otkrivajući pjesmu srca

priče

Nešto mi se doista neobično dogodilo prekjučer... Naime, putovala sam
vlakom iz zagreba. I u zagrebu mi je pomogao jedan
gospodin sa torbom i tako ostao u mom odjeljku do kraja.

No da ste vidjeli tog čovjeka... Imao je 47 godina, odjeven u traper
hlače i jaknu, razbarušene plave kose i vrlo nepristojnog jezika. Bilo
mi je strašno neugodno pri pomisli da ću s ovim čovjekom djeliti to
putovanje. U očimo mog najdražeg koji me ispratio na vlak vidjela sam
oprez i strah.

Ali ostala sam u tom odjeljku.

I nemate pojma koliko sam se nadala da će putem šutjeti i pustiti me
da se zavalim u sjedalo i u miru slušam glazbu.

No, on to nije učinio.

On je pričao. I pričao. Prvo ne jasne stvari, banalne. Pitao me za
ime. Ne znam zašto, rekla sam mu ga. Zvao me Anica. Rekao mi je da
radi u vojsci i da je stari roker. Nastavio je da radi u
profesionalnoj vojsci. Ide u Afganistan. Kako bi sinu koji živi sa
bivšom suprugom i njenom novom obitelji kupio klavir.
Rekao mi je da je bio u ratu. Da su mu prijatelji ginuli. Da mu je rat
uzeo najbolje godine i bacio ih u nepovrat. Rekao mi je da je bio
glazbenik, svirao gitaru, završio je fakultet, radio u Švicarskoj i
vratio se na početku rata kako ljudi ne bi rekli da je pobjegao.
I sad žali što nije. Pričao mi je o prvoj ženi; srednjoškolskoj
ljubavi s kojom se vjenčao nakon 8 godina veze i brak mu je trajao
godinu dana. Otjerao je od sebe. Vukovar i dom nisu išli zajedno. Sve
bi dao da mu sin ima zdrav i sretan život, ali teško mu se odreći
svoga. Bori se za njega na sudu.
Boji se ljubavi. Jer ga je ranila. Duboko.
Život mu je razočaranje.

Prodao je gitaru.


Imam doma predivnih knjiga, sa predivnim pričama... Doista, rasplaču
me koliko su divne i koliko pršte mudrošću i nadom. Ali život piše
često sasvim drugačije priče. Bolne. Tragične. Lijepe u svojoj tuzi.
Pune nade, ali često ne onih koji im ispisuju retke.

I ja imam priču. Jednako bolnu. Jednako lijepu. Kao i svatko od vas.
Čuvajte svoje priče. I pričajte ih. Možda će i vama biti lakše ako ih
podjelite sa nekim strancem u vlaku. Možda upozorite nekog na trnove i
bezdane. Možda ne.

Svejedno, pričajte ih. Da nam najljepše priče ne bi ostale sakrivene....

23.08.2007. u 12:00 | 1 Komentara | Print | # | ^

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sam naslov bloga veli - OTKRIVAJUĆI PJESMU SRCA... pa šta otkrijem...

Linkovi

Ured za mlade HBK
BLOG.hr
Pruzi ruku!
Dajmo da se rodi!
Postirke kogule

čežnje

PJESME:::

Dao si mi sve...

Oče moj predivni,
Stvortelju uzvišeni!
Kad Te trebam Ti si tu,
na Tvoju Riječ za mene zvijezde padaju...

Ljubavi beskrajna,
Milosti ne potopljiva,
usta su mi zahvalna,
ali srce tako prazno je!

A dao si mi sve,
dao si život mi!
Dao si mi sve,
žrtvovao Sina si!
Dao si mi sve,
daj i zahvalnosti
da srce izgori od ljubavi...

Pjesme...

Wide eyed

When I met him on a sidewalk
He was preaching to a mailbox
Down on 16th Avenue
And he told me he was Jesus
Sent from Jupiter to free us
With a bottle of tequila and one shoe
He raged about repentance
He finished every sentence
With a promise that the end was close at hand
I didn't even try to understand
He left me wide eyed in disbelief and disillusion
I was tongue tied, drawn by my conclusions
So I turned and walked away
And laughed at what he had to say
Then casually dismissed him as a fraud
I forgot he was created in the image of my God

When I met her in a bookstore
She was browsing on the first floor
Through a yoga magazine
And she told me in her past life
She was some plantation slave's wife
She had to figure out what that might mean
She believes the healing powers of her crystals
Can bring balance and new purpose to her life
Sounds nice

She left me wide eyed in disbelief and disillusion
I was tongue tied, drawn by my conclusions
So I turned and walked away
And laughed at what she had to say
Then casually dismissed her as a fraud
I forgot she was created in the image of my God

Not so long ago, a man from Galilee
Fed thousands with His bread and His theology
And the truth He spoke
Quickly became the joke
Of educated, self-inflated Pharisees like me

And they were wide eyed in disbelief and disillusion
They were tongue tied, drawn by their conclusions
Would I have turned and walked away
And laughed at what He had to say
And casually dismissed Him as a fraud
Unaware that I was staring at the image of my God

Nichole Nordeman


Utočište

Tek kao dašak svijetlosti
još jedna svijeća se ugasi.
I zašto pitam se
tolike život potrate

Ispraznost cijelog svijeta
je kao snijeg usred ljeta
A dijete po njem trči boso
Zar svejedno je?

Samo u Bogu je mir, dušo moja
Samo u Njemu je sva nada srca mog...
Samo On je moja stijena, ufanje.
Bog mi je utvrda, hridina silna,
utočište...

Još jedno lice umorno,
brazdama išarano,
za tren moje radosti,
sve što nema dalo bi...


U tamnoj noći...

Ljubavi ovdje teško je naći.
Tražim je svugdje, gdje li se skriva?
Al' Ti me vodiš, ne bojim se ničeg,
Jer znam da ipak ljubavi ima

Srce je ranjeno grijehom,
Duša je oblivena suzom.
Svijetlo mi daješ, a uzimaš tamu.
Budi uz mene u tamnome mraku.

Sumrak je sada, al' zora će doći.
Kraj Tebe, Bože, Zvijer ne može proći.
Vjera u meni jača sve više,
Duša se moli i jeca sve tiše...

U zadnjem danu kroz koji ću proći
Podat ću sebe jedino Tebi.
Ljubav ću naći u sebi samoj -
Ja ljubim u toj noći tamnom.


Once in a while...

Can somebody tear me from this circle
tell me it will all be alright
please, sing me a lulaby so I can finnaly dream at peace
In this arms I don't feel safe

There's a moment in life when you realise
dreams don't come true
There's a moment in life when you realise
it's all invane without You!
So ih you dear to dream about candys or flowers or moment's peace
You'll be drowned in a see of disapointment

We all suffer sometimes, we all sometimes cry inside
but that girl we all don't know of is screaming just once in a while

Can somebody safe me in this moment
give me a reason to sing again
the sun has shut down itself
I am sailing into the dark
They are hurting me so bad...

We all hurt 'cause loving, we all try so hard
we all have expectations that ar e broken just once in a while...

(pjesma o djevojci koja je nakon 10 godina seksualnog