meroveus

19.06.2021., subota

vranci


subota poslijepodne u večeri
na istom mjestu
od iste jeftine glazbe
s istom vrućinom koja znojava tjelesa
iscjeđuje u ljude

a opet iznenada
odmjerenim kasom
dva u noć odjevena vranca
zakivaju cestu u zrak kočijom
poput anomalije
iz nekog razorenog vremena
dok udara i odzvanja trpka večer
poput procesije

oh, mlada i mladoženja!
kako život ima svoju ljepotu
i sja
kako takvi trenutci
mogu biti opijenost svodom

zastani!, božanska mudrosti, tek časak zastani
oslušni me tren
i od mene preostalu nadu uzmi
što poželiš
samo neka rumena lica
povjeruju da mogu
neka nikad ne upoznaju
strahotu od koje čovjek
nosi rupu u grudima

povjerovah tek trenutak
tom pruženom osjećaju razmjera prema gore
ali ne vidjeh nikog
jer nemam ništa što moglo bi se uzeti


Oznake: lipanj, bez, for me


- 19:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

najsporednija stvar na svijetu

kad najsporednija stvar na svijetu
urla iz svakog kutka
gurajući um u osrednjost
aztečkih žrtvovanja
jer nema krvi
nema zgrčenog lica
žrvnja jeze klečanja
nema šupljeg trupla do jame
kad izostaje odgovornost
misliti na sebe
otpozdraviti nekome
kad sve postane
pristanak na fikciju

netko oduzme život nekome

i to postane samo informacija
redak na dnu zaslona
koji će uskoro nestati
u beskonačnom ambisu
nula i jedinica

a bila su to dva živa svijeta koja su nasilno dokinuta
u njima bezbroj lica
mirisa pjesama nadanja noćnih tišina
sretni trenutci prepleteni s tužnima
djeca roditelji košnje trave ljuljačka
svjetovi razgranati jedni u drugima

sve nestane daleko od bilo koga

i nestane još
bezbroj mogućih svjetova
netko prereže sva njihova očekivanja
obriše pravo na sreću u njima
osmijeh koji bi trebao biti veći
svim osmjesima

zašto to nitko zbiljno ne doživljava?

zašto ljudi postaju
automati za sreću
sami u svojim neboderima?



Oznake: lipanj, bez, sadašnjost, effi


- 06:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.06.2021., četvrtak

Madness


Što u sebi imaš,
a moje je
i fali mi?
Ne zamjeram
uputiti se pitanjima
i tragati za stazom
čiji odgovor bi odobrovoljio krađu;

a možda si samo slučajem nalaznica
davno izgubljenog cjelova
zbog kog se osmijeh na obrazu omekšao?

Tad odbacit ću optužbu
i reći:

ostavi, tebi bolje pristaje!


Oznake: lipanj, kraljevstvo, for me, effi


- 07:25 - Komentari (32) - Isprintaj - #

16.06.2021., srijeda

negotiation


Moje havarije
bile su moja porinuća,
slike slagane
na zidove od pruća,
možda fotografije
šrafljene praznim albumima –
sve te galerije
sad predajem prošlostima.

Možda oskudijevam srećom,
jer tražim nemoguće,
možda sam obilježen kletvom
Ahasvera i evo, sad gori pruće,
guta album za albumom,
a sve prošlo potpaljuje buduće.

To je zamka!,
vrišti živac žilav za životom,
što vrijedi dijamant
kad je bio ugljenom prašinom?,
odakle hiromant
zna majčino u trbuhu dlanom? –
to je slamka
s kojom pogiba se svakim danom!

Stog', nasmiješi se
nesretniče!, što je važnije:
strast kad naježi se
ili ugoda kad slađe joj je mučnije?
Zaista, nasmiješi se
i tragaj dovršetku revnije,
ne odustaj porinuti se –
drhtaji jedra vrijedni su havarije.


Oznake: lipanj, kraljevsvo, effi, for me


- 07:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.06.2021., utorak

Marina


jeste li čuli za Marinu

ona je bila Terpsihora riječi
morska pjena kobi

ona je u revoluciji
odabrala krivu stranu
i morala je pobjeći
jednu kćer su joj izgladnjeli
sina otuđili muža ubili

tužna Jelabugo
znaš li kako je to
kad te se netko imenom sjeća
po smrti

svi njeni zavežljaji svjedočanstava
u putnom kovčegu pod nogama
nisu je mogli zadržati
još koji tren
kako bi uzmogla prepoznati djevojčicu
na peronu
i reći joj:

ne odlazi!

zaboravi Bloka i Pasternaka
zaboravi na Pariz
uhvati se za ruku, Marina
i uštipni
sve san je
a mi smo od njega zadrhtali u njemu
i drhtajima zavezani
ne možemo se probuditi

neka stihovi teku
dok san je meko uzglavlje
neka drhtaji žure
prije nego se probudimo

probudi se, Marina


Oznake: lipanj, Cvjetajeva, effi, for me


- 10:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.06.2021., ponedjeljak

iskrenje


ne pitaj nikada
koliko je nekome stalo
nitko ne zna
od čega misao krene
i zašto
su svim stvarima
misli ukradene

osluškuj obime
draži plohe
svrstavaj se
po bridovima
možda poteče
iz posude svega
nit srebrnine
što vezuje ovo sve
do svrhe nečega
važnoga

a možda je sve
baš sve – eho
iskrenja –
negdje tiše
onamo tanje
a daleko
i još dalje
to dalje tamo –
od zidina tišina

a iza nje
poslije svega
od daljeg dalje
krugom što raste
i nadima se
tamo je
nove staze
zgusnutija od tame
ispod srca
u pupu punina

tamo pitanje ide
tamo se staje
i nema se kamo

tamo dalje
od najdaljeg tamo
je iskrenja misli
suština


Oznake: kraljevstvo, lipanj, effi, for me


- 21:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Žuće

U zoru
žute se sjene
žilavih ravnica
poput vitraila
rosnatoj zemlji.

