meroveus

30.08.2017., srijeda

Očekivanje


Resko jutro u udahu cigarete
zaustavi pomicanje
vijori krhka misao
u raspuklini zraka
nešto dalje
već sve posloženo zbija se
do stijenki pogleda
u poznat slijed

Nismo slobodni
i valjalo bi vratiti prvo bijelo polje
ali prije toga
sve martologe, akindžije i mameluke
protjerati nekamo gdje povijesna zbilja
dala bi im sud
zvuči infantilno
u okruženju gdje svatko gleda svoja posla
kako se glasom ne bi zamjerio
puzajućim došaptavanjima
u elastičnom tkivu zajedljivosti
suviše pretenciozno
kad na kostima pakosti
otpočinje svaki pokret

Ponovljeno jutro umanjuje dan
i otrpi se
otvrdne ugriz
koji mogao bi predati
novu riječ do misli
i krene se k praznim zdanjima u daljini
koja vide se željnima
vrijedit će, možda
sva ta premetanja budućih sjećanja
kad dostignemo se pred njima
i kad golemo osobno
prospe se razini svog zajedničkog mora

Do tada
ugađat ćemo se prema nezasluženim hvalama
pred istinama umješno pronalaziti prozirne izgovore
do tada
umirujuće prebrojavat ćemo daleka tuđa stradavanja
držeći ih pravednom normom
silovitosti kojoj se klanjamo u zavjetu šutnje



Oznake: kolovoz, kraljevstvo, sadašnjost, Godot


- 19:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.08.2017., subota

Inače



"Ne staj ovdje!
Ovdje je prolaz inače."

Desetci pogleda na ravni
sad povod razgovoru imaju.
Inače,
jednoličnost se podnosi dočekivanjem
i ustrajnim slijeđenjem
ugaženih stopa.
Kao da svi svojim šutnjama
iste misli dijele,
a riječi uznemiriti bi mogle
sve što je inače.
Stoga ljudi nahvao
udobno daju glas drugome,
stoga je inače sveto,
a jedino pravo
po desnici se ravna i zaslužuje
pod svodom običaja.

Ovdje je prolaz
inače.
Ovdje se ne staje!

Trivijalno novo ruho ima
koje se mora uočiti,
a naglašeno je sažetim parolama
i slušljivim ponavljanjima
što lako usjedaju
do svih naslonjača.

Morlaci se više ne prepoznaju
kad u svemu
svi prolaznici su umom
i kad inače
čvrste rešetke im do razbora postavlja.

Zbog čijih obećanja
opredijeljeni smo rođenjem?
Već krnja djetinjstva
skladom, redom i razmjerom
pokazuju nam koliko smo svi isti,
a isto toliko beznadežno različiti u jednakosti
i sve gore visoko
suvislo prizemljivat ćemo
estetikom lako čitljive uobičajenosti.
Ponestaje nam svrhovitosti bez svrhe,
ponestaje nam lijepoga
međ’ ljušturama misterije sadržaja a bez oblika.

Gdje smo inače
kad samo jednog sebe trebamo?
Ima nas neispričanih,
nepokazanih,
ima nas zanijekanih,
zaboravljenih –
ima nas inače!,
a stvarno tamo gdje smo
nikad sebi ne pronalazimo.



Oznake: kolovoz, bez


- 08:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.08.2017., ponedjeljak

De profundis II.

Pokušavam
ukoričiti stranice riječi
što tanje;
stvarnosti utrti stazu
do vidikovca k nekamo drugdje;
u ozemlju gdje je privremeno značajno,
a uobičajeno pokoravajuće,
pronaći alem
što sjaj isti ima
postankom u trajanju.
Čistoću tražim
u kojoj nema prvih i drugih,
u kojoj se ne poznaje uzalud
dok rukama riječi se mijese u jestiv čini kruh,
a sve kako slava svijeta
mnome ne bi posustala.

Oznake: kolovoz, kraljevstvo, sraz, de profundis


- 10:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.08.2017., četvrtak

Susret


Po hodnicima razvoze ljude
bili su ljudi
sada su prtljaga
iz knjiga se uči
o tome kako ljudi postaju prtljaga
neželjeno udara
to
tiho
podmuklo
udara po svima
i iznenadi pomirba
jednako svima u redovima
što je bilo glasno
sad sklupčano je
putem s kojim je prokrvljeno došlo
nema u tome izmjere
iz knjiga se uči
kad prtljaga postaje preteška
a bez dodira s očima
nosi se mehanički
nosi se strojno prokrvljeno
duše stisnute u sjećanju
kad vrijeme u vremenu stoji nepokretno
poput zdenca usred pustinje
nije to priprost krajobraz
tek grimasa susreta koji ne obećava
a počinje s hodnicima
bez izba za predah
s krugom koji dohvaća krugove
inercijom što sve isteže ravnodušno
i bez privole
u krivulju uskraćenu smislom
nije to usložnjeno načelo
nije do riječi
nema ih
tek suh protokol
to
po kojem se pogledi bliže
istim vidom
iz srca mesa i nerva
spolja se ne vidi
ne dira se
spolja se bježi i uzmiče
dok se može
jer zaviriti tamo
nije želja od koje se diše
pod teretom žezla života
tamo sjaj gasne
tamo povodanj počinje
u grimasi susreta

Oznake: sage na bijelim hodnicima, COHP, kolovoz


- 08:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.08.2016., subota

Camera obscura


ove riječi se osiplju
ove riječi kopne
a krila ptica ne pogađaju
grlu vuku ne mogu

iskrčena je divljina zemlji
do ravni na kojoj osmijeh
prazne šetnice ima
a susreti
već unaprijed su iscrpljeni
razgovorima pognutih pogleda

sve učestalije misli strahu kaplju
poput nijemih udara vrućina
i sugovornik je prazan list papira
u grozi vida
u oprezu sluha

podižite visoko krovne grede, neimari
kako bi koso svjetlo se probilo
do traga mladunčadi
što napušteni pod svodom
lutaju provaliji


Oznake: kolovoz, riječi, sadašnjost


- 18:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.08.2016., subota

Ako bih


Ako bih bio
na trenutak
pogled alepskog dječaka
vidio bih golemu laž
vidio bih kako svi lažete
već sam se svikao na ruševine istina
i sebe sraslog s njima
majka
otac
njih nema
nema nikoga kome bih pružio ruku
i pošao na spavanje
sve bi puklo
od laži koje donosite sa sobom
puklo bi
i gledali biste me čudno
kao da pitate:
trebaš li nekome?
a ja ne bih znao odgovoriti
nitko mi nije pružio ruku
s kojom bih pošao na spavanje

i ako bih bio
trenutak
nekome negdje drugdje
opet bih vas susreo s istim lažima
i sve bi opet puklo




Oznake: kolovoz, Aleppo, verum, iustitia


- 12:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.08.2016., četvrtak

Requiem za V.


Ovo je partitura
koju nitko drugi ne može izvoditi
s notama koje nitko drugi ne će prepoznati
a svi ju imamo
i znakovlje svud je isto
od zemlje do svoda zabrtvljeno

glazba tijela traje prozračno
vjetrovima do kud su položeni meridijani uma
i onaj sitan tremor straha
zbijen poput čovječjeg čvora
njiše se lepršav riječima
na svakoj latici u ružičnjaku

dotakni mi zauzlan vrh
i kroči stubama zarivenim u podzemlju
možda se prospe djelić mirisa
suncem zakrvljenog nerva
u kaplji rose
s kojom ćeš se odati

kad treba odžalovati
podigni trublje što srušit će Jerihon
jer sreća nije vojni pohod za jednog heroja
a sve što smislom se zove
u vezivu je opeka
poput meda u pčelinjem saću

ne odustaj glazbu čuti
s njom zdanje niče, diše i pada
slatkoćom na prstima slanim od života
i kost kamena na njoj će pući
i gvožđe najtvrđeg vremena se slomiti
i prepolovit more od kog je iluzija


Oznake: kolovoz, sadašnjost, V, Mozart


- 20:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.08.2016., ponedjeljak

Izbori


Gledam:
Kron proždire svoju djecu
misleći kako će krugove kredom
zadržati vječnim simbolima,
a mladi lavovi
poslušno ulaze u svoje kaveze
spremni krotitelju izvesti
prašnjavu točku.

Sadašnjost je obmana
koja se promatra iza rešetaka,
dok budućnost pisana za nekoga
razbacuje se poput konfeta
naočigled svima
u svjetlucavom slavlju kraj stratišta.

Vi, mladi lavovi,
prerano pognuste glave
i ludost koju dob ima
nepovratno propuštate.
Vrijeme po vama
korača bezimenima,
a slijed od njega
koji trebao bi vama pripasti
nestaje na margini smislenosti
tankom crtom odustajanja.

Po čemu ćete biti pamćeni?

Zar po poslušnosti
uma što računski se svodi
abaku kojim upravljaju
tuđi prsti?

Bez glasa,
bez sluha,
bez ijednog svog osjeta
dirigirano ravninu činite
na mjestu
na kom mogla bi biti
planina.


Oznake: kolovoz, sadašnjost, krugovi


- 08:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.08.2016., petak

Jutro od jučer


Jutro od jučer prolazi
poput skliskog daždevnjaka
ostavljajući sve uži trag
u debeloj rosi.

Na što se pazi
kad sluša se škripa kralježaka
dok opkoračuje vlastiti prag
putu po kom smo bosi?

I gipko i savitljivo,
s uspravnošću koja se hoće,
listamo želje i moći
iz korijena od kud je san,

pa budnost pamtimo
u intervalima strogoće
po kojima dan će proći
u svoj dostignuti bezdan.

I tu smo i nismo,
do sutra kroz sebe prožeti
mrežom molekula i strujama –
jedna zvjezdana maglica,

a sve čemu stigosmo
tek će se u daljini nazreti
jednom točkom s obrisima
do kud nam seže granica.

I tako prolazi sve –
sklisko i neuhvatljivo
od praska do utrnuća
svijesti;

i traje – nadasve! –
trajno i mjerljivo
bosoj stopi kao kruta obuća
povijesti.

Oznake: kolovoz, kraljevstvo


- 19:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.08.2016., nedjelja

Danse Macabre


Sred krajobraza gnjeva
u neimaštini pripadanja
vidim isturene promatračnice prošlosti
na puškomet zdravom razumu
tu djeca pogibaju
prinesena poput Abrahamovog sina oltaru
u dubokom uvjerenju ispravnosti
i s krvavim zalogom odanosti

onaj tko poznaje budućnost
zagrcnuo bi se ispijajući čašu ove sadašnjosti
ali opet nazdravljat će i dalje sugovorniku
i njegovom tegobnom luku
što se ponavlja do usana
sve do potpune pijanosti

za bolje nitko ne zna
nakon mamurluka trijeznosti
k boljemu se ne umije
koracima gorčine
u slijepoj uličici istrošenosti
i stoga slijedi se čopor istomišljenika
u nikad do kraja ispričanoj priči
o ljudskoj sreći

što više nas ima
u množini sličnosti
i što su zahtjevi proceduralno udaljeniji
od jednostavne ljudske običnosti
to smo svaki od drugoga veći
u vlastitoj kozmogoniji nemoći

i nitko ne smije otvarati lijes
koji uporno skrivamo naličjem života
već rođenju dopremljen
i nitko mu ne smije znati put do humka
kamo će biti položen
zbog srama što umrijesmo
prije nego proplakasmo

a možda i gore
možda i sablasnije
od plesa s djecoubojicama
jest moć glazbe skladatelja
što naravi svakog uha skladno pristaje
pa ista je sluđenost vještini plesnim koracima
i isto je smrti slavlje
koje nikad ne prestaje


Oznake: kolovoz, sadašnjost, Camille Saint-Saens


- 21:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.08.2016., petak

Pomaci


Na prvom pragu
odakle tračnice počinju
pogled je zašiven
poput svoda zemlji
jasno se vidi udubljenje
s usponom k imaginariju
do koga nema oslonca za udove
i masa kao težak privjesak
nevješto se dodiruje svakim udahom
zauvijek spremna držati se cjelinom
upravo na tom mjestu

čini se kako razgovor ohrabruje zaborav na sidrište
i izostaju slike skupljenih jedara
oštrog pramca što zjapi prazan
i sveudilj nepokretnosti svega
tek dvije paralele
nepostojećim vrhovima zbližene daljinom
u perspektivi smrvljenog prostora
rasijecaju tromost strana
i tako čvrsto slijepljene njima
stvaraju hodnik kojim moralo bi se krenuti

o, zabludo hoda
psalmu zatočenosti
tebi ostajem
u pomacima riječi
i svoju opnu veličam
ne stigav si unutarnjosti
a klica postoji
slutim nedomašen cvijetom
u sjeni mirisa perivoja

i ne trebam razmjer
ni dubine ukopane visinama
ni vrijeme stlačeno oblutkom
možda
tek
sav mir
pred dlanovima skovan
prašini što se ne da vjetru rasuti


Oznake: kolovoz, kraljevstvo


- 09:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.08.2016., ponedjeljak

Sjaj poslije podneva


Pratio sam magnetičan sjaj krijesnice iznekuda
strojno sam gledao
njezine nepredvidljive kretnje
i osujetio joj naravnost
približivši se
mi nismo isti svjetovi sjajem
izlomljeni smo mojom predrasudom

napiši pitko
i jestivo
do tuđeg osjeta
u žurbi stiješnjeno
i nepreglednim kaosom sitnozrnato
oglasi se
razbijajući usmjeren pogled treptajem
i pamti mu sekvencu
koja premješta se kao podnožje piramide kosinom do vrha
u kom se vrućina razdjeljuje pravcem
na deset prstiju

čin se od riječi
otpušta drskošću
i sav oval što mu daje masu za dalje
nabijen je snagom točke iz središta
koja prodire otkucajima
posvuda do svog uzetog oboda
tome se nitko ne može oprijeti
to nitko ne smije zaustavljati
niti dobru reći loše

a jednom kad se pokrene
u žeđi
sa žarom
žezlu žudnje hiti
i strašću ogrnut
posjeda si sjaj u kontrastu sjeni

nema mjere koja bi zauzlala zamah
tek pravorijek isklesanih zrcala u nizu
što pokazat će sve skromniji pristup
zaglušen osloncem o ispražnjenog sebe

i to je konačno:
kad nestane sjaja – nestaje mu sjene
i sve poredbe što stvaraju se oblicima stvari
rasprsnut će se
poput oblačka u vrućem podnevu


Oznake: kolovoz, vrućine


- 18:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.