Sve je u rukama covjekovim, a opet mu izmakne ispred nosa samo zato što je kukavica...to je vec aksiom...Zanimljivo je cega se ljudi najviše boje-novog koraka, nove svoje rijeci boje se najviše... FJODOR M. DOSTOJEVSKI
Đani Stipaničev
Kada jutrom jugo zapuše
Kada jutrom jugo zapuše
Tvojim imenom zamiriše
A na žalu samo ja i vrijeme
Što umjesto tebe grli me
Tvoje srce kao stijena je
Koju plima nikad ne dirne
Pa u more bacam svoje sne
Ali ih ono vraća do mene
Kada tama sunce izbriše
Pomislim da tu si kraj mene
Al na žalu samo ja i vjetar
Što ti ime tiho šapuće
Ja nisam od onih
Što za ljubav molim
Ti saznati nećeš
Koliko te volim
Sve suze zbog tebe
Što more će skriti
Znam da neće moju ljubav
Ljubav ugasiti
Kada jutrom jugo zapuše
Tvojim imenom zamiriše
A na žalu samo ja i vjetar
Što ti ime tiho šapuće.
Goran Karan
Vagabundo
Ti si nježan cvijet, ja san vjetar ludi
I ne živim ja, k'o svi drugi ljudi
Ti si nježan cvijet ali neću te ubrati ja ....
Ako ranim te nek mi nebo sudi
Ja ti sanjam let bolje s drugim budi
Zato pusti me neka boli al' odlazim ja ....
Ja sam samo vagabundo mene ljubit to je ludo
Bijelo jedro nasred mora, mene zove nova zora
Pod zvijezdama si zaspala
Ja sam samo vagabundo, ti si mene sanjala
Pod zvijezdama si zaspala
Ja sam samo vagabundo, ti si mene sanjala
Ako ranim te nek mi nebo sudi
Ja ti sanjam let bolje s drugim budi
Ti si nježan cvijet ali neću te ubrati ja ....
Goran Karan
Bilo cviće
Kad sunce za mnom zađe
ja ti neću reći zbogom.
Moja jube.
Kad lipi dani prođu
ti ne plaći, budi stina.
Moja jube.
Bilo cviće ti posadi,
ne daj da mu vitri pušu.
Čuvaj ga ka moju dušu.
Bilo cviće ti posadi,
da na Uskrs kad procvita
ja te jubim s onog svita.
Bilo cviće moja jube.
Kada moji po me dođu
ti ne plači, budi stina.
Moja jube.
subota, 06.09.2008.
Vratite se...
Evo ovo je moj prvi post kojeg pišen na novom kompjuteru, laptopu pa mi je malo čudna tipkovnica... na kompjuteru mi odzvanja pisma klape Intrade Vratite se mili moji... stvarno guštan slušat klapske pisme od klape Intrade, Cambi, Maslina stvarno su in pisme odlične... slušajući te pisme u glavi mi se odma stvori slika Brača, Hvara naše Dalmacije... starih ljudi i običaja koji polako izumiru, nestaju...
Inače kod mene nema ništa novog, lito je polako na izmaku, u ponediljak san bija u Zadru ima san prijamni iz povijesti i to mi je bija najčudniji dan mog života, stotine dice idu Kalelrgom noseći knjige i pričajući gluposti o školi... Zašto najčudniji dan? Pa prvi put u 12 godina ja nisan bija među tom dicom, prvi put u mom životu da taj prvi dan nisan bija u školi... a ko da je jučer bija prvi dan prvog razreda...
Nije da mi fali škola, ali čudno je kako vrime brzo leti, sve se minja, nestaje... još jučer san bija obično derište,a danas san već velik, odrasta, mada ću uvik u duši biti dite... Inače prijemni iz povijesti san proša možda čak i bez plaćanja, geo san prinija bodove od prošli put i opet san upa, al nažalost bez plaćanja jer mi ne priznaju misto od prošli put... upa san i menadžment, točnije blizu san crte pa ako neko odustane ne znam di ću? Što ću? Zanima me gografija, povijest ne toliko, ali sebe u budućnosti vidim kako stojim u nekom uredu s laptopom isprid sebe, a ne u razredu punom đaka... tako da sam ne znam što odabrat...
