meroveus

10.09.2014., srijeda

Rujanske riječi



Govorio bih riječima što padaju
O visokim letovima ptica
I o snima kojima pripadaju
Dok niču iz svojih klica;

Al’ padnu ipak, teško odlomljene,
Bez krila i slijepim tijelima;
Na tlu sad su glasom zgažene
Lešine – trpeza gladnim psima.

Umjesto sunca i ozarene krvi
Što dale bi uzletu sjaj,
Strah se u njih udjene prvi –
Da početak kobi njihov je kraj;

I osjet pada već je u udahu,
Pa potekne željom poput otrova;
Bez snage u prvom zamahu
Svaki slijedeći put je ponora.

Misao ona što um osluškuje
Zanijemi, obamre – što li?,
Tek prazno u praznom se čuje –
Nestane sve, u ništa se proli.

Ostanu samo od riječi kosti,
Hrpa bez smisla razbacana;
A jedan pas, u jadnoj samilosti,
Jednu po jednu zemljom zatrpava.



S.



Oznake: riječi


- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.