meroveus

27.01.2019., nedjelja

Preludij

Ispijam kave
s lopovima i osuđenim ubojicama
razgovaram s lažovima i sitnim prevarantima
nadasve psihodeličan paysage Kashmira
trebao bi zasmetati
dok iznad je kilometar polica lijepih riječi
rijetko posjećen
ljudi se svemu naviknu
i otupe oštricu o tvrdu površinu

započeo sam čitati Svendsena
no odustajem
suviše urlajućih banalnosti u njemu
nude poruku da vlast razuma galopira pohlepi za ugodom
u kojoj svatko na svoj način prepričava stravu
i još jednu razudbu živog svijeta otpočinje lobotomijom lijepoga

u nedoumici: razbor ili ideal
što ubrati, kome se prikloniti?
sada su in špic-papak cipele
i europejska trgovina domoljubljem
sve začinjeno crvenim svjetiljkama
i nezaobilaznim damama sa žutim podmornicama
oni s novcem prehlade liječe na skijalištima
a svi ostali su na listama čekanja
i nepodnošljivo lako dočekuju se u crnim kronikama
“ne meže” to tako! – netko će reći
zaboravit ćemo na koruptivno pravosuđe
prve među mnogima koji nikada ne govore istinu
i što preostat će sjećanju na sadašnjost?

sučelice pratim pouke o ispravnom životu
s kaskadama psovki kao argumentima
a oči se zalijeću u tanku točku podsvijesti
i sve obrazloženo i dokazano
od trenutka kada sam počeo vjerovati u bolju budućnost
stješnjava se u njoj
bezbrižno skriveno od savjesti

ne mogu se odreći kave
s infantilnim razgovorima o svijetu na umoru
ne mogu ne prelistavati svakodnevno iste laže
jer zločinačke namjere posvuda su
a zdrav razum postaje
glineni golub na streljani predrasuda


Oznake: siječanj, sadašnjost, sense, bez, for me


- 20:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.01.2019., utorak

Tragovi

Riječi su oprave
na golotinji stvari,
svih osjeta obale
gdje se lome vali.

Svaka do nas stiže
i prostrano i tijesno,
i daleko i bliže
do onog od čeg jesmo.

I nikada ne znamo
od koga je glas pravi,
tek samo odzvanjamo
tragom što se ostavi.

A znamo – nismo sami!;
goli se dodirujemo
tišinom u osami
i čeznemo, čeznemo

smislom što nas plavi.


Oznake: siječanj, riječi, kraljevstvo


- 10:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.01.2019., četvrtak

Kairos


dan u kojem nekome poklanjaš misli
ne razmišljajući
počinje utihom svijeta
sva jedra spremna obzoru
miruju ne dišući
od treperave tišine napeta

iz nigdje to krene
osjetljivo poput tankog vala
u dubokoj noći
i bude bez sjene
samo stisak oko sveg opažaja
što biva sve jači

taj osmijeh od lahora
probuđen s obraza
taknut rubom misli što se obruči
sad je izba
svijesti koja se otvara
k vrhu kretnje što će poći

osjeti se – uzme
taj trenutak
prostim pripadanjem njemu
i već naum drzne
u odluci lak:
krenut smjerom za sebe u svemu





Oznake: siječanj, Kairos


- 18:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.01.2019., ponedjeljak

Čarobne kosine siječanja


Prije nekoliko godina
počeo sam gledati film noir
koji ne završava
Mladi odlaze!
što dalje od ovog feuda
u kom se ne sniva
noseći zebnju u stopalima
i ogorčenje u džepovima
Odlaze!
što dalje od svog gnjeva
potiho
ne dajući mu odrješenja
Odlaze!
iz tunela kog moderni subnori neprekidno liče tamnom bojom
kako ne bi bilo svjetla
kako ne bi bilo mu kraja

Još uvijek Nemili padaju po ulicama
život im se otima u čekaonicama
a počeše ubijati i Djecu
Djecu ubijaju
te ljudske zvijeri bešćutne
ti ljudi neljudi s kamenim utrobama
Djecu ubijaju
za šaku srebrnjaka
za postotke provizije
i ne možeš ih ne vidjeti
dok preglasno dišu svojim karijerama
poput Moloha

Još uvijek Mnogi
poslušno šute
i u tome nema dostojanstva
ali što ih briga
kad nemaju kamo
u svojim pravocrtnim životima
i ne mogu preskočiti bodljikave žice
svojih sjevernokorejskih uvjerenja
znaju li oni kako postaju sluge
kosaca budućnosti svoje Djece
dok istrajavaju i slijepi i gluhi i nijemi

A uskoro će Palachov dan
bojim se:
buktinju njegovu ovdje
nije preporučljivo vidjeti


Oznake: siječanj, avertebrata, sadašnjost, Metković, palach


- 08:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.01.2018., utorak

Crux


Netko krili ruke,
drugi grče pesti;
i Dizma je svet!:
slava ili podvala savjesti?
Razgrne li se intima misli -
tek čovjek je
sitno u žrvnju vremena
do onog koji zapamćen
na vrhu je visa.
Što njegovo je
neg' od većeg sjena?
Oni bolji - kamo su?,
što ih nema?
Zar blagost je riječi
od iskona
sklona sili svog začetka,
pa krivi su veći
od svakog pravog
koji ne otkrije
tamnu stranu svoga pretka?
I kao da bratoubojica
svima nam je dao znamen
neoperiv umu;
i njih dvojica
sad tek su jedan u sjećanju
koji gurnu duboko pod kožu
sumnju obojenu krvlju.
Ne možemo znati
koju nagradu
ili koju kaznu imat ćemo nakon sebe,
netko drugi dobit će ju
živom gladan
u osjećajima što se nervom mrijeste.
I ako je život blago,
nadarbina samo jednom,
svrha nam je blagovanje;
kad se ide ovim tragom
što je krajem
nego dara uzimanje
u poklonstvu ukupnoj tišini?
I glas prestat bit će riječi sjajem,
misao glazba svjetlosti dubini;
raspe se vlastito u općem
muku kao zrna lahor u svoj tmini ...

No, ne kloni moj putniče,
stradalniče, razbojniče;
hodom daha mi smo isti -
iz srži smo kosti
uspravljeni k svjetlosti!



Oznake: siječanj, kraljevstvo, sraz


- 14:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.01.2018., nedjelja

Gospel kod žuje IV.


on cijedi bocu
zagledan u rašlje gole ruke
samotan kruži monolog
po rubu pepeljare
okolo svijet se otapa
u sivom dimu prostorije
i nestaje ga:
zbija se u arterije
sad odraz oka je u mesu
što nadimlje se i grije
kao iver u oluji
ima se, a nigdje nije

gle, braća smo po boji
kore prazne ruke
i tvorac nam isti
u presjeku tijela stoji
a razdaljinu par koraka
nikad nitko ne će prijeći
u tom jazu srodnost dvoji
u njem' mi smo nepoznati
oba svaki svojom sudbom probodeni
i mada ispod kože isti
oćut jednak sjaj nam oka kroji -
mi nepristupačno sebi smo različiti


Oznake: siječanj, žuja, bez


- 14:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.01.2018., petak

U oporbi


Ako se može reći
a propusti se
ako se treba reći
a nema riječi
uzalud je vremenu trud
odbrojavati se
tako vraćamo se čvorovima
gdje najgoliji pamtimo se
kao čisti bez misli
i evo, sad će glas
koraknuti
odriješen krikom
i evo ga
iz svih nas
odmršen šutnjom

počekaj
i vrline bez čina
zazemlji stazom koju ćeš gaziti
do ružičnjaka
dišeš i govor te slijedi
vidom po laticama:

»“Harač, harač, rajo, treba!”

“Hljeba, hljeba, gospodaru!
Ne vidjesmo davno hljeba!”« *

sad poput Nabatejaca
u rodu dubimo dom
i vraćamo se tijesnoj posteljici
sve što odbacujemo
kako bismo se smjestili
u dragocjenosti
slažemo do riječi
pamtimo, pamtimo
sve sadašnjosti
po perlama dodira biča
i tu nisku svi imamo:
svaki je čest do česti
zajedničkog sjećanja cjelina

no, reci!
do svjetlosti prospi
sjene u kojima se pomičemo
neka se obim ne suzi
nek' se ne krati
kamenom stranom grla
u kojoj smo stranci


Oznake: siječanj, bez


- 09:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.01.2018., četvrtak

Gospel kod žuje III.


Unutra kiša pada
gustih govora
i sklanjanju se pod njom
ubogi od stvarnosti
sučelice prestaju
svoje svjetove oćutom dodirivati
od gustine misli
pokreću se odroni
i nekamo se
na splavi usana
spašavaju od riječi obzori
reklo bi se: to nije nada!
to je oduvijek tako -
kad čovjekolom
imenu oduzme sjaj izvana
kad mekan pamuk
kožu bode gorko
sve do života zakona
i svaki danji krug je od trnja
a u njem disanje sipko
odlijeva se, bez zaklona
s kapi do kapi
u obližnju mlaku -
bježi se od ovog sada
od staze ka istom sutra
bježi se opetovano
u zaborava baraku
i to je lako
jer i lom je dobit
slobodi čovjeku -
ponire se tako
što dalje gladnim svjetlima izvana
u duboku zabit
još žive iskre u oku


Oznake: siječanj, žuja


- 14:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.01.2018., petak

Novo


Od zemlje i vode
kome se prikloniti:
valu što vremenu brusi ocal otkosa
ili kamenu u nepomičnosti
koji odolijeva kresivom samoći?

u ognju osmijeh nam se dao
i suze lahorom ubojite
gorimo, buktimo od radosti
sagorijevamo i trnemo napušteni
nema nam spasa od strmine
po kojoj se uspinjemo do propasti
pa ipak hod nam je s ognjicom
najuspravniji
žarištem iz kog postajemo vatrom
tamo u svima smo najistiji

gle, mi smo u zipci
zvjezdanoj prašini
i gleda nas strast
od koje smo baštinjeni


Oznake: siječanj, kraljevstvo, novo


- 14:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

30.01.2016., subota

Nešto se mora učiniti


Briga ih
omotani pohlepom
otkidaju tuđim sudbinama prste
lome noge
sijeku jezike
iza paravana povjerenja
skrivaju bijesne pse trpljenja i patnje
i nikad im nije dosta
a zemlja urla raspadajućim tijelima suosjećanja

oh, vidi ih silo vremena
što cvijet života podarila si svakome
nedjela njihova krivnjom obilježi živima
i nek’ se zaori glas
nek’ se podigne ruka
i riječ na dlanu
neka bude ubojito uperena prema svim lažima
nešto se mora učiniti

jer koža je postala bodljikava izba
iz koje se ne može pobjeći
a htjelo bi se
i koliko god ugodu baršunom nazivali
ispod nje je kostrijet osjećaju najbliskija
a onaj dodir uma sa strugotinama
svemu daje prvi plač do riječi
i jedino njemu golom može se vjerovati


Oznake: siječanj, sadašnjost


- 19:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.