meroveus

06.02.2018., utorak

Jedino


Onaj tko uzeo je
dobro sebi,
kao što pjev dodao se
perjem zebi,
tek sâm jedan je –
bezimen potrebi.

Ovdje se zastaje,
dalje nitko ne bi ...

Čemu krinke
kad svaki oblik propast će
kratkoćom u oceanu vida,
za koje drugo
jedno se raspe
govorom srca?

A trebaš, moraš dvojini
kao usne sluhu,
otkucaj koži,
tamo si sebi jedini!

I odbaciš oranja
i njihove rime,
i ušutiš: poledica je!,
padovi – groteska zbilje.
I stružeš si s riječi boje,
i cijediš ih pjevom dnu rebara,
svaki udah patnji se bliži
živog mesa u kojem goriš od žeđi;
i nitko ne pomaže,
nitko skladom ne zbori
u imenu za koje se bori.

Ponovo, opet
čuju se psalmi duhu:
budi jedinom prvi,
od svih izabran – izaberi!

Tu rasteš žudnjom
tajanstvu mnogih izdvojen,
a šutnju visina
samo za sebe trebaš
razgovorom
i od svih trofeja
čekaš onaj
kojega nitko ne osvaja.

Jer, nema ti svjetlosti
do sjaja leta krijesnice,
nema ti obzora
dok umu tama su tijelom granice.


Oznake: veljača, nada, riječi


- 10:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.09.2015., ponedjeljak

Granica


Hodam do
slabosti kojoj se tijelo veseli
prkoseći svem jakom
i kad mogućnost iscrpljena leži,
i kad joj slomljeni udovi
patetična su groteska
bijelih forenzičnih linija
s kojima odgonetat ću
uzroke i razloge iscrtavanja
na besprijekorno čistom betonu
među šetačima.

Čini se kako posljednje
tople zrake Sunca ovoga ljeta
izazivaju zgražanje
pred publikom čvrstvog kruga;
znatiželje i pristojnog distanciranja
nikad dosta
ako se iz suterena visoko gleda svijet
i žvaču glasovi javnog mnijenja,
što olakšava svima
pronaći granice koje se ne smiju prijeći.

Tragično je podsmijehom
prebrojavati sjene prema stopalima
iz kojih se izvlače
i Sunčevom kosinom izdužuju
u veliku nedefiniranu mrlju,
stoga ih pogled sve obuhvati
od granice koja se ne smije prijeći
i stavi u pretinac izgubljenih stvari.
Tako se veličina svede
na profil staniolske vrpce
s kojom se pokušava
sačuvati oblik zamatanjem.

Ako je izbor izabrati prikrivanje,
kakva nas sablazan očekuje
u svođenju računa
kad utržak blagajne pokaže se
nedostatnim za dodijeliti si plaću?;

tad zateći ćemo se
u pozi pukog promatrača
što odmjerava si nepomično lice
na poprištu jedne završene priče,
a poslije toga – muk.

Nije li to granica
pred kojom svi stajemo?

Oznake: bez, nada


- 11:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.10.2014., subota

Leptir



Kad nešto počne
već odavno doteklo je početkom
tad umivamo se bistrom vodom
a počne i novi dan u očima
... iza tijela svjetovi su odhodani

ima još svjetova i u njima naših tijela – ispred
a u tijelu nit od niti svjetova mu još neoživjelih

ali, kad nešto počne
po nitima svijeta što se domotava
i kad tijelu nit zatreperi na njima
i kad osmijeh
i kad oči koraknu k zaživjelom svijetu ispred
tad svemir ovog malen je za svijet ispred
a oba golemi u tijelu su tom
tad početo u zamci je svog početka –

leptir je to

što prvi put razvit će krila
i istrgnut’ se iz kukuljice odhodanog svijeta

za taj let, za taj svijet – duh oživje
to je udah prvi i disanje kojem pripada

tome letu, tome svijetu leptir krilima sanja!




.

Oznake: nada


- 21:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.