meroveus

26.02.2019., utorak

Imitacija jutra


blago jutro koje zoriš
u slabosti ovog oka
nemoj, nema smisla
već zvijer dana
zgrabila je svu Ljepotu
i po krvavim tragovima
Um je zalud slijedi

sve za što se ludo boriš
bez strasti je Ištarina boka
i ples s velom je iluzija
kad rosa bosih nogu nema
kad azur je bez osmijeha
a glazba pod svodom zvona
utihne za nekoga

blago jutro koje goriš
od slabosti ovog vida
vrline janjad ostavljaš nečuvanu
dok predstava Volju obuzima
i odlutat će nejač provaliji
i zaboravit ćemo
da nas ima


Oznake: veljača, Eos, Endimion, kraljevstvo


- 19:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.02.2019., subota

Intarzija jutra

Ovo je jutro
stiglo bez srama
i na popisu gradova
prekrižilo Sisak
još jedna rasprodaja
još jedna mučnina izdaje
ne snebivaj se
dok nijema pomicanja usana
prebrojavaju psovke
ne čudi se
ako Mile bagerist
zasluži počasni doktorat
ovdje nitko subotom
ne će odjenuti žuti prsluk
ovdje sluge tuđina
novače pristaše uspješno
i vjerodostojno
u ovoj kaljuži
ne bi se mogao čuti
niti glas Viteza psovke
ovdje se paradira osjećajima
oko zajedničkog totema
u krugu istomišljenika
i stvara jeftina demokracija
laži i lopovluka
ovdje je jutro
ubijstvo razuma

Oznake: veljača, avertebrata, INA, sadašnjost


- 09:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.02.2019., četvrtak

Intruzija jutra


Ovo svježe praskozorje
udaljena je mastionica
koju htio bih dosegnuti
priječi se koža
i beznadno ponavljanje udaljenosti
priječi se korak
i rutina beskrvne opredijeljenosti
zapad je bliži
kad se k njemu sjene pruže
i sav um tamo klizi
očekujući još jedno resetiranje
a netko bi nudio spasonosno uže
do škrtog srca
u trenu kad svijet stane
netko bi kretanju
mogao oduzeti krug
i u žednu zjenu
kanjon suzi mogao bi udjenuti

ovo svježe praskozorje
od oka je mog
pločnik izgaženih misli
i svatko tamo može proći
ne osjetivši grizodušje
jer svi se isti ponavljamo
i nema nam pomoći

još uvijek zasužnjeni smo
prejakom riječi
što nam damare budi, lovi
i htjeli bismo s njom svijet zaustaviti
i nekamo drugdje s njom
iz sebe jutrenju
uspravniji krenuti, smjeti

Oznake: veljača, kraljevstvo


- 17:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.02.2019., ponedjeljak

Odsustvo


Postoji bezbojna bol
koja se podnosi odsustvom
ode se – tek tako
zatvori prozor
izvede psa u šetnju

ne znam, ne pitam:
tko smo kad zamjenjujemo se s nekim
koji sličan bliskošću nam
za odanost spreman je trpjeti neposluh neznanca
i sve prijepore što odgađaju se
skrije u monolozima domišljenog sugovornika?

ono što jeste glasno moje
poput pješčane skulpture osipa se
dok besjedama krotim mu oblik
u šetnji bižuterijom
strane svijeta kojima sam stizao
rastavljene su u istom središtu
a sve udaljenosti staze su perivoja
u kojem su posložene poluge povrataka

ono što još nisam
vraća mi se
poput šuma vala istoj stijeni
s distancom odgode
nerazgovjetnoj misli

u sili šutnje bezbojna je bol
čiji govor ljušti riječi
i u njoj nikada nikoga nema
svatko je proziran
u tom svom dijelu imanja
i um kao duh rukom
uzalud bi grabio dodir

a poznajem svoja odsustvovanja
kroz njih gledam
izdvojen i zdvojan
i prvim i posljednjim korakom
neprotumačeno značenje odlazaka
koja, znam, ponavljat će se
s istim uzorkom koračanja

i čvor učvrstit ću
prema ljudskoj paradigmi dvostrukih mjerila:
jedno drugom treba!
u toj radnji stane sve pitko smislom
i kada se čini kako je rok valjanosti istekao
i kada se sjaj ambalaže pohaba upornim stajanjem na polici
jezgri para uvijek htjet ćemo dospjeti!

jesmo li tako zaslužni svrsi
i razlog glasu što praznom prostorijom odzvanja?



Oznake: veljača, bez


- 10:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.02.2019., utorak

carnem levare



ta mračna središta svih stvari
te stlačene punine eona u njima
pozivaju slinu našoj gladi
tišinama urlaju u svima
i redaju se u karnevalskoj paradi
drhteć’ nas struganjem po kostima

a na površini teku magistrale smisla
uzdižu se zdanja grješnog daha
i svatko je pribijen do svog čisla
posteljicom zvjezdanoga praha
ali bez nježnosti jaroga svjetla
bez sreći čeznutljivog zamaha


Oznake: veljača, bez, Jarovit


- 18:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.02.2019., petak

Dodiri


Netko je poput razglednice
koja se ne će poslati nikome
a netko smatra
kako mora biti istodobno
i drvo i sjekira
napokon, svi volimo okus čokolade
i slatkoću kože pod prstima
dok na poleđini svijeta
ljutnja nam iscrtava lica
najbližeg samotnog zrcala

mi plačemo strahom
izblijedjelih stranica
a zaglušuje nas buka
okamenjenih piramida
strast od koje se baštinimo
negdje je zaboravljena doktrina
i ježimo se poput Ahasvera
u pustinji bez oaze i dodira

i mogao bih biti svećenik Amarne
i cijeli život klesati si san
no, ja sam samo najamnik
vremenu u kom sam sebi stran
i netko drugi zaorao je brazde
klici što pružit će se Suncu
i jedino dlijeto čin je odmazde
kobi do kovačnice tvorcu


Oznake: veljača, kraljevstvo


- 19:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.02.2018., ponedjeljak

Zov

u kakofoniji buke
može se odvajati pređa
i ne gledaš više ukupno tkanje
niti svrhu zamišljenog vretena
samo valove osjetiš
koji mnoštvom koncentričnih krugova
traže svoju nasilnu srodnost
po kojoj su jedni do drugih pristupačni
tako kiša pomiče nepomičnosti
tako se beznadežnost vrtnje stožastom spiralom uzgaja
tom zovu predaš li strpljenje
kao što gladijator predaje naporne vježbe
krvlju poprskanom pijesku amfiteatra
možda upoznaš zadovoljstvo
po kojem ćeš stubama trudova
razdvajati zdjelicu razumijevanju
i ovo sve što traje
nezaobilazno s bastionima predrasuda
imat će kutak u njedrima
s izlučenom toplinom
inače
sveudilj izvan
ostat će u neprobojnoj odbojnosti
a primalju nitko ne će dozvati
i misterij pupčane vrpce
stegnut oko vrata
nitko ne će moći presjeći

bio sam uvjeren kako rođenice
pred sobom u djetetu imaju razrašljanu djecu djece
pa mu oduzmu sve ono što će se u slijedu jačom klicom izmetnuti
ili mu udjenu pup koji će se tek stjecajem cvatom pokazati

no poslije
slomila su me nahočad
nedojeno beželjena
poput maslačaka u usjecima kamenja

i odbacio sam algoritme i tlocrte iz visina
odbacio sam pojedinačne glasove
što se preklapajući podaju pravcu
koji nije ništa drugo do prečac shvaćanju
a ovo sve što traje
ipak je širih obzora
od jednoličnog kolosijeka
i srodnost što se u daljini sluti
tek uči se zaboravljenim dodirom prizvati



Oznake: veljača, kraljevstvo, for me


- 15:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

06.02.2018., utorak

Jedino


Onaj tko uzeo je
dobro sebi,
kao što pjev dodao se
perjem zebi,
tek sâm jedan je –
bezimen potrebi.

Ovdje se zastaje,
dalje nitko ne bi ...

Čemu krinke
kad svaki oblik propast će
kratkoćom u oceanu vida,
za koje drugo
jedno se raspe
govorom srca?

A trebaš, moraš dvojini
kao usne sluhu,
otkucaj koži,
tamo si sebi jedini!

I odbaciš oranja
i njihove rime,
i ušutiš: poledica je!,
padovi – groteska zbilje.
I stružeš si s riječi boje,
i cijediš ih pjevom dnu rebara,
svaki udah patnji se bliži
živog mesa u kojem goriš od žeđi;
i nitko ne pomaže,
nitko skladom ne zbori
u imenu za koje se bori.

Ponovo, opet
čuju se psalmi duhu:
budi jedinom prvi,
od svih izabran – izaberi!

Tu rasteš žudnjom
tajanstvu mnogih izdvojen,
a šutnju visina
samo za sebe trebaš
razgovorom
i od svih trofeja
čekaš onaj
kojega nitko ne osvaja.

Jer, nema ti svjetlosti
do sjaja leta krijesnice,
nema ti obzora
dok umu tama su tijelom granice.


Oznake: veljača, nada, riječi


- 10:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.02.2018., četvrtak

I Have a ...



Kroz ovo granje,
kroz sito tijela,
golemo lahori sve;

u njemu sanje
iz vrha smjela
svoju metu strijele.


