedna noć prođe te nestane i drugi. Shvativši kako nešto tu stvarno smrdi, treći kreće u potragu za ovo dvoje ne znajući kakvu zaista odvratnu i smrtonosnu tajnu krije ni više ni manje nego- njegov vlastiti hostel...

Prije gledanja ovog filma moram priznat da sam fakat imao velika očekivanja, ne samo zbog svih tih pohvala koje sam čuo o filmu nego i zbog samog Quentina Tarantina (Kill Bill, Jackie Brown, Pulp Fiction), izvršnog producenta ovog filma čiji su me se prijašnji filmovi (posebice Pulp Fiction) jako dojmili, upravo zbog te ogromne količine krvi i sranja. Iako ne moram ni spomenut da je ovaj film bio prepun krvi i 100- postotne akcije, i dalje nije imao to "nešto" što svi Tarantinovi filmovi imaju, a to je po meni bila jedna od najvećih mana filma. Također sam i primijetio da je redatelj i scenarist ovog filma, Eli Roth (inače redatelj meni osobno niš posebnog Cabina Fevera) previše forsirao sa scenama barenja između naših glavnih junaka i napaljenih Slovakinja. Naravno da nemam ništa protiv tu i tamo pokoje scene sexa, no stvarno ne vidim razlog zašto se u prvih 30-tak minuta mora spomenuti riječ sex barem 1000 puta. Mislim da bi gledateljima bilo jasno da su glavni junaci ovog filma željni ševe i da se to samo jednom spomenulo, a ne 10000 puta, ali pustimo sad to i krenimo na pozitive filma.

Prvo vrlo važnu i zaistu originalnu stvar koju moram spomenut kod filma su sami likovi, tj. Roth koliko god forsira na scenama sexa, toliko forsira i na upoznavanju likova što je i dosta važna stvar što više idemo prema kraju filma. Što se tiče samog kraja filma, učinilo mi se da je možda malo previše brzo završio, no definitivno svijetla točka filma je payback time tim gadovima za sva sranja koja su počinili, no neću vam baš sad sve otkriti da vam ne uništim kraj. Također važna stvar glede likova koju zaboravih spomenuti je zaista nepredvidljiv scenarij. Da pojasnim- na početku filma kad se upoznajemo s tri glavna lika film se bazira samo na jednog od njih troje. I tako kroz prvih 20-tak minuta Roth nas tjera da pomislimo da je upravo taj lik koji je na početku filma cijelo vrijeme u kadru središnji, tj. glavni lik da bi na sredini filma upravo taj lik za kojeg za kojeg smo pomislili da je glavni neslavno završio pod raljama bušilice i motorne pile.

Osim dosta dobrog scenarija film je bio dosta krvav, no ono važno što moram naglasiti je to da zaista ne očekujete nekakvu krvavu kupku jer ćete se gadno razočarati. Neke scene jesu bile zbilja u isti čas nevjerovatno odvratne, koliko i dobro snimljene (tipa rezanje prstiju, rezanje poluispadnutog oka, bušenje pojedinih dijelova tijela bušilicom itd.), no zaista film nije nimalo onoliko gnusan koliko ćete očekivati.

Da zaključim, Hostel je solidan uradak Elia Rotha i izvršnog producenta Quentina Tarantina sa izvrsnim scenarijem, originalnom pričom, dobro razrađenim likovima i nekim zaista gnusnim scenama (jako su me podsjetile na neke odvratne scene iz dosta dobrog japanskog filma Odishon), no nemojte imate prevelika očekivanja (pogotovo ako volite Tarantina) jer ćete se bogme dosta razočarati, a film zbilja nije onoliko gnusan i krvav kako su ga i najavljivali. U svakom slučaju, film se definitivno isplati pogledati, ali vam preporučujem da ne jedete ništa prije početka filma jer će vas neke scene doslovno natjerat na povraćanje...