vještičja kuhinja

11.02.2005., petak

Heroj-žene-muškarci

Piše Porto u svojoj zadnjoj priči ovako:
- Ne gledate filmove, i ne čitate stripove, dobacio sam sa šanka, i u tome je vaš problem! U stripovima je muška psiha kao na dlanu, no vi ste sklonije fantaziranju. Što je tigar bez zmaja? Svaki pravi super heroj MORA imat svog zmaja! Jeli tako Liu? - Liu je kimnuo glavom.
- Ste gledala "Heroj"? - upita ih Liu
- Liu, ne gledamo te honkongoške šitove - slegnule su ramenima. Liu je na trenutak došlo da im pokaže svoju super vještinu '10 koraka' i zašto ga zovu "Nebeski Wok», ali se ipak pribrao brojeći ribice u akvariju -
- Naravno da nisu gledale "Heroja", rekoh mu, naravno da ništa ne znaju o kaligrafiji, maču, herojima i žrtvi za bližnjeg koja stoji ispred svakog ovozemaljskog cilja –

I našla se ja osobno pogođena time! Pa što to pišeš Porto?!? Gdje ti živiš?!? S kakvim se to ženama družiš?!? Od kuda ti samo ideja da su sve žene tako plitke i nezainteresirane, da ih stvarno ne zanima ništa osim dobrog šopinga i zgodnih/bogatih frajera?
Nismo mi sve domaćice u duši. Niti udavače, sponzoruše...
I žene su isto tako sposobne za dublje shvaćanje i proživljavanje života, za više osjećaje, ideale, čast, duhovnost, žrtvu. Istina, ima puno površnih žena. Ali isto tako ima i puno površnih muškaraca kojima je nogomet smisao života a sportska kladionica vrhunac duhovnosti. No reći da su svi muškarci takvi ne bi bilo istina. Možda u svakom muškarcu postoji jedan mali nogometaš i u svakoj ženi šopingoholičarka, ali postoje i druge stvari – veće, bitnije. I one nas određuju. Kod nekih ljudi ovi mali stereotipni likovi prevladavaju pa su i oni sami hodajući sterotipi. Kod drugih, za koje vjerujem da su ipak u većini, pretežu neke druge osobine. Pogledaj samo po blogovima, koliko ima ljudi (uključujući i žene) koji čitaju, pišu, razmišljaju o svijetu oko sebe.
Gledala sam sinoć gore spomenutog Heroja, prije nego sam pročitala Portovu priču. Film je prekrasan, toliko poetičan, vizualno savršen, ljepota scena potcrtana dojmljivom upotrebom boja, vjerovatno najbolja upotreba boja koju sam ikada vidjela. Pa zumiranje kamere, kapljice vode zaustavljene u padu, trenuci zaustavljeni u vječnosti. Zvuk mača koji se savija, savršenstvo pokreta, poezija borbe i njena duhovnost, potez mača poput poteza kista, smrt radi ideala i smrt radi ljubavi. I savršena muzika koja dodatno uvlači gledatelja u film, tako originalna za razliku od onih američkih simfonijskih ljigavoća istih u svakome filmu bez obzira u kojem se vremenu ili kraju svijeta dešava. Krasan mi je. Bez obzira što sam žena. Dapače, vjerujem da ima puno muškaraca kojima se ne sviđa što je toliko poetičan.
Eto. A volim i stripove. I znam još cura/žena koje ih isto vole. Sad, može netko reći da nas same te osobine čine malim dječacima a ne djevojčicama, ali zapravo: baš me briga! :p

I još jedno nevezano pitanje za razmišljanje: Ako nas 4 idemo zajedno na gablec, a svaka imamo po pola sata slobodno, da li to znači da na gablecu možemo ostati 2 sata???

- 12:36 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Vrijedi posjetiti...

Nešto fino...

Malo smijeha...

Preporuke