U tom zboru
tiše se prene
sopran rumeni lica
kroz lomaču titraja
svojoj baklji.

Nije isto! –
svod čovjekom mre:
topao položen tlu,
visoko gore studen –

ipak ne prestaje;

a mi uz prijesto
dobismo uklete dare:
divit’ se plamu
i za njeg bit’ poražen

svojim što nestaje.



Oznake: lipanj, effi, neobilježeno, sraz


- 07:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Yellow


znam
kako je trpko
pred zaslonom tražiti riječi
koje bi
mogle uzvratiti riječima
može se biti visok poput paraglajdera
na tankoj opni
ali to ne će pomoći
tlo je kotva od koje smo uzročeni
možda bismo trebali biti netopiri
i u gladi imati nepogrješivost pogotka srodnoj tami
ovako
nadomjestci nam kletvom uzvraćaju –
uvijek ćemo ostati gladni
i sami


Oznake: lipanj, kraljevstvo, effi


- 00:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.06.2021., subota

lastavice

ista subota ujutro
na istom mjestu
s istim odbljescima sunca
a onda
iznenada
lastavice
godinama neviđene
godinama propuštene
ne smetaju im radovi na putu
i razdrobljen trg

u prepirci s tobom
držim distancu
ne smije se povisivati glas
uzbunit će se ptice
i sve isto
zastrugat će jače
u kakofoniji jeftine glazbe
motora i uzaludnih pomicanja usana

moguće je gušiti se vlastitim dahom
i zaboravljati na disanje
u slijepom danu
ne vidjeti se sljepoćama
moguće je propadati
iako je čvrsto tlo pod nogama
ove subote
s lastavicama


Oznake: lipanj, kraljevstvo, for me, effi


- 13:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

poduža jutarnja

ne vode pitanja
do usputne menažerije odgovora
stignu od onih
koji se namjeravaju potući
do krvi i zakrvariti prašinu
cirkuske šatre vole takve
kako bi se izmamio aplauz
aplauz za što?
sram krvave gubice Narcisa
ili visoko podignute ruke na
Alexanderplatzu?

ona koja je od istoka
žrtvovala bi bika
u ceremoniji poklonstva
ali promijenila se Ištar
postala je Marija od visoke kule
u plavom netaknuto bijela
više nije crvena
sad su joj riječi jače od koplja
stoga jer su teledirigirane
i pogađaju najranjivija mjesta
savršenom preciznošću
prema načelima kognitivno-bihevioralne teorije
a nikad ne znaš tko ih je odapeo
u njezino ime
koji hodočasnik ih je usmjerio
nikad ne znaš
zašto je nekih riječi previše
a zašto se neke ljudima svete
prevaljuju preko usana
poput golemih trupaca

napokon
potpuno je nejasno
kako je povod postala svrha

razgovarajmo o istinama
ne o onima koje dolaze od istog
ne o onima koje imaju kratkouzlazni naglasak
na drugom i

razgovarajmo iskreno
poput dvoje Krležinih galženjaka ispod omči
prije nego tren poslije poništi im sve vrijeme prije
istina je da mi je Balada bila strana poistovjećivanju
ali u njoj postoji reska melankolična glazba
koja se okrutno lijepila nepcu misli
kao upozorenje o susrećućem ponavljanju
dolaska ispod omče
sa Schieleovim autoportretom na leđima
nešto sasvim suprotno Pastorali
sasvim suprotno šetnji Parkom Guell
istina je da osjećaji moraju imati
spektar svih duginih boja
ali kako ih posložiti
kad zaboravljeno dijete u automobilu umre
i nekome sruši se Sagrada Familia
ili kad uhićuju trio sudaca
koje će poslije pustiti uz isprike poreznih obveznika
i nikome ništa
opet će netko graditi vilu metar od obale
opet će Effi Briest biti osuđena na neposluh sebi

istina je i da svatko ima pravo na sreću
no je li to osjećaj u nekoj boji
ili je to gender osobina koju imaš ili nemaš
ili je moguće biti sretan i kad si lišen susretanja sreće
istina je da ljudi kažu
kako je u ratu i jednom popularnom osjećaju sve dozvoljeno
tada krše se sva pravila i zamjenjuju polovi magnetskih polja
napokon dodiruju se krvavocrvena Ištar i plavobijela Marija
u svojoj vremenskoj nepodijeljenosti i preklapaju se
i što se promijenilo?
ostaje tek déja vu dvoje galženjaka pod omčama
i taj spektar duginih boja
iz kog izdvajaju se sretne
kako bi se zaradio aplauz za popularan osjećaj
ili pogibelj u njemu

Oznake: lipanj, bez, sadašnjost, effi, Krleža, Gaudi, Fassbinder, Schiele


- 07:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.