otkrivajući pjesmu srca
AGAPE
Gospode, Tvoja je ljubav
Kao sunčev sjaj…
Ona me privlači k Tebi,
Zove u zagrljaj…
Osjećam Te sad.
Snagu na mene
Izlijevaš…
I zato Tebe volim!
Volim…
Ti si meni sve,
Gospode…
«Ljubavi ovdje teško je naći…»
Ovako je počinjala pjesma koju sam napisala prije nekoliko godina. Svaki put kad se samo sjetim tog stiha, osjetim svu njegovu težinu na svojem srcu.
Pjesma je govorila o jednoj potrazi. O potrazi za ljubavlju…
O ljubavi se mnogo priča. Tisućama godina ona je najviši ideal čovječanstva. Naša svakodnevnica je zasićena bajkovitim težnjama i snovima o ljubavi koja uvijek pobjeđuje i koja prelazi preko svake prepreke ma kako god ona ogromna bila.
Ljubav uvijek pobjeđuje i u potpunosti ispunjava svakog čovjeka.
U jednoj knjizi sam u predgovoru pročitala:
«Ljubav je najljepši dar, najjača sila i najveća
dragocjenost. Bez nje je život smrt, a bogatstvo siromaštvo. Ona je smisao i vrijednost koja sve ostalo čini i smišljenim i vrijednim. Kad bi čovjek sve znao, mogao i imao, osim ljubavi, bio bi ništa.»
Ovo su snažne riječi. I nitko ne može reći da su ne istinite. Da, ljubav je sve navedeno u ovom citatu, i više od toga.
Ona je razlika između sreće i tuge, bogatstva i siromaštva, života i smrti…
No, pogledate li u sebe i oko sebe, tako ćete česti umjesto sreće, bogatstva i života vidjeti tugu, siromaštvo i smrt. Zašto?
Svi imamo potrebe kao što su npr. potreba za zrakom, hranom i vodom. Isto tako imamo i potrebu za ljubavlju. Ona je mnogo važnija od svih ostalih potreba, jer nam ona daje snagu, razlog i volju za životom uopće.
Pa opet, zrak, hrana i voda su nam toliko lakše dostupni od ljubavi.
Ona nije baš lako dostupna. Ona je misterij, enigma. Neopipljiva je, neuhvatljiva, mijenja oblik. A mi smo ljudi prirodno nadareni da
uništimo svaku priliku da je zadržimo. Čovjek se cijeli život trudi da je uhvati i zadrži u svom očajnom stisku, ali ona uvijek nekako uspije izmigoljiti van. Ona je u današnjem mračnom svijetu sv. Gral, Eliksir života.
Što je ljubav? Svijet to ne zna. Sve potrebe je shvatio osim ljubavi.
Shvatio je da iz zraka udišemo kisik bez kojeg nam stanice ne mogu izdržati ni 5 minuta. Shvatio je da iz mesa dobiva važne proteine, iz voća vitamine, iz povrća minerale. Odredio je njihov sastav do najmanjih atoma, a atome do najmanjih čestica. Shvatio je da je formula vode H2O, da se sastoji od dva atoma vodika i jednog atoma kisika koji su vezani u čudesnu cjelinu bez koje je život nemoguć.
No, formulu ljubavi nije dokučio. U tome nije uspio unatoč svim svojim pokušajima. I Svijet, nažalost još nije priznao svoja ograničenja koja neminovno postoje. Ljubav je iznad njegova shvaćanja. Svijet zna samo jedno. Zna da treba ljubav! Očajnički je treba! Ali čini se da je svakim danom sve manje ima.
I svijet polako počinje shvaćati da tu nešto opasno nije u redu. Pomanjkanje ljubavi u svijetu polagano ga uništava. Pomanjkanje ljubavi stvara glad, najviše potiče grijeh, ubija, stvara okrutne tirane, silovatelje, zlostavljače djece koji više od svega samo žele osjetiti ljubav.
I svijet pada. Pada u duboku depresiju, u bezdan. A čovjek pada sa njim. On postaje svjestan te pustinje, praznine u sebi koju jedino istinska ljubav može ispuniti. Čovjek je poput bezdana koji guta ljubav kako bi se napunio. Ali doista je potrebno čudo da se taj bezdan ispuni. Potreban je Čudotvorac. Ali čovjek prestaje vjerovati u čuda. Prestaje vjerovati i u Čudotvorca. Odlučuje biti sam svoj čudotvorac, što je čisti apsurd.
Od malog, nedužnog djeteta koje u životu želi samo malo istinske ljubavi nastaje veliki Sadam ili veliki Hitler.
To doista ne bi smjelo tako funkcionirati, čak i to svijet počinje shvaćati.
I Biblija mu to potvrđuje u prvih nekoliko poglavlja, no on odbacuje Bibliju. Odbacuje sve, osim spoznaje da to ne bi smjelo tako funkcionirati i svoje sulude, luđačke ideje da si može sam pomoći. Zapeo je u bezizlazan paradoks kojemu izgleda nema kraja. Djeluje poput pokvarene ploče.
Što je ljubav? Gdje se nalazi? Kako je dobiti? Kako je zadržati? Zašto svijet ne funkcionira kako bi trebao?
Na ta pitanja želim odgovoriti, jer sam i sama dugo tražila odgovore. Potpune odgovore nikad neću naći, ali nešto sam ipak našla. Što?
Našla sam ljubav.
Našla sam tu legendarnu ljubav o kojoj svi maštaju i kojoj svi teže. Ta ljubav mi ne bježi iz ruke i sigurna sam da nikad ni neće.
I predivna je… Ljepša od svakog opisa, svake bajke, svakog osjećaja, svakog sna i svake jave!!
Ja je imam! Svijet je nema, jer ne dolazi od svijeta. U tom luđačkom paradoksu postoje jedna vrata iznad kojeg piše IZLAZ. A ključ može dati samo Onaj koji može dati tu savršenu ljubav, jer ju je On i stvorio tako savršenu, ona je dio njegovog bića i iskon njegovog vječnog postojanja. A ključ je u osobi u kojoj se najviše i očitovala ta ljubav. Ta osoba je Isus Krist po kome imamo pristup toj vječnoj ljubavi.
Svijet ne može odgovoriti na sva pitanja o ljubavi. Čovjek, pojedinac u velikom svijetu traži te odgovore. Od svijeta ih zahtjeva, te dobiva što i traži od njega. Bar je on uvjeren da dobiva upravo ono što treba. No zapravo dobiva polovne odgovore i polovnu ljubav. To je kao da u auto ulijevate običnu vodu umjesto benzina i očekujete da on normalno radi. Bog nije stvorio čovjeka da prima jeftinu, nekvalitetnu ljubav s greškom, a takva je ljubav koja dolazi od ostatka svijeta. On ga je stvorio za ljubav skuplju od najskupocjenijeg dragog kamenje, vrijednu poput Sina.
Tada čovjek, nezadovoljan, kreće u potragu u kakvu sam i ja krenula. Započinje je jednostavnim pitanjem – Što je ljubav?
Doista, što je ljubav?