the lost world

19.03.2007., ponedjeljak

evo od osam sati sjedim da ću napisati novi post, ali stalno netko uljeće i tako sad ne znam više što da napišem . . . tako mi se skoro sve stvari odvijaju u zadnje vrijem nekako preletimično, ali s puno uspjeha . . . možda u jednu ruku sve mi je dosadilo i ocke je fora svima je zabavno, za sve se nađe vrijeme, ali što na kraju uvijek sam mislila, ma krivo sam mislila jednostavno . . . I touch the fire, and it freezes me I look into it, and it's black Why can't I feel? My skin should crack and peel I want the fire back ne znam mogla bi napisati sto stvari, od toga kako je super na faksu, od toga kak se zajebam do bola, da je sve u redu, ali neću makar je sve od navedenog prije istina. Neda mi se pričati o pizdarijama, zajebanciji i sreći. ako sad napišem da imam žilet u ruci i samo jedva čekam da vidim koliko duboko mogu napraviti ranu, a da pritom osjeti nešto bilošto sutra će osvanuti stodeset poziva i što će uslijediti sa milijun kava, što nemam volje ići i suočavati se s toliko lažnih briga . . . Life's a show And we all play our parts ako kažem da me stari pošteno u nedilju zvizno jer ga je stara nabrijala, opet će se pojaviti lažna briga i pitanja jesi oke, pa još jedno milijun kava, dosadno . . . Wish I could say The right words To lead you through this land Wish I could play the father And take you by the hand ne znam neda mi se, neda mi se vraćat na staro, neda mi se pričat s nekim ljudima, a pošto nikad nisam opraštala neću ni počet sad, makar to sve meni tako prokleto brsta ego jer sve što sam ikad rekla se ostvarilo, bilo je potrebno samo malko vremena, ali najfascinantnije je što postoje ljudi kojima se doslovno treba zabiti metak u čelo i mislim da ni tad ne bi shvatili mrtvi ste debili jedni i tako vam treba, a ja sada se smijem . . . jer sam vam samo dala pištolj, a vi ste potegli okidač . . . a što reći prošli tjedan je bio jako zanimljiv . . . i moram priznat donia mi je jednu lipu stvar i znala sam da će kratko trajati, ali dobro mi je doša . . . A whisper in a dead man's ear, It doesn't make it real uglavno ovo je upućeno toj lipoj stvari, makar znam da nikad neće pročitati, zapravo ovo mu je neka vrsta zahvale: If my heart could beat, it would break my chest But I can see you're unimpressed So, leave me be no u nekoj sam transpozi sad i otprile ovak sam: Of all the things I've believed in I just want to get it over with Tears form behind my eyes But I do not cry Counting the days that pass me by And it hurts to want everything and nothing at the same time

- 20:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #