Ne, nisam dobro. Nikako.
Eh, nije me dugo bilo, jako dugo. Pokušao sam ići dalje sa nekim stvarima, i možda sam uspio, ali to je bilo kratkotrajno. Svaka sljedeća me dotukla tek toliko da me dotuče, da izgubim sebe, da izgubim samopouzdanje. I sada sam opet na dnu, pucam po šavovima. Krajnji domet mi je jedna kava. I onda sve počnu sa standradnim odjebima. Znam da bi trebao razmišljati pozitivno, ali ne mogu. Zar je toliki problem naći nekoga koga ćeš voljeti, i da taj netko voli tebe? Sudeći po broju odjeba, izgleda da je. Izgleda da ću do kraja života biti sam, jer ovoliku količinu nesreće/tuge/jada nema nitko. Eto, čak više ne mogu ni prenijeti svoje emocije u tekst. Toliko sam loše, toliko sam sjeban. Gledam malo prijašnje postove, i osjećam kako sam u protekloj godini u silaznoj putanji i to rapidnoj. Užasno se osjećam i loše mi je. Samo čekam kada će mi i one stvari poput faksa i treninga početi izmicati kontroli. A brzo će, jer ne vidim smisao u ničemu. Trebao bi se osjećati dobro, jer je ljeto pred vratima, ali ja sa svakim danom postajem sve lošije, i sve očajnije. I gledam kako se sreća događa svima osim meni.
Ne, nisam dobro. Nikako.
:(