|
Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.
|
31.03.2008., ponedjeljak
Konjić...
... vulkansko kamenje i Kamenjak u očekivanju orhideja

Prije desetak dana vodila sam mamu u šetnju na Kamenjak. Oduševila se. Vegetacija još nije u punom sjaju, mada je tamo uvijek lijepo. Uvijek imate na čemu odmarati pogled. Na stijenama, na brojnom raslinju, a od šafrana gotovo da nisam znala kamo bih zakoračila. Bojala sam se da ih ne zgazim. Kad se umorite, sjednite na veliku ljuljačku i odletite nad pučinu.
Uskoro stižu orhideje. Dok ne "uberem" nove, ovogodišnje, ostavljam vam ove stare, slikane prije dvije godine.
|
23.03.2008., nedjelja
Malo drukčija...
... pisanica
Sretan Uskrs!

|
22.03.2008., subota
Želim...
…svijet mudriji, tolerantniji, razumniji, odgovorniji, obrazovaniji…
Tražim li previše? Tražim li nemoguće?

|
06.03.2008., četvrtak
Pula, 06.03.08.
02.03.2008., nedjelja
Ako

If (ulomak)
Se non riesce a ferirti il nemico né l'amico piů caro,
Se tutti contano per te, ma nessuno troppo;
Se riesci a occupare il minuto inesorabile
Dando valore a ogni minuto che passa,
Tua č la Terra e tutto ciň che č in essa,
E - quel che č di piů - sei un Uomo, figlio mio!
If neither foes nor loving friends can hurt you;
If all men count with you, but none too much,
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And--which is more--you'll be a Man, my son!
Rudyard Kipling (1865-1936).
|
|
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI
TEATAR ULYSSES
ISTRAPEDIA
PULA INFO
I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.
Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.
Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)
|
|