meroveus

18.07.2019., četvrtak

decrescendo


odviše sadašnjeg okašnjava
užurbanošću
naum zgrabi i otpusti
praveći čistine pustoš u metežu
i tamo gdje je najneprobojniji
kevlar svijesti
prokrvari ipak
ispod njega mu tečno meso
na oštricama savjesti
oružani smo
ne k drugima prijetnje upućivati
već sebi
sa zamasima propusta
završno se osvećivati
u svemu tome
finala davnih života
mogla bi željenu mudrost
nesvjesno opterećivati
jer sve poruke
glasnicima su
nevješto sročena sjećanja
i sklonost nekad živom
trajno umanjuje okus
sočnosti ploda bivanja
ni tu se ne staje
bezumljem nagrađivati:
slatko gorkim se zamjenjuje
vještina prividom
a dubine i visine
dostupnom ravninom
sav smisao misli
tako je zabavljen samim sobom
u naslijeđu vrste
dok kakvoći i vrsnosti
puti se tek um
neobuzdan ovim hendikepom



Oznake: srpanj, riječi


- 18:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.07.2019., nedjelja

Kolone


svečano bljedilo puti
na licima zarom oskudijeva
netko žlijebom prati
sve te oči bez sjaja
ponadaš se:

taj netko nas gleda!

a već strojevi sveudilj se krenu
ritmom nauljenih zupčanika
i čilu misao zdrobe u trenu
svaka kreacija zore
preore se u žrvnju
tvrde logike
i ona netom živa u oku
kao dijete antičke tragike
već jalova je u svom boku:
nikad ne počne
nikad se ne orosi
tek posvuda su kolone
beskrajne kolone
i moraš u njih stati
moraš pripadati!
i zalud je kad noćima
raspršenim snovima bivaš
u nekom ljepšem boljem životu
jer danima se žustro
već od njih skrivaš
posramljen blasfemijom svoga hoću
ali nakratko nekad
ulove te krijesnice dječjih očiju
i od njih pravedne bodeže
u stomaku imaš
i žudiš se k tom bolnom praskozorju
dok kraj njega redovito padaš
poput sjene svom podzemlju
i na tren samo zaboravljaš
neugodu tuge sklonost veselju
i sam sebe rastavljaš
poput bljeskova reklame na pročelju
i gledaš samo gledaš
bez potrebe bez svrhe u treptanju
onog sebe kog imaš
od početka kraju
i vidiš ga od bolesti privida života
u nepregledne kolone očaju




Oznake: srpanj, bez, šuplji ljudi


- 09:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.07.2019., utorak

Ispred osječkog spomenika hrvatskim braniteljima



Smeta me gnjev
u naumu riječi;
postavlja vrata
kroz koja ne mogu proći.

Vidim oko sebe mladost
koja ne će imati izbora,
slutim joj budućnost
bez budućeg vremena.

Taj poraz ubada,
taj promašaj
poput kiseline
očekivanja otapa;

jer smjer mu je kriv,
grješna mu je nakana,
a netko himbenom silom
utire ove puteve srama.

Rekao bih: Odlazite!
Otiđite djeco!,
dok još imate vremena,
inače porobit će vas
banda lopovska.

...

Smeta me nemoć
gnjevom proći kroz vrata

– pomozite!;

ne mogu sam stiskati pest,
mora nas biti više
koji riješili bi se
tog zloćudnog balasta!




Oznake: srpanj, sadašnjost


- 15:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.