the lost world

21.11.2006., utorak

. . .tišina . . .

Mrak se skupio u kap, rano jutro kao slap Ulazi u sobu Dal si ikad pitala tamne senke zidova Ujutro gde odu Oci su ti sklopljene, usne su ti umorne Ne ljubi me njima Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova Svirala tisina Hajde Boze budi drug pa okreni jedan krug Unazad planetu Noc je kratko trajala a nama je trebala Najduza na svijetu U mom oku samo hlad u mom srcu samo stud Inje i prasina Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova Svirala tisina Svirala tisina U cik zore zviždi voz njime odlazim u Oz neću da se vratim što god tebi napišem pocepam i obrišem al ti moraš znati nisi se probudila zato nisi videla igrale su sene nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi čuvaju od mene Hajde, Boze, budi drug...

- 10:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.11.2006., utorak

. . . hm . . .

- 23:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.11.2006., ponedjeljak

bok ili ne

- 23:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.11.2006., nedjelja

. . . mali povratak . . .

Hm gdje da počnem. Evo dugo nisam pisala, pa sada sa punom ferovskom opremom sjela sam za laptop i odlučila napisati prvi post s njega. Evo ovak faks stoji na mjestu, ali nije da nekog to pretjerano zanima. Da moram reći da sve ovo u praćki odlazi blago kvragu. Borozan pizdi zbog nekog lika, idach je sam s svojim curkama, gerilac se povlači za njom,regoč se povlači za gerilcem, franc skoro svaki put solira za šankom, irac se vraća, a ja ovak pokušavam što manje vremena provoditi u praćki. Najvjerojatnije ću imati i problema zato što sam ovo napisala na blog, ali evo iskreno ja sam jako tužna zato što nismo onak svi dobri kao prije. Možda me jednostavno nije briga jer se ja mijenjam, i to ne na onaj dobar nečin, nego na onaj zao ferovski način gdje ljepotu počinjem vdjeti u matematci. Jednostavno u moj život je ušla jedna osoba koja me podsjetila na neke djetinjaste stvari koje sam ja imala u sebi, na stvari kojih sam se odrekla, na telente koje sam ubila iz ne znam kojeg više razloga. Ali što je najbolje sve mi se polako vraća ja sam opet ono malo dijete koje je dalo toliko mnogo, da bi zaboravilo toliko malo. A opet da li je neke stvari vrijedilo zaboravit. Možda nisam toliko trebala potiskivati, nego sve prihvatiti. Možda bi tad bila puno bolja osoba. Samo znam da sad se osjećam spokojno, te na te bolne i dosadne stvari mogu gledati sa smješkom. Po prvi put mogu iskreno reći ja želim to i nije to samo zbog te osobe nego to je u meni. On ni ne sluti koju je lavinu sjećanja pokrenuo u meni što je i najbolje. Neka tako ostane. Inače to mi je najdraži kolega. Ponekad čak i mislim da mi je brat po nekim razmišljanjima. Ali najvažnije je da sam sad sve oprostila starom i shvatila zšto me je htio pretvoriti u ono što nikad nije uspio. I jednostavno počinjem popuštati i predajem se tome, ne zato jer sam izgubila nego zato jer vidim ono što ga je vodilo. I možda je bio u pravu, ali i ja se sad odlučujem da bar probam taj put. Bar evo jedamput s rukama širom otvorenim. I sve se vraća u djetinjstvo s početka do sad, ali ovaj put ja prihvaćam, možda prekasno, ali prihvaćam. I vidim sve i zašto i zato!!! Po prvi, možda i zadnji put!!!! Ali prihvaćam!!!!! Return to innocence That's not the beginning of the end That's the return to yourself The return to innocence Love - Devotion Feeling - Emotion Don't be afraid to be weak Don't be too proud to be strong Just look into your heart my friend That will be the return The return to innocence If you want, then start to laugh If you must, then start to cry Be yourself, don't hide Just believe in destiny Don't care what people say Just follow your own way Don't give up and use the chance The return to innocence That's not the beginning of the end That's the return to yourself The return to innocence inače ovu pjesmu od enigme sam čula sam prošli tjedan barem tri puta na dan!!!! I još jedna za najdražeg kolegu!!!!!!!!: Fields Of Gold You'll remember me when the west wind moves Upon the fields of barley You'll forget the sun in his jealous sky As we walk in the fields of gold So she took her love For to gaze awhile Upon the fields of barley In his arms she fell as her hair came down Among the fields of gold Will you stay with me, will you be my love Among the fields of barley We'll forget the sun in his jealous sky As we lie in the fields of gold See the west wind move like a lover so Upon the fields of barley Feel her body rise when you kiss her mouth Among the fields of gold I never made promises lightly And there have been some that I've broken But I swear in the days still left We'll walk in the fields of gold We'll walk in the fields of gold Many years have passed since those summer days Among the fields of barley See the children run as the sun goes down Among the fields of gold You'll remember me when the west wind moves Upon the fields of barley You can tell the sun in his jealous sky When we walked in the fields of gold When we walked in the fields of gold When we walked in the fields of gold

- 17:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #