meroveus

27.06.2019., četvrtak

Ispovjedno


u lipnju
žestoke kiše i grmljavine
uznemiruju

um svoda razrezuje zelene ravnine
a u procijepima praskova
bez milosti su misli gorostasne
doima se kao raspra divova
u utrobi moćnijeg titana

kome je do blagoslova
skrit će se poput gujavice
i nakon molitava
izmiljet će hvalospjeve
svem jačem i većem
tad od slabosti gordost daje
a sve manjem
gospodstvo hvalom se prodaje

kažu: krug života!
a posluhom se smisao priznaje
i uvijek trpe osnovice piramida
i uvijek su pobrkane dimenzije

no, eto nam dugih vrućina
kad nikome ni do čega nije
eto nam potrebnih ostavina
s mislima u koje nitko ne vjeruje
i tijelu sastavljenom od vrelina
svjetlosna gluhoća lakša je
kad bez duše mu izostane vina
pa prebrojava umrle osjećaje



Oznake: lipanj, bez


- 07:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.06.2019., ponedjeljak

Ratoborno



“oni” imaju svoje dnevne doze
ispaljivanja riječi
i uvijek imaju nekoga u ciljniku
koji će lociran identificiran uhićen i transferiran
pod giljotinom elokventnog razvrata
dočekati svoj završni rez
“oni” nemaju srama ni milosti
što je začuđujuće
u ovoj idili stvarnosti na božjoj zemlji
gdje vladaju smjerni vjerodostojni
i odani moralnim načelima
kakve li zablude
- sve je naopako!
svatko se savršeno prilagođava promiskuitetu razuma
i raspoređuje otajstvima u streljačke vodove licemjerja
no, nisu krivi svjetonazori ili ideologije
nema krivnje u fiktivnim podjelama na lijeve i desne
postoji samo jedna primitivna linija čovjekovanja
ispod koje padaju svi oni koji nemaju dostojanstva
ali uvijek imaju spremno kamenje u rukama
i kad je zemlja plodna oranica
jer napasti jalom
nikada nije bilo lakše nego sada
jer svaki osobni promašaj i neuspjeh
plod su tuđeg uroka i
lako čitljivih podlih namjera pogana iz susjedstva
i uvijek se moramo suprotstavljati njihovim bogovima
koji neprestano stanjuju molitve za dobročinstvom našeg
dovodeći u napast ortodoksnost vlastitih stavova
“biti u pravu” prosto lako se prisvaja
od toga se ne odustaje iz religioznog razloga
a koji preveden na ljudski razumljiv način
jest jednostavno stjecanje novca pod svaku cijenu
a kad se jednom krene
novca nikada dosta



Oznake: lipanj, bez, sadašnjost


- 21:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.06.2019., petak

Melankolično


Oko mene ljudi
rasiplju se zrncima života
i nekamo svi odlaze iz vidokruga
poput oblaka što premećući se zamiču okrajini svoda
i evo, svo vrijeme tijela je od krhotina
a ova varljiva posuda pamti svaku
naprijed su očekivanja
od paperja čežnje stlačena u žaoku
i gle, duh sad vispreno oružje ima
i htio bi si pripadajućem obliku

koliko nauma i obmana se zaima
do riječi koje trebale bi dozvati istinu bar neku
koliko želja mnogih su žureća gomila
a sa svim drugima zbrojenim u odustajanjima
tek samo jedan pogled su što ima zamućenu sliku
doista, nema svrhe od konačnog skupljati blago
niti plohe površinu lomit savršenom spektru
negdje drugdje je smisao
još uvijek nedostignut mislima u vjetru



Oznake: lipanj, bez


- 17:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.06.2019., ponedjeljak

To je tako



Znaš, to je tako!
Sjedneš u auto
i svijet je veći,
njegove oči gledaju te još
i kazuju kamo ići;

a ne mogu te dodirnuti!;
– ovo sad je važno:
dok pogled taj traje
svaki put krenuti
do njeg – bijeg iz ničeg je
koji ne prestaje.

Ovdje maslačak zlato prosipa,
mravi podižu humku,
rastu ti maleni svjetovi,
žive i ginu bez ruku,
dok cesta ravan je pozdrav
što zagrljaj asfalta lovi.

– Znaš, to je tako!
Netko drugi tobom upravlja
i ništa mu nije vrijedno:
ništa se dalo, ništa uzelo,
ode se, prođe i vrati
– sve krugu je praznom svejedno.



Oznake: lipanj, bez


- 19:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.06.2019., četvrtak

Gaia II.


Posjekoše breze i lipu.
Kidahu ruke, lomljahu prste,
s truplima ostaviše sve na putu.
Sad piju pivo u hladu kuće
tijela znojnih u golemom trudu.
Vruće je, previše vruće;
ne pričaju, mrtvuju u pogledu:
grane se miču, žubori lišće,
tamo sok cijedi se po godu,
a zemlja u mirisu se stišće:
tko pit će njezinu vodu?
Ne čuju, odlaze
slijedećem poslu suludu –
netko mora! – gaze
zemlju dok mogu.



Oznake: lipanj, earth, verum, bez


- 20:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.06.2019., srijeda

Osmijeh


Otkad voda u stijenu
plač svoj pečati
osmijeh od sveg vrjedniji
ne da se odčuti,
a ovdje je, tu, svugdje
gdje obzor od ljudskog se daha ljušti;
i k njemu pođe se, ali zastane
poput bezumnika sred pustoši,
dok ljepota sveudilj sama
vrućinom slanom bukti.

Nevoljni i slijepi,
bez ruku,
bez damara
pratimo se u povorci,
a misao koja za nas strijepi
ustuknu neopredijeljena.
Od gladi za njom
spremaju nam se obroci
i sve zore i sve večeri
našoj izdaji zavjeru kuju,
jer ništa nije nam sveto
do glazbe u kojoj se kamen lomi,
do ognja što najtvrđe gvožđe tali
i duhu dah je mjesto ukleto
kad poraz svoj prigrli.

Kako iz tog se izvući?
Kako preokrenuti slijed
u kom srcem
raskoljuju se od mesa kosti?
Zar žal trpjet
i gnojit ga patnjom?
Strpljenju oltar dizat
za nekog većeg strahom?

I osmijeh jedini jedan,
onaj Leonardov,
majke, kćeri, sestre i ljubavnice života,
zamijenit raspadanjem
svijeta pod križem
kad bira se nitkov!?



Oznake: lipanj, de profundis, sraz, bez


- 00:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.06.2019., ponedjeljak

Setting


Onaj moj dio
što san ima,
što ga pravi
i kroz njeg’ korača,
negdje je iza svega,
negdje je nakon Oortovog oblaka;
tamo Putnik još nije stigao
ni od svijesti svjetlosna traka,
tamo je riječ nenastanjiva,
tamo početci počinju iz svojih početaka.
I ovo u cjelini tijelo
i onaj moj dio
udaljen daleko tamo
sponom nepokidivom
neobjašnjivo postoje sa mnom.

Stoga
od dneva bježim u noći
kad utihnu svi osjeti,
zbog dana želim noći
kad sve se smiri,
kad sve se otpusti.
Stoga
zbog svjetla tonem tami,
osjećaju sebe od kog sačinjen
u osi svega svemu gorim;
zbog sjena svih ovih stvari
u njoj sam goruć zatočen
bez namjere svrhe
za život ovaj tako kratko istočen.

A onaj moj dio
što san ima
i razlog u njem’ bačen
snom u kom snivam
krilima bi htio,
krilima od tame,
počet se po svemu što zaimam.


Oznake: lipanj, Interstellar, kraljevstvo, san, Cvjetajeva


- 10:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.06.2019., petak

Steppenwolf


Napiši to muški
bez razmišljanja
i bez sklonog si pathosa
kao kada udaraš u zid
opet i opet
zbog ovog dovratka
ispod kog je prošla
tebi najdraža osoba
u zaborav
jedino što preostane
gore visoko iznad tla
je iskočiti iz aviona
ponovo sada
u ambis pada do prizemljenja

napiši to iznenada
bez logike lica
što te okružuju
u jednoličnosti izmirenja
postani krotitelj
svoga osobnog zvjerinjaka
i divljini naravi
dopusti si magistralu bez oznaka
pa o podzemlje se osloni
do istrjebljenja grješnosti
inače sve bit će predvidljivo
poput naštimanih osmijeha
voditelja dnevnika

napiši to drsko
u drskosti gnjev izgori žarom
jer laž je laž
i kad se u lijepo odjene obmanom
i kad takva te snubi
mogućom ugodom do srama
i kad ih sve više i više ima
ne ustukni plaho
tim umilnim hordama

konačno
napiši to srčano
na koljenu prosca
bliz drhtaju što nadimlje grudi
strast iskrama budi
brižan poput kamenoresca
pred osamom mramora
i žudnju si ne zatomi
poprijeko gledajući užitak
krvan u žeđi ostani joj vršak
samog sebe zamašnjak


Oznake: lipanj, kraljevstvo, for me


- 07:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.06.2019., srijeda

Suviše prošlosti

Suviše prošlosti uplelo se u sada.
Možda su ljepljive vrpce promašenih pogleda
u koje ponovo htjeli bismo ući
i kroz njih neku neodslušanu slutnju provući?
Možda nas proganja kodeks samuraja
nekog bivšega plemenitijeg života
u čijim spisima nije bilo nemarnih propusta,
već samo jedina jedna staza dužnosti i obveza,
a koja, ispražnjena nama,
po rahloj savjesti novi put k sebi utabava?
Možda sve to nije istina
i ništa nam se hudo nije događalo
zbog čega bili bismo nezadovoljni sobom,
upućivali prijeteće poglede nepovjerenja svakom,
ili prosto tonuli u melankolično raspoloženje bez povoda?
A možda rasprava o prošlosti nema smisla,
bar ne u ovom sada,
jer lelujave misli o nečemu što bje
tek su oprezne i beznačajne uobrazilje
koje nas od budućeg dijele
zabrinute po prirodi svih stvari
za dobrobit sadržaja što ih tako vješto pravi?
Ipak, suviše prošlosti nosimo sa sobom
u naramku koji zaštićen je bodljikavom žicom.
Dok još je malen svud oko nas su mogućnosti,
a kad oteža pokazuje nam vlastite ograničenosti;
sva snaga ludosti u mladosti,
strast koju slijedimo iz kosti
nestaju zbijeni nekamo gdje bili smo si skloni,
negdje gdje gromak glas u šapat se lomi:
zašto odustajemo, zašto smo udustali?


Oznake: lipanj


- 09:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.06.2019., utorak

danovanje


jutarnjoj zvijezdi
dok još sunca nema
svoju žudnju povjeravam
i u trpkosti bokova režim vrućinom
žeravom ju posipam

da tijelo ne zaspe
nudim mu odaliske opsjena
gorsku vilu očiju od jezerâ
Salomu i njen ples s velima
tako nestvarne žive blizu sna
kom ne pripadam
a razaznajem liniju ramena
i kose što se tamo lome
kao melodije na hridima struna
prepoznajem jantar usana
sve to znam
a drhtaj do uma koji trebam
nemam
ni prste da taknu
ni misao da s paperja dlijetom
dah mramoru dam

sanjam
ona me progoni poput mirisa orošenih iglica u dubokoj šumi
a ja san svjetlom zaboravljam
i prošlošću kažnjavam dan
kashmir slušam


Oznake: lipanj, bez, Endimion, terpsihora


- 06:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.06.2017., nedjelja

Prolazno


Na crjepovima lišaj modrini prkosi
i srebrenozeleno nadijeva monotonoj plohi
otvara rebra
grabi utrobi
razgovor novi zapodijeva
o tome kako se oblik iz sebe ruši
i mada sve se doima isto
posloženo međ’ uzlovima pamćenja
nešto neosjetno javi se
u izmaglici predosjećaja
iskra divlje misli
na tren je uska staza
sažeta prosto od nagovještaja
i već pogled krivi se do poznatog
već razdaljina užom se bliži
i najednom ponestaje razumijevanja
tvrdoukoričena knjiga visoko na polici nedohvatna
ostat će nepročitana
a slova naslova bez sadržaja
postat će krajputaši zaborava
pa djelatna ruka nikad ne zna
u pokretu mišiće i kosti
i ne poznaje struju koja ih goni
po činu se umu glasa
u spregnutoj kožom predodžbi
a sve što ju konačno uzroči od početka
kao odsječeno potrebi se ne pronalazi
ne zaiska se
i kao ne postoji
tek ima se samo po sebi
samodostajuće u vidu varkom svjetlosti
Klizimo po površini
i smetaju nam neravnine
naravne utrobi
a sve što ih podržava vješto krijemo
zaokruženi oko onog što nas drobi
Klizeći se prepoznajemo
po tome kako smo otporni
učiniti nešto drugačije
tako se preklapamo
jednačimo
konačno odobravamo
samo ono koje je svemu isto kao prije
tako i trajemo
do zamora dara
kad utroba nas izda
kad sve čemu hoćemo
najednom prsne iz svog središta
rušeći uspravnu os od svjetlosti što nas stvara


Oznake: lipanj, bez, osjećaj


- 08:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

25.06.2016., subota

Sjećanje do zbilje


Večer je vruća u mirisima lipe
poput jamica na obrazima
valjalo bi stati
i ceremonijalno zapaliti cigaretu
svetom trenutku
odbacujući se od razmišljanja
i razgrnjujući paučinu s ulaza
kamo se gleda

možda sva naličja
s kojima smo izloženi
dobiju svrhu
pred vlastitim željama
i možda im potrebe
za pokazivanjima
odustanu od dohvata

ostala bi tek jedna želja
koja blistala bi bez zrcaljenja
prepoznatljiva pitkim
strasnim oblinama

možda bude prekasno
govor joj uputiti
u perivoju opsjena
a možda nije potrebno
ijednu riječ izustiti
kad sva joj sadržina
u jamicama obitava

