meroveus

26.03.2019., utorak

Vertigo

bio je rat
iako to nije opravdanje

vrijeme kad ljudi su odlazili
nekamo gdje nije bilo smisla svijeta
i kad se sve preokretalo
vrtjelo i presijecalo
pa su noći bile posljednji
očevidci umora dana
i uporno goleme, odsustvom
skrivale su svaki trag
lijepog što moglo bi se steći

bio je rat
vrijeme kad čovjekom su
dolazile zvijeri poput palih anđela
a kad je prošao
stigao je grozan zaborav
još oštrijih očnjaka
i preživjele lešinama je dubio
a nagon onaj što radostan dočekuje jutro
od tada stalno mrije na odru rose
nikad se ne budeći

bilo je to vrijeme
kad bio je rat
i kad bose noge
stvrdnjavale su se na usijanom ugljevlju osjećaja
po kojima se moralo gaziti
a ne znam jesam li odlazio
ili odlazio

iako to nije opravdanje


Oznake: Ožujak, bez


- 21:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.03.2019., petak

Interferencija



svjetlosnoj kugli jutra
netko je skrio pogled
šutnjom dan je zamućen
i nepovjerljiv prema svemu
što bi se moglo reći

možda se podsmjehuje iz prikrajka
prateći sva nastojanja
koja, kolebljivih namjera,
lutaju u traženjima pravog puta

netko bi trebao razmaknuti
zavjesu šutnje
netko bi trebao osmjeliti se uputiti
pravu riječ
s kojom prestalo bi se lutati u pogibelj

ako postoji sadržajna privlačnost svih fragmenata
što čine stvarnost cjelinom
ne bi li svaki pojedini
do svojih rubova
imao dio sile te cjeline koji svim ostalima nedostaje
dok stvarnost vijugajući svima
nedostajanjem ih svezuje
i bivanje im potrebno nepotpuno daje

bilo bi to kao pronaći
pravu riječ zajedničkom sluhu
što čuje se preko međa tijela
i predati ju ovom danu


Oznake: Ožujak, kraljevstvo


- 19:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

17.03.2019., nedjelja

Noć dana


Naoko – sve je dobro,
navadom uzme se svako jutro dana;
naoko – može se tako:
dodirom fikcije do obmana.

Oči su očima sretne
pogledom do večeri,
a glas vrijedan si značaja
dok sluhom se mjeri.

Kad noć se dometne
bez vida duh bdije,
ni san mu ne će pomoći
da se od savjesti skrije.


Oznake: Ožujak, kraljevstvo


- 19:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.03.2019., petak

Visovi


Bio bih planina
i bio bih miran
ali ne poznajem svoj vis
samo svoje strme padine
ne marim
ne bojim se
ja imam svoj bistri potok
i imam svoj osunčan proplanak
dvije zvijezde uzdanice
koje sjaje u meni
nisu važne daljine
ni strogi strojevi sveudilj oko nas
ja sam planina
od mene bistri potok
na meni osunčan proplanak
iz tla me podižu
a kad me ne bude
visa dva bit će
i zvijezde dvije
što sjat će


Oznake: Ožujak, kraljevstvo


- 17:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.03.2019., utorak

Oni koji su nahvao


sve nedoumice odluka lome
i najbezazlenija na ramena prti križ
kao simbol s kojim rođeni smo u grjehoti
otežaš od napora zaboraviti na trenje
i misliš ako si umoran
to je od Mudrosti koja se ravna po Zvijezdi
žreci aplaudiraju takvoj ustrajnosti
sole nam dušu letovima gavrana
i ne primijetiš bočatu vodu
u kojoj se utapljaš
pa zaboravljaš disati
i već si poput vodozemca kome je sve svejedno
i gmižeš, vijugaš
tražiš toplinu sunca za slijedeći dan
na pokretnoj traci koja ne prestaje škripati
i čudiš se njenom pripitomljavanju
kao da tek od jučer nemirom buči
kao netom njoj smo dodijeljeni
misliš: prosvjetljenju vodi
i sjajiš za se
a odbljesak u pomrčini nečiji si, što li?



