meroveus

18.07.2019., četvrtak

decrescendo


odviše sadašnjeg okašnjava
užurbanošću
naum zgrabi i otpusti
praveći čistine pustoš u metežu
i tamo gdje je najneprobojniji
kevlar svijesti
prokrvari ipak
ispod njega mu tečno meso
na oštricama savjesti
oružani smo
ne k drugima prijetnje upućivati
već sebi
sa zamasima propusta
završno se osvećivati
u svemu tome
finala davnih života
mogla bi željenu mudrost
nesvjesno opterećivati
jer sve poruke
glasnicima su
nevješto sročena sjećanja
i sklonost nekad živom
trajno umanjuje okus
sočnosti ploda bivanja
ni tu se ne staje
bezumljem nagrađivati:
slatko gorkim se zamjenjuje
vještina prividom
a dubine i visine
dostupnom ravninom
sav smisao misli
tako je zabavljen samim sobom
u naslijeđu vrste
dok kakvoći i vrsnosti
puti se tek um
neobuzdan ovim hendikepom



Oznake: srpanj, riječi


- 18:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.07.2019., nedjelja

Kolone


svečano bljedilo puti
na licima zarom oskudijeva
netko žlijebom prati
sve te oči bez sjaja
ponadaš se:

taj netko nas gleda!

a već strojevi sveudilj se krenu
ritmom nauljenih zupčanika
i čilu misao zdrobe u trenu
svaka kreacija zore
preore se u žrvnju
tvrde logike
i ona netom živa u oku
kao dijete antičke tragike
već jalova je u svom boku:
nikad ne počne
nikad se ne orosi
tek posvuda su kolone
beskrajne kolone
i moraš u njih stati
moraš pripadati!
i zalud je kad noćima
raspršenim snovima bivaš
u nekom ljepšem boljem životu
jer danima se žustro
već od njih skrivaš
posramljen blasfemijom svoga hoću
ali nakratko nekad
ulove te krijesnice dječjih očiju
i od njih pravedne bodeže
u stomaku imaš
i žudiš se k tom bolnom praskozorju
dok kraj njega redovito padaš
poput sjene svom podzemlju
i na tren samo zaboravljaš
neugodu tuge sklonost veselju
i sam sebe rastavljaš
poput bljeskova reklame na pročelju
i gledaš samo gledaš
bez potrebe bez svrhe u treptanju
onog sebe kog imaš
od početka kraju
i vidiš ga od bolesti privida života
u nepregledne kolone očaju




Oznake: srpanj, bez, šuplji ljudi


- 09:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.07.2019., utorak

Ispred osječkog spomenika hrvatskim braniteljima



Smeta me gnjev
u naumu riječi;
postavlja vrata
kroz koja ne mogu proći.

Vidim oko sebe mladost
koja ne će imati izbora,
slutim joj budućnost
bez budućeg vremena.

Taj poraz ubada,
taj promašaj
poput kiseline
očekivanja otapa;

jer smjer mu je kriv,
grješna mu je nakana,
a netko himbenom silom
utire ove puteve srama.

Rekao bih: Odlazite!
Otiđite djeco!,
dok još imate vremena,
inače porobit će vas
banda lopovska.

...

Smeta me nemoć
gnjevom proći kroz vrata

– pomozite!;

ne mogu sam stiskati pest,
mora nas biti više
koji riješili bi se
tog zloćudnog balasta!




Oznake: srpanj, sadašnjost


- 15:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.06.2019., četvrtak

Ispovjedno


u lipnju
žestoke kiše i grmljavine
uznemiruju

um svoda razrezuje zelene ravnine
a u procijepima praskova
bez milosti su misli gorostasne
doima se kao raspra divova
u utrobi moćnijeg titana

kome je do blagoslova
skrit će se poput gujavice
i nakon molitava
izmiljet će hvalospjeve
svem jačem i većem
tad od slabosti gordost daje
a sve manjem
gospodstvo hvalom se prodaje

kažu: krug života!
a posluhom se smisao priznaje
i uvijek trpe osnovice piramida
i uvijek su pobrkane dimenzije

no, eto nam dugih vrućina
kad nikome ni do čega nije
eto nam potrebnih ostavina
s mislima u koje nitko ne vjeruje
i tijelu sastavljenom od vrelina
svjetlosna gluhoća lakša je
kad bez duše mu izostane vina
pa prebrojava umrle osjećaje



Oznake: lipanj, bez


- 07:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.06.2019., ponedjeljak

Ratoborno



“oni” imaju svoje dnevne doze
ispaljivanja riječi
i uvijek imaju nekoga u ciljniku
koji će lociran identificiran uhićen i transferiran
pod giljotinom elokventnog razvrata
dočekati svoj završni rez
“oni” nemaju srama ni milosti
što je začuđujuće
u ovoj idili stvarnosti na božjoj zemlji
gdje vladaju smjerni vjerodostojni
i odani moralnim načelima
kakve li zablude
- sve je naopako!
svatko se savršeno prilagođava promiskuitetu razuma
i raspoređuje otajstvima u streljačke vodove licemjerja
no, nisu krivi svjetonazori ili ideologije
nema krivnje u fiktivnim podjelama na lijeve i desne
postoji samo jedna primitivna linija čovjekovanja
ispod koje padaju svi oni koji nemaju dostojanstva
ali uvijek imaju spremno kamenje u rukama
i kad je zemlja plodna oranica
jer napasti jalom
nikada nije bilo lakše nego sada
jer svaki osobni promašaj i neuspjeh
plod su tuđeg uroka i
lako čitljivih podlih namjera pogana iz susjedstva
i uvijek se moramo suprotstavljati njihovim bogovima
koji neprestano stanjuju molitve za dobročinstvom našeg
dovodeći u napast ortodoksnost vlastitih stavova
“biti u pravu” prosto lako se prisvaja
od toga se ne odustaje iz religioznog razloga
a koji preveden na ljudski razumljiv način
jest jednostavno stjecanje novca pod svaku cijenu
a kad se jednom krene
novca nikada dosta



Oznake: lipanj, bez, sadašnjost


- 21:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.06.2019., petak

Melankolično


Oko mene ljudi
rasiplju se zrncima života
i nekamo svi odlaze iz vidokruga
poput oblaka što premećući se zamiču okrajini svoda
i evo, svo vrijeme tijela je od krhotina
a ova varljiva posuda pamti svaku
naprijed su očekivanja
od paperja čežnje stlačena u žaoku
i gle, duh sad vispreno oružje ima
i htio bi si pripadajućem obliku

koliko nauma i obmana se zaima
do riječi koje trebale bi dozvati istinu bar neku
koliko želja mnogih su žureća gomila
a sa svim drugima zbrojenim u odustajanjima
tek samo jedan pogled su što ima zamućenu sliku
doista, nema svrhe od konačnog skupljati blago
niti plohe površinu lomit savršenom spektru
negdje drugdje je smisao
još uvijek nedostignut mislima u vjetru



Oznake: lipanj, bez


- 17:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.06.2019., ponedjeljak

To je tako



Znaš, to je tako!
Sjedneš u auto
i svijet je veći,
njegove oči gledaju te još
i kazuju kamo ići;

a ne mogu te dodirnuti!;
– ovo sad je važno:
dok pogled taj traje
svaki put krenuti
do njeg – bijeg iz ničeg je
koji ne prestaje.

Ovdje maslačak zlato prosipa,
mravi podižu humku,
rastu ti maleni svjetovi,
žive i ginu bez ruku,
dok cesta ravan je pozdrav
što zagrljaj asfalta lovi.

– Znaš, to je tako!
Netko drugi tobom upravlja
i ništa mu nije vrijedno:
ništa se dalo, ništa uzelo,
ode se, prođe i vrati
– sve krugu je praznom svejedno.



Oznake: lipanj, bez


- 19:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.06.2019., četvrtak

Gaia II.


Posjekoše breze i lipu.
Kidahu ruke, lomljahu prste,
s truplima ostaviše sve na putu.
Sad piju pivo u hladu kuće
tijela znojnih u golemom trudu.
Vruće je, previše vruće;
ne pričaju, mrtvuju u pogledu:
grane se miču, žubori lišće,
tamo sok cijedi se po godu,
a zemlja u mirisu se stišće:
tko pit će njezinu vodu?
Ne čuju, odlaze
slijedećem poslu suludu –
netko mora! – gaze
zemlju dok mogu.



Oznake: lipanj, earth, verum, bez


- 20:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.06.2019., srijeda

Osmijeh


Otkad voda u stijenu
plač svoj pečati
osmijeh od sveg vrjedniji
ne da se odčuti,
a ovdje je, tu, svugdje
gdje obzor od ljudskog se daha ljušti;
i k njemu pođe se, ali zastane
poput bezumnika sred pustoši,
dok ljepota sveudilj sama
vrućinom slanom bukti.

Nevoljni i slijepi,
bez ruku,
bez damara
pratimo se u povorci,
a misao koja za nas strijepi
ustuknu neopredijeljena.
Od gladi za njom
spremaju nam se obroci
i sve zore i sve večeri
našoj izdaji zavjeru kuju,
jer ništa nije nam sveto
do glazbe u kojoj se kamen lomi,
do ognja što najtvrđe gvožđe tali
i duhu dah je mjesto ukleto
kad poraz svoj prigrli.

Kako iz tog se izvući?
Kako preokrenuti slijed
u kom srcem
raskoljuju se od mesa kosti?
Zar žal trpjet
i gnojit ga patnjom?
Strpljenju oltar dizat
za nekog većeg strahom?

I osmijeh jedini jedan,
onaj Leonardov,
majke, kćeri, sestre i ljubavnice života,
zamijenit raspadanjem
svijeta pod križem
kad bira se nitkov!?



Oznake: lipanj, de profundis, sraz, bez


- 00:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.06.2019., ponedjeljak

Setting


Onaj moj dio
što san ima,
što ga pravi
i kroz njeg’ korača,
negdje je iza svega,
negdje je nakon Oortovog oblaka;
tamo Putnik još nije stigao
ni od svijesti svjetlosna traka,
tamo je riječ nenastanjiva,
tamo početci počinju iz svojih početaka.
I ovo u cjelini tijelo
i onaj moj dio
udaljen daleko tamo
sponom nepokidivom
neobjašnjivo postoje sa mnom.

Stoga
od dneva bježim u noći
kad utihnu svi osjeti,
zbog dana želim noći
kad sve se smiri,
kad sve se otpusti.
Stoga
zbog svjetla tonem tami,
osjećaju sebe od kog sačinjen
u osi svega svemu gorim;
zbog sjena svih ovih stvari
u njoj sam goruć zatočen
bez namjere svrhe
za život ovaj tako kratko istočen.

A onaj moj dio
što san ima
i razlog u njem’ bačen
snom u kom snivam
krilima bi htio,
krilima od tame,
počet se po svemu što zaimam.


Oznake: lipanj, Interstellar, kraljevstvo, san, Cvjetajeva


- 10:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.06.2019., petak

Steppenwolf


Napiši to muški
bez razmišljanja
i bez sklonog si pathosa
kao kada udaraš u zid
opet i opet
zbog ovog dovratka
ispod kog je prošla
tebi najdraža osoba
u zaborav
jedino što preostane
gore visoko iznad tla
je iskočiti iz aviona
ponovo sada
u ambis pada do prizemljenja

napiši to iznenada
bez logike lica
što te okružuju
u jednoličnosti izmirenja
postani krotitelj
svoga osobnog zvjerinjaka
i divljini naravi
dopusti si magistralu bez oznaka
pa o podzemlje se osloni
do istrjebljenja grješnosti
inače sve bit će predvidljivo
poput naštimanih osmijeha
voditelja dnevnika

napiši to drsko
u drskosti gnjev izgori žarom
jer laž je laž
i kad se u lijepo odjene obmanom
i kad takva te snubi
mogućom ugodom do srama
i kad ih sve više i više ima
ne ustukni plaho
tim umilnim hordama

konačno
napiši to srčano
na koljenu prosca
bliz drhtaju što nadimlje grudi
strast iskrama budi
brižan poput kamenoresca
pred osamom mramora
i žudnju si ne zatomi
poprijeko gledajući užitak
krvan u žeđi ostani joj vršak
samog sebe zamašnjak


Oznake: lipanj, kraljevstvo, for me


- 07:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.06.2019., srijeda

Suviše prošlosti

Suviše prošlosti uplelo se u sada.
Možda su ljepljive vrpce promašenih pogleda
u koje ponovo htjeli bismo ući
i kroz njih neku neodslušanu slutnju provući?
Možda nas proganja kodeks samuraja
nekog bivšega plemenitijeg života
u čijim spisima nije bilo nemarnih propusta,
već samo jedina jedna staza dužnosti i obveza,
a koja, ispražnjena nama,
po rahloj savjesti novi put k sebi utabava?
Možda sve to nije istina
i ništa nam se hudo nije događalo
zbog čega bili bismo nezadovoljni sobom,
upućivali prijeteće poglede nepovjerenja svakom,
ili prosto tonuli u melankolično raspoloženje bez povoda?
A možda rasprava o prošlosti nema smisla,
bar ne u ovom sada,
jer lelujave misli o nečemu što bje
tek su oprezne i beznačajne uobrazilje
koje nas od budućeg dijele
zabrinute po prirodi svih stvari
za dobrobit sadržaja što ih tako vješto pravi?
Ipak, suviše prošlosti nosimo sa sobom
u naramku koji zaštićen je bodljikavom žicom.
Dok još je malen svud oko nas su mogućnosti,
a kad oteža pokazuje nam vlastite ograničenosti;
sva snaga ludosti u mladosti,
strast koju slijedimo iz kosti
nestaju zbijeni nekamo gdje bili smo si skloni,
negdje gdje gromak glas u šapat se lomi:
zašto odustajemo, zašto smo udustali?


Oznake: lipanj


- 09:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.06.2019., utorak

danovanje


jutarnjoj zvijezdi
dok još sunca nema
svoju žudnju povjeravam
i u trpkosti bokova režim vrućinom
žeravom ju posipam

da tijelo ne zaspe
nudim mu odaliske opsjena
gorsku vilu očiju od jezerâ
Salomu i njen ples s velima
tako nestvarne žive blizu sna
kom ne pripadam
a razaznajem liniju ramena
i kose što se tamo lome
kao melodije na hridima struna
prepoznajem jantar usana
sve to znam
a drhtaj do uma koji trebam
nemam
ni prste da taknu
ni misao da s paperja dlijetom
dah mramoru dam

sanjam
ona me progoni poput mirisa orošenih iglica u dubokoj šumi
a ja san svjetlom zaboravljam
i prošlošću kažnjavam dan
kashmir slušam


Oznake: lipanj, bez, Endimion, terpsihora


- 06:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

30.05.2019., četvrtak

Od svjetla i natrag


nestaje ljudi dobrih namjera
u sferi ovoj javnog sanjarenja
malo je reći: bljesnu i nestanu
ne razumijem zašto odustaju
pokazivati se svojima
u nečemu što samo oni mogu
– tragati se za sjajem od kog su sačinjeni
ne razumijem
zašto se samoobmanjuju slabostima
kad neoprezno ulete u stupice jalnih ljudi
i prestaju biti svojina si
pa se prodaju za ono što drugi bi htjeli
kako bi si bili netko poželjniji sebi

pitao bih:
gdje je onaj tko si
da mogao bi biti
a više mu se ne usudiš prići?

gdje je slobodna volja
u svijesti velikoj tako
da u nju života svjetovi svi stanu
pa i oni koji će se tek odmotavati
gdje je slobodna volja
da svijest ima za se onaj jedan svijet kog žudi
onaj u kog samo sebe hoće
i da tijelo joj nije vješalica
u prosječnom izlogu
o koju drugi kače smisao
kako im se prohtije
ili kako vrijeme nalaže?

nije li uzalud Titan okovan stijeni
nije li uzalud Lučonoša prognan
ako čovjek
u ovom predahu
između nepokretne vječnosti
i prolaznog vremena
ostane ispražnjen od sebe
ako mu darovano divljenje
postane sprdnja u dvoličnosti
i drugi mu onaj
u nemarnim kopijama
pobjedu slavi
nad dostojanstvom


Oznake: svibanj, kraljevstvo, Pico


- 11:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

26.05.2019., nedjelja

juriti sunce


Slavljenica bi jurila za suncem
Sretno - rekoh - u jurnjavi za Suncem

ljeto će i Ivandan
kad krijesovi zavrištat će visovima
kad svi mili bogu ćutit će se imenom
u svojim poslanjima
ako krijesova bude
ako u zvjezdanim noćima
sneni ustraju za sebe
u svojim svjetloodrastanjima
i ako još uvijek ima budnih sanjača
koji mogu plesti vilinske snove svojim anđelima
na ovoj bezbožnoj zemlji

vjerujmo u sebe
jer ima radosne milosti u dječjim osmjesima
Sunce bit će nadohvat ruke
u dječjim očima
i potrebno je samo
jureći sanjati s njima


Oznake: svibanj, kraljevstvo


- 20:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.