Oznake: lipanj


- 02:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.06.2016., petak

Ali


Prije nekoliko dana
umro je Ali
posljednja fotografija
otvorit će golem krug
u koji imanjem uma se propada
možda baš samo jedna beznačajna sitnica
na kraju
daje točan izraz mozaika
koji si možemo pretpostaviti kao smisao
a možda je ta
beznačajna sitnica
uže zabrinutosti kojim se uspinjemo
pamteći tlo odakle smo istisnuti
dok se uzalud protivimo gravitaciji

uspinjanjem strast oblikuje ćud
poput klesarskog dlijeta
sjetim se udaraca koji se zadaju
i žestine i odmjerenosti u njima
ali i onog završnog dugotrajnijeg uglađivanja
što će dati konačnu dovršenost

sjećanja su fragmenti fotografije
i dopunjuju stvarnost rastezljivom dubinom
ona nije više položena pred očima
i nije slijed koji se pomiče premještanjem
ona je čest veće stvarnosti
od koje se ne odustaje
jer se ne može odustati
a život u njoj
ne predlaže i ne nudi smisao
jer netko drugi isto ne bi mogao promatrati ovim očima
i onaj tko nikad nije čuo za Alija
narušio bi smisao ovom petku
nekom beznačajnom sitnicom
prečuvši značaj što ga pamtim
sveukupnost tako nešto mora izdržati
dok balon događanja povećava svoj obim
i u njemu nema istog
nema podudarajućeg
tek neprestana vrtnja
koja počinje pogledom iz središta
i stane
kad nestane sjaj u oku


Oznake: lipanj, Muhammad Ali


- 09:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.06.2016., utorak

curriculum vitae


svi žele čuti
riječi ljubezne
okusa jagoda
s mirisom vanilije
svima je stalo
do slatkoće ugode
i što su linije i plohe
glađe
i zaobljenije
opor sadržaj
se manje primjećuje
a negdje mora prispjeti
nakon užitka
i negdje će se odviti
sa svog svitka

tad usko i tijesno bit će
nutrini do stijenke
a napeta srž
s vrhom prostoće
mjerit će odmak
do kog os se svija
i tražit će
za sebe korak
što bliži bit će
prirodi hoda
iz koje uspravan izbija

ali uvijek bude prekasno
i uvijek namjera
s pokorom odustaje
oko ne vidi
jezik ne poznaje
gorku ćud ispod ljuske
a sluti se
poput izdaje
tvrd obraz
ispod maske

i nikad se ne posluša
do kraja
taj blag šapat
već žurbom se odluka oruža
i ruke sprema
vještini za rat
u kom se krv kuša
i život tuđ vreba
jer drugi je kriv
i prodana duša
svim dvojbama
što ih središtu živ poriv
tjera


Oznake: lipanj, život


- 20:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.06.2016., subota

Sinegdoha


Dalek je barjak misli
na kopnu predrasuda,
dok pješačenja govorima
vrte se u krug.

Jer šamani riječi su otišli
bez traga vještinama;
i gle! – umu posuda
prazna prezriv je duhu dug.

Žeđi pitkosti nedostaje
već na oivičenom rubu
prvog gutljaja
od kog razgovor počinje

i tek što postaje
u vatri iskra plamsaja,
utrne u posluhu
tami koju zaimlje.

Do kad bit će smisao gorčina
odbojna slatkoći mesu,
do kad će okus Ja
kraljevati svim okusima? –

dok uskosti su učitelji vrlina,
a ime atletska disciplina;
sve dok jedan prisvaja
stubu što svak ju ima!


Oznake: lipanj, kraljevstvo


- 20:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.06.2016., četvrtak

Nevrijeme


Nevrijeme misli,
što me snašlo,
jača u svom slijedu;

nije vrijeme za misli
kad vrtlože se
kud ognji povedu,

jer nema vida, ni sluha
riječima
za mjesto kom se bliže,

jer nestalo je duha
u tragovima
obliku do kog se stiže.

I sagorijevaju misli
zavojito do punina,
i zažarene kaplju
svojoj vreloj tmini,

a časi se stisli
poput nakupina
ptica snoplju
složenom na uzvisini.

Evo – sad će vrisak
razrezati svod
sve do tla

i sav taj stisak
zagrmjet će od
svjetla

kad se raspe,
kad udari
posvuda po svemu,

pa tišinom zaspe
sve stvari
u njihovom imenu.


Oznake: lipanj, stvari., riječi


- 20:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.