Oznake: Ožujak, de profundis


- 17:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.03.2019., ponedjeljak

Oni koji čekaju

po tim bijelim sterilnim hodnicima
kad oni koji čekaju
prelistavaju svoje bilješke života
čuju se nepodnošljivo jetki rezovi tišine
u razgovorima
što prhte do stropova
poput ljetne omare
i stišću, pritišću disanje utezima
nekome oduzmu pogled
nekome vežu ruke na leđima
i već nisi sa svima kao promatrač
krivac si s njima
i boliš se iz želudca do razuma
s prevrnutom kožom dodiru
razmišljaš mesom i kostima
i ne sviđa ti se to
a napolju kaplje kiše probijaju zemlju
i slušaš im umiranja
krug se zatvara
a u njemu si kolateralna žrtva
u nijemosti zavađen sa sobom


Oznake: Ožujak, COHP, sage na bijelim hodnicima, de profundis


- 08:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.02.2019., utorak

Imitacija jutra


blago jutro koje zoriš
u slabosti ovog oka
nemoj, nema smisla
već zvijer dana
zgrabila je svu Ljepotu
i po krvavim tragovima
Um je zalud slijedi

sve za što se ludo boriš
bez strasti je Ištarina boka
i ples s velom je iluzija
kad rosa bosih nogu nema
kad azur je bez osmijeha
a glazba pod svodom zvona
utihne za nekoga

blago jutro koje goriš
od slabosti ovog vida
vrline janjad ostavljaš nečuvanu
dok predstava Volju obuzima
i odlutat će nejač provaliji
i zaboravit ćemo
da nas ima


Oznake: veljača, Eos, Endimion, kraljevstvo


- 19:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.02.2019., subota

Intarzija jutra

Ovo je jutro
stiglo bez srama
i na popisu gradova
prekrižilo Sisak
još jedna rasprodaja
još jedna mučnina izdaje
ne snebivaj se
dok nijema pomicanja usana
prebrojavaju psovke
ne čudi se
ako Mile bagerist
zasluži počasni doktorat
ovdje nitko subotom
ne će odjenuti žuti prsluk
ovdje sluge tuđina
novače pristaše uspješno
i vjerodostojno
u ovoj kaljuži
ne bi se mogao čuti
niti glas Viteza psovke
ovdje se paradira osjećajima
oko zajedničkog totema
u krugu istomišljenika
i stvara jeftina demokracija
laži i lopovluka
ovdje je jutro
ubijstvo razuma

Oznake: veljača, avertebrata, INA, sadašnjost


- 09:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.02.2019., četvrtak

Intruzija jutra


Ovo svježe praskozorje
udaljena je mastionica
koju htio bih dosegnuti
priječi se koža
i beznadno ponavljanje udaljenosti
priječi se korak
i rutina beskrvne opredijeljenosti
zapad je bliži
kad se k njemu sjene pruže
i sav um tamo klizi
očekujući još jedno resetiranje
a netko bi nudio spasonosno uže
do škrtog srca
u trenu kad svijet stane
netko bi kretanju
mogao oduzeti krug
i u žednu zjenu
kanjon suzi mogao bi udjenuti

ovo svježe praskozorje
od oka je mog
pločnik izgaženih misli
i svatko tamo može proći
ne osjetivši grizodušje
jer svi se isti ponavljamo
i nema nam pomoći

još uvijek zasužnjeni smo
prejakom riječi
što nam damare budi, lovi
i htjeli bismo s njom svijet zaustaviti
i nekamo drugdje s njom
iz sebe jutrenju
uspravniji krenuti, smjeti

Oznake: veljača, kraljevstvo


- 17:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.02.2019., ponedjeljak

Odsustvo


Postoji bezbojna bol
koja se podnosi odsustvom
ode se – tek tako
zatvori prozor
izvede psa u šetnju

ne znam, ne pitam:
tko smo kad zamjenjujemo se s nekim
koji sličan bliskošću nam
za odanost spreman je trpjeti neposluh neznanca
i sve prijepore što odgađaju se
skrije u monolozima domišljenog sugovornika?

ono što jeste glasno moje
poput pješčane skulpture osipa se
dok besjedama krotim mu oblik
u šetnji bižuterijom
strane svijeta kojima sam stizao
rastavljene su u istom središtu
a sve udaljenosti staze su perivoja
u kojem su posložene poluge povrataka

ono što još nisam
vraća mi se
poput šuma vala istoj stijeni
s distancom odgode
nerazgovjetnoj misli

u sili šutnje bezbojna je bol
čiji govor ljušti riječi
i u njoj nikada nikoga nema
svatko je proziran
u tom svom dijelu imanja
i um kao duh rukom
uzalud bi grabio dodir

a poznajem svoja odsustvovanja
kroz njih gledam
izdvojen i zdvojan
i prvim i posljednjim korakom
neprotumačeno značenje odlazaka
koja, znam, ponavljat će se
s istim uzorkom koračanja

i čvor učvrstit ću
prema ljudskoj paradigmi dvostrukih mjerila:
jedno drugom treba!
u toj radnji stane sve pitko smislom
i kada se čini kako je rok valjanosti istekao
i kada se sjaj ambalaže pohaba upornim stajanjem na polici
jezgri para uvijek htjet ćemo dospjeti!

jesmo li tako zaslužni svrsi
i razlog glasu što praznom prostorijom odzvanja?



