hedwig
ponedjeljak, 20.03.2006.
zbrisao
izbrisao se zadnji post, a i onaj o sergeu prije njega |
srijeda, 15.03.2006.
G-dvotocka
Nakon posla kojeg godinama s istom revnošću, ali sve manjim entuzijazmom obavljam u jednoj tada novootvorenoj tvrtci za promicanje kulturalnog dijaloga, što katkada s naše strane više postaje monolog uvijek istog materijalnog karaktera i vječitog vraćanja starog, nakon što sam, parkiravši nepropisno na mjestu za invalide obavila kupovinu u jednom od još rijetkih trgovina mješovitom robom, koja je doduše zbog svoje ekskluzivnosti opstanka držala malo više cijene od popularnih supermarketa, krećem se u strpljivoj koloni prema izlazu iz grada, puštajući da me vrelina iznenadnog, ali dugoočekivanog ljetnog sunca prži po rukama. Iznenada u auto ulazi gospodin srednjih godina, nekada, čini se, vrlo lijep mladić kojeg unatoč tomu život nije štedio, promijeni stanicu na radiju i mirno kaže : za pet minuta objavit će rat. Ja sam G. Imate sreću što ste upravo sada naišli. Izađite na prvom izlazu, tri kilometra prema jugu, desno od škole koja će biti jedna od prvih meta skrenite u uličicu koja će vam se učiniti nepoznatom, vozite još tri minute i parkirajte u dvorištu ispod smreke. Uđite u kuću, čekati ću vas na prvom katu, ne bojte se. Molim vas da mi vjerujete. Prvi izlaz bio je točno četiri minute udaljen od mjesta na kojem me G. ostavio. Ništa pobogu nije upućivalo na zlokobnu slutnju koja me ostavila ravnodušnom. Ljetni hitovi tamtamali su iz zvučnika, izvukla sam se iz kolone i jurila nepoznatom cestom prema jugu, kada taj radijski nered bi prekinut suhim glasom. „Točno u 17 sati po lokalnom vremenu objavljen je rat. Molimo sve koji su čuli ovu obavijest da nastave sa svojim planovima za dan, rat bi mogao potrajati“. U školskom dvorištu učenici su imali sat tjelesnog odgoja, ili možda vjeronauka u prirodi. Brzo sam projurila uspjevši uhvatiti samo sliku učenika koji sjede na koljenima i gledaju u nebo. Ta me slika asocirala na toliko stvari da sam u zadnji čas skrenula desno na cestu koja će me odvesti nekoć lijepom G. –u. |
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
iskusni kulen ziri
nakon kulena slijede
neke tajne
- (namirnice potrebne za izradu 5 kg kulena): 5 kg mesa bez kostiju, 10 dag soli, 8 dag slatke paprike, 7 dag ljute paprike, 5 dag češnjaka.
(Količina dostatna za dva manja kulena ili jedan veći i jednu kulenovu seku!)
Svinja mora biti stara od jedne do dvije godine i teška od 140 kg do 160 kg, pravilno hranjena. Za kulen se odabiru prvenstveno leđni dijelovi mesa, a tek zatim but, plećka ili vrat. Mesu se doda i nešto tvrde leđne slanine, Meso se mora dobro ohladiti i ocijediti (na 5°C jedan do dva dana), a zatim se melje ili još bolje sitno nasjecka nožem. Od začina mesu dodajemo sol, češnjak i brižno odabranu crvenu papriku (po želji i nešto ljute).
U ovom plemenitom zalogaju skrivene su i male tajne. Mesna se masa dobro izradi (izmiješa) i ostavi odležati nekoliko sati, zatim se proba ukus i puni svinjsko slijepo crijevo. Kulen mora ležati osam dana u usoljenom mesu, a zatim se dobro poveže uzicom i stavlja na hladni dim od bukovine, grabovine ili jasena. Dovoljno ga je prodimiti desetak puta (svaki drugi dan). Zbog debljine traži i posebne uvjete zrenja. Dobro mu godi temperatura oko 16°C, a vlaga zraka 75-85%. Treba ga čuvati u hladnoj, mračnoj i prozračnoj prostoriji, zaštićenoj od insekata i glodavaca.