petak, 24.06.2011.
Kako sam već godinama propali pisac
Wikluh Sky piše knjigu. Kako bi moja ljubav rekla, ima malo birtijski riječnik. I ja sam isto takav, iako malo puno pristojniji, i nejasniji u nekim pogledima. Kao klinac sam napisao pet putopisnih knjiga u stilu „Sandokana“, nekoliko priča, kasnije i previše feljtona, pa bi mjesec kasnije sve to završilo u smeću. Nekako nikad se nisam shvaćao kao netko tko može pisati. Kasnije su došle pjesme koje bi tu i tamo zaživjele, ali sve ostalo je onako, postalo jako čudno i nekako ih je gitara mjenjala kao ni tonovi, nestajale su riječi. Sve do trena kad sam počeo pisat ozbiljno knjigu. I stao. Klasika za mene, koja se proteže godinama, nešto takvo krenem, do određene niti, i onda stanem. Razlog? Momenti inspiracije su kratkorajni, a ponekad nas presjeku kad nam dođe najzanimljivije, jer u privatnom životu se desi preokret, i onda izgubi se smisao. Zato dolazim do ideje da ipak pišem kad ostarim i postanem orošeni starac kojeg boli briga za svijet.
Godinama se natežem s riječima, mislima, igrom riječi, slaganjem slogova, pisanjem ovog onoga, ali nikako doći do određene mjere. Čuj, puno se toga mjenja, nema fluencije rekli bi mi stariji jasno. Nikad nisam razgovarao sa nekim ozbiljnim piscem, ali sam ih pratio po knjigama i shvatio da su to svi ljudi, sa standardnim životnim situacijama. Mene zanima psihologija. Ja bih svog lika ubio i već u par navrata psihički izmučio, a onda preporod. Feniks, uzdizanje, let iz pepela, i njegovo veličanstvo na tronu svijeta. Klišej, rekli bi. Nije imal osve happy ending u mojim pričama, doduše likovi bi poginuli na kraju, oslobađajući vlastito ja, jer niti država trpi pojedince koji znaju i koji imaju isitnu, niti zli likovi vole onu spiku, gle, nećeš spasiti svijet. To je valjda ono mjenjaj sebe, ne svijet. Doduše u par knjiga su moji pustolovci i promijenili puno toga, od Afrike napravili kontinent mudrosti i kolijevke svijeta, a po šumama Amazone haračili i stvarali red.
Čemu sve to? Moja mašta seže preko čuvenog Zagora, Corta Maltesea, Mr. No-a aka Jerry Drakea, pa nadalje preko određenih strip junaka. Crtao sam i stripove, i to jedan od serijala Dragon Ball Z kojeg je vidjelo pa možda pet ljudi. Da ne ostane sve na takvim likovima, ozbiljne knjige su došle u srednjoj, to je valjda bio neki preporod koji je donio drame, psihologiju, sociološke motive, i politiku. I tu je puklo, tu je nastala fuzija mojih osobnosti, pa je iz jednog početka nastalo previše zapleta. Komplicirao sam. Imao sam hrpu ideja koju sam htio uklopiti u jednu knjigu, i tu je nastao kaos, i sam sam se izgubio u tome.
Sve u svemu, Wikluh Sky ne napisao lijepu knjigu, taj ulomak me i sad fascinira, i ostao sam pod utjecajem. Puno toga mjenja sve, i tako i sam imam samo jednu ideju što da pišem, a ostavljam ovaj link, koji ima pomalo grub izražaj, ali ipak, rasplače muške, pa čak i one okorjele mačo momke koji su ipak ispod površine željni ljubavi, obitelji, i nekoga s kime će ubijati vrijeme u lijepom i dragom društvu. Link za knjigu Wikluha Skya "Sa tobom se smejem kao da sam večno mlad":
http://wannabemagazine.com/sa-tobom-smejem-se-kao-da-sam-vecno-mlad/
Sollong...