Oznake: veljača, bez


- 10:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.02.2019., utorak

carnem levare



ta mračna središta svih stvari
te stlačene punine eona u njima
pozivaju slinu našoj gladi
tišinama urlaju u svima
i redaju se u karnevalskoj paradi
drhteć’ nas struganjem po kostima

a na površini teku magistrale smisla
uzdižu se zdanja grješnog daha
i svatko je pribijen do svog čisla
posteljicom zvjezdanoga praha
ali bez nježnosti jaroga svjetla
bez sreći čeznutljivog zamaha


Oznake: veljača, bez, Jarovit


- 18:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.02.2019., petak

Dodiri


Netko je poput razglednice
koja se ne će poslati nikome
a netko smatra
kako mora biti istodobno
i drvo i sjekira
napokon, svi volimo okus čokolade
i slatkoću kože pod prstima
dok na poleđini svijeta
ljutnja nam iscrtava lica
najbližeg samotnog zrcala

mi plačemo strahom
izblijedjelih stranica
a zaglušuje nas buka
okamenjenih piramida
strast od koje se baštinimo
negdje je zaboravljena doktrina
i ježimo se poput Ahasvera
u pustinji bez oaze i dodira

i mogao bih biti svećenik Amarne
i cijeli život klesati si san
no, ja sam samo najamnik
vremenu u kom sam sebi stran
i netko drugi zaorao je brazde
klici što pružit će se Suncu
i jedino dlijeto čin je odmazde
kobi do kovačnice tvorcu


Oznake: veljača, kraljevstvo


- 19:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.01.2019., nedjelja

Preludij


Ispijam kave
s lopovima i osuđenim ubojicama
razgovaram s lažovima i sitnim prevarantima
nadasve psihodeličan paysage Kashmira
trebao bi zasmetati
dok iznad je kilometar polica lijepih riječi
rijetko posjećen
ljudi se svemu naviknu
i otupe oštricu o tvrdu površinu

započeo sam čitati Svendsena
no odustajem
suviše urlajućih banalnosti u njemu
nude poruku da vlast razuma galopira pohlepi za ugodom
u kojoj svatko na svoj način prepričava stravu
i još jednu razudbu živog svijeta otpočinje lobotomijom lijepoga

u nedoumici: razbor ili ideal
što ubrati, kome se prikloniti?
sada su in špic-papak cipele
i europejska trgovina domoljubljem
sve začinjeno crvenim svjetiljkama
i nezaobilaznim damama sa žutim podmornicama
oni s novcem prehlade liječe na skijalištima
a svi ostali su na listama čekanja
i nepodnošljivo lako dočekuju se u crnim kronikama
“ne meže” to tako! – netko će reći
zaboravit ćemo na koruptivno pravosuđe
prve među mnogima koji nikada ne govore istinu
i što preostat će sjećanju na sadašnjost?

sučelice pratim pouke o ispravnom životu
s kaskadama psovki kao argumentima
a oči se zalijeću u tanku točku podsvijesti
i sve obrazloženo i dokazano
od trenutka kada sam počeo vjerovati u bolju budućnost
stješnjava se u njoj
bezbrižno skriveno od savjesti

ne mogu se odreći kave
s infantilnim razgovorima o svijetu na umoru
ne mogu ne prelistavati svakodnevno iste laže
jer zločinačke namjere posvuda su
a zdrav razum postaje
glineni golub na streljani predrasuda


Oznake: siječanj, sadašnjost, sense, bez


- 20:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.01.2019., utorak

Tragovi

Riječi su oprave
na golotinji stvari,
svih osjeta obale
gdje se lome vali.

Svaka do nas stiže
i prostrano i tijesno,
i daleko i bliže
do onog od čeg jesmo.

I nikada ne znamo
od koga je glas pravi,
tek samo odzvanjamo
tragom što se ostavi.

A znamo – nismo sami!;
goli se dodirujemo
tišinom u osami
i čeznemo, čeznemo

smislom što nas plavi.


Oznake: siječanj, riječi, kraljevstvo


- 10:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.01.2019., četvrtak

Kairos


dan u kojem nekome poklanjaš misli
ne razmišljajući
počinje utihom svijeta
sva jedra spremna obzoru
miruju ne dišući
od treperave tišine napeta

iz nigdje to krene
osjetljivo poput tankog vala
u dubokoj noći
i bude bez sjene
samo stisak oko sveg opažaja
što biva sve jači

taj osmijeh od lahora
probuđen s obraza
taknut rubom misli što se obruči
sad je izba
svijesti koja se otvara
k vrhu kretnje što će poći

osjeti se – uzme
taj trenutak
prostim pripadanjem njemu
i već naum drzne
u odluci lak:
krenut smjerom za sebe u svemu





Oznake: siječanj, Kairos


- 18:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.