Bice bolje netko vice

utorak, 17.10.2006.

zazelio sam da se stvoris

opet duga pauza.

ali jednim dijelom zbog toga jer me net jos ne radi kako treba a drugim zato jer i nisam bas raspolozen. Zapravo osjecam se gore nego ikad. Nekako nevidim nikakvog svijetla ispred sebe. Kao da idem u sve dublji mrak. Da. jos uvijek mi je ona na pameti. I to stalno. Pa svakodnevno mi se dogadjaju neka nova sranja i novi problemi u zivotu. I to ne neki maleni, cini mi se da ce mi se svakim novim jutrom kojim se probudim doci neko jos vece sranje i da tome nema kraja. Ali mene najvise muci ona. Jucer mi objave takvu vijest da bi me vjerojatno morala sokirati ili rasplakati... ali ne... meni opet ona na pameti... pa tko je tu lud... vjerojatno ipak ja.
Sutra opet novi usrani dan. Prvo cu se smrzavati na poslu, pa onda idem na groblje posto se priblizavaju Svi Sveti a poslije toga posjet u bolnicu. Ne znam sto je veselije od toga. Samo jebeno veselje me ceka...
I onda se ljudi cude kad odem negdje na planinu. I ovaj vikend cu ako ce sve biti po planu, iako sumnjam da ce biti. Jer su neke naznake da cu trebati raditi u subotu pa onda n ista od mog boravka na planini od petka do nedjelje. Planirao sam ici na velebit. Na Sveto brdo, Vaganski Vrh i jos malo tamo kruziti tim dijelom.
Vidjet cu. Ne znam ako cu kod kuce izdrzati. Jer ipak kad sam ovdje, onda nisam tu. Onda sam...Ma znate vec...A sta cete kad sam glup. Kad sam jadan. Idem sad...


zazelio sam da se stvoris
s moje lijeve strane
kao sjenka sa zvonika
oko podneva
pa da zracis dobrotom
dok se smijes grohotom
i istices vitak stas
tvoje tijelo je bajka
tvoje ruke su majka
eto takvu te znam
- 20:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.