Bice bolje netko vice

ponedjeljak, 04.09.2006.

Bijela svjetlost iznad povrsine tupih koraka

Poceo je radni tjedan. danas je bio lijep dan. od jutra lijepo vrijeme, s vremenom sunca sve vise i vise, sve toplije i toplije, Dosta posla je bilo, to mi odgovara, taman kolimo bih htio svaki dan. Uzitak je bio raditi, svi su dobre volje. I proslo je tako pola dana.
A onda. Ostaje jos poslije podne. To je vec teze, sve vise slobodnog vremena i sve cesce mi misli odlutaju na...A sad me ceka najgori dio. I nekako probati zaspati. A to mi nije nikad lako. Zbog cega mi uvijek umijesto sna ona dodje na oci.
negdje se danas spominjao film "16 grama". Kao toliko tezi ljudska dusa. Ona mi je osim srca ukrala i pola moje duse. Da li mi zbog toga vrijedi manje?
Vec duze vrijeme blizu mog prozora, na gredi od krova, je gnijezdo. Golubovi. Ponekad ih promatram kako se brinu za to. Jedno je uvijek tamo. Mijenjaju se, odlaze po hranu, paze na gnijezdo. Slozni su. Kao dva golupcica...
Lijepo je kad si uz svog golupcica...

Zagrlio sam prvu djevojku
Uzivala je u milovanju
Oblaci su vukli kisu,sve do prozora
Ne gledaj u meni svoga goluba
- 21:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.