Oznake: veljača, kraljevstvo


- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.02.2016., subota

Zanos i predrasude


S mjesta odakle osjećaj htio bi
pronaći ime nedužnoj koži na obrazu
ne vidi se kašnjenje usana
dok pokušavaju stvarati glasove cijelom licu
i um poput djeteta sriče slogove
nepoznatog sadržaja izrezujući ih i lijepeći
u tvorevine što će zaživjeti
a već su se dogodile oblikom
sažetom u kutku nekog pretinca sjećanja
koji će se ne slučajno otvoriti
povučen strunama glazbala već ugođenog sluhu
i kao da svi osjeti duguju si tlo
po kojem prostirku stavljaju
a nedužnost krivnje uhvaćenu u mrežama
ne prepoznaju
pa mjesto iz kojeg osjećaj htio bi
pronaći ime nepoznatom sjaju u očima
vidi se golemom predrasudom
s vidikovcem spuštenim u dolinu
tako mnogoga od nas propuštamo neprotumačenog
tako odbacujemo se nenadano
a približiti se
prispjeti visu
bistroj dubini pružiti prste
ostaju nedopisane stranice neuhvaćenog htijenja
poput iznenađujuće dugog razmaka između dva udaha


Oznake: veljača, tamno


- 20:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.02.2016., ponedjeljak

Samo jedan


Samo jedan svijet izvan
svima koji pružaju ruke
i pogled samo jedan
što mišlju slijedi mu zvuke.

Nedostaje tako malo
pronaći mjesto česti;
i još kad bi se znalo
kako joj dopasti:

po svijetu izvan složenom
od tvari i vremena,
ili po damaru ovom
svijesti s kojim je stvorena?


Oznake: veljača, kraljevstvo


- 12:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.02.2016., petak

Put


U mijeni vremena
stalan je put kojim se njim ide
svima isti u prošnji misli
svima drugačiji kad se krene

samo jedno jedino dostižno
od sveg mogućeg snubi hodača
i sve mijene nikad zaustavit ne će
osjećaj odabran mu do svih otkucaja
s kojim kob on dohvaća

a do nikamo put taj traje
ipak neponovljiv je od cilja uzet
i to mu daje dragocjenost
iako svaki udah protrne
dok slijedi si disanju konačnost

uz put su hrast i breza
i mijena vjetrovi što lomit ih hoće
sad smo u granju prkosno im jaki
sad svijamo se pod njima
al’ uvijek smo isto drveće

korijenje prošlog nama je utvrda
a deblo stvarnosti sigurnost
od njih visini usmjerene
mladice listova grle budućnost

i kad zastaneš na putu
misleć kako je sve uzalud
sjeti se otkucaja
koji su zalog tajne
da veći od života
je njegovom putu utkan mu trud


Oznake: veljača, svijetlo, kraljevstvo


- 13:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.02.2016., ponedjeljak

Kružno


Početno
– sjediš mi na grudima
impregnirana pod kožom od peta do tjemena
ja sam Te tamo postavio
onaj kog još nisi upoznala
a Ti si ga opčinila
i u njemu uglavila zaborav
sad dovikujemo se
poput sijamskih blizanaca
tražeći si razlike prepoznavanja
i nikad nismo tu
kad se treba odlučivati o hrabrosti
pobjegnemo među akorde otkucaja
ne mareći za vrijeme
što nas pokušava razdvojiti
spuštamo se s njima do vrha kapilara
prateći im odzvanjanje
i budimo se bez pamćenih snova
ostavljeni jedno od drugoga
u ponoru sjećanja

završno
– godinama poslije
netko kuca na vrata napuštenog stana
kod susjeda
jedan svijet se raspao kao loše pečena terakota
u rukama pripravnika
netko drugi sad otkriva
tajne porculana


Oznake: veljača, tamno, ekstenzija


- 18:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.02.2016., petak

Odgoda


Danas nije zgodno
bez razloga umiruće sretati
prespavao bih nenastanjenu zemlju u grudima
trebam cjelov Sunca u praskozorje
kad misao se još nije nalaktila

zaustavi mi krug na tetivi bez očiju
i u snu mogu disati ne gledajući
ondje srećem hodače paperjem
pozdravljaju me
znaju
u jednom pogledu vidimo se cijeli
napeti od sebe k svjetlu
i gorki zamahom do svijesti

ne budi me
ne budi nedosanjano dok se povija nemoćno
krijesnica bdije nad opustjelom strahotom
njoj ću predati otkucaje
što tople mi rebra
i s njom osluškivat ću stope
na stazi od počinka

danas nije zgodno
kad krv klizi o metal
poput radnika što asfaltiraju cestu
sav trud raspast će se sutra
i težak stroj potonut će u glib ideje
koja je iznajmljena čvrstini sile

tko bi od misli napravljen
svoj ulog bacao u provaliju
dok nedostojno gledajući vis
tašt mu pogled
čupa utrobu još nerođenom?

mir tlom ne će se pronaći
a sjeme mu životom darovano
i u draču cvijet će neugledan imati

Oznake: veljača, sadašnjost


- 15:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.