meroveus

14.07.2019., nedjelja

Kolone


svečano bljedilo puti
na licima zarom oskudijeva
netko žlijebom prati
sve te oči bez sjaja
ponadaš se:

taj netko nas gleda!

a već strojevi sveudilj se krenu
ritmom nauljenih zupčanika
i čilu misao zdrobe u trenu
svaka kreacija zore
preore se u žrvnju
tvrde logike
i ona netom živa u oku
kao dijete antičke tragike
već jalova je u svom boku:
nikad ne počne
nikad se ne orosi
tek posvuda su kolone
beskrajne kolone
i moraš u njih stati
moraš pripadati!
i zalud je kad noćima
raspršenim snovima bivaš
u nekom ljepšem boljem životu
jer danima se žustro
već od njih skrivaš
posramljen blasfemijom svoga hoću
ali nakratko nekad
ulove te krijesnice dječjih očiju
i od njih pravedne bodeže
u stomaku imaš
i žudiš se k tom bolnom praskozorju
dok kraj njega redovito padaš
poput sjene svom podzemlju
i na tren samo zaboravljaš
neugodu tuge sklonost veselju
i sam sebe rastavljaš
poput bljeskova reklame na pročelju
i gledaš samo gledaš
bez potrebe bez svrhe u treptanju
onog sebe kog imaš
od početka kraju
i vidiš ga od bolesti privida života
u nepregledne kolone očaju




Oznake: srpanj, bez, šuplji ljudi


- 09:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.