Razgovarajmo o krugu

18.02.2007., nedjelja


18. Moći okrenuti se
U 12. poglavlju (postu) razgovora o krugu „Nasilje u krugu – aspekt prvi“ suočili smo se sfingom kruga koju smo prispodobili sa gorgonom Meduzom. One koji ne razumiju život u krugu sfinga ubija a gorgona Meduza okamenjuje. Prisjetimo se, tamo smo zapisali:
„Ukoliko nacrtani krug vidimo kao površinu određenu kružnicom, vidimo nešto što misaono i stvarno ne može biti, vidimo kontradikciju. U Otkrivenom licu kruga ona se naziva quadratura circuli, podrazumijevajući da je to nešto što ne postoji i što ne može postojati. Ta bi se kontradikcija mogla usporediti sa gorgonom Meduzom, koja svojim pogledom okamenjuje sve one koji je pogledaju. Gledanjem kruga kao onog što ima opseg i površinu želimo okameniti nešto što se okameniti ne može. Ne može se okameniti ono što u sebi skriva vječno živo događanje. Pogled koji u nacrtanom krugu vidi opseg i površinu je okamenjeni pogled. Mora biti paralizirano ono što želi
paralizirati ono što se nikada i nikako ne može paralizirati.“

To što nazivamo krugom Platon naziva idejom Dobra, odnosno Ljepote. Kao što nas paralizira nerazumijevanje kruga tako nas paralizira i nerazumijevanje Dobra. U VI. i VII. knjizi Države Platon razumijevanje i nerazumijevanje najviših ideja prikazuje kroz tri čuvene usporedbe. Jedna od njih je usporedba o pećini. Tu nerazumijevanjem ideje Dobra paralizirane ljude prikazuje kao sužnje prikovane za stijenu u pećini. (Vidi sliku uz naslov ovog posta!) Oni ne mogu glave svoje u krug okretati i bulje na površinu ispred sebe. Na toj se površini reflektiraju sjene nekih predmeta koje pronose iza zida neki njima skriveni ljudi. Oni tim sjenama podaruju glasove i sužnjima stvaraju doživljaj svijeta. Ovi su uvjereni da je to jedini i pravi svijet.
Predmeti se u pećini ne gledaju kroz ideju Dobra, odnosno u svjetlosti Sunca, već u lažnoj svjetlosti vatre. Zato oni nisu ni pravi predmeti već oponašanjem pravih iskonstruirani. Iako nisu površni, već imaju i volumen, nemaju bitka i žitka u sebi. Odvojeni su od svoje ideje i nisu dobri.
To su puki stereotipi koji se mehanički izmjenjuju jedan za drugim stvarajući privid neke žive interakcije.
Kako doći u svijet istinskih, tj. suncem obasjanih predmeta, kako uspostaviti puni i istinski doživljaj svijeta i mogućnost aktivnog sudjelovanja u njemu? Eto, to je pravo pitanje o krugu.
Usporedbu o pećini Platon podupire usporedbom o crti. Ona treba pomoći razumijevanju odnosa između osjetlilnog (vidljivog) i misaonog (nevidljivog), između privida i istine, vremenitog i vječnog.
Sokrat kaže Glaukonu neka siječe crtu na dva nejednaka dijela i dobit će odnos osjetilnog i mislivog, vremenitog i vječnog.

cool------------------------------------------headbang------------------------------cool

Na našem prikazu lijevi (veći) dio označava ono osjetilno, a desni (manji) dio ono misaono.

U nastavku Sokrat upućuje Glaukona da siječe ponovo svaki od dva odsjeka prema istom razmjeru. Tako su nastala četiri segmenta, dva u osjetilnom i dva u misaonom.

cool----------------------------I---------------mad------------------I-----------cool

Prvi (veći) dio osjetilnog odgovara slici nekog predmeta a drugi (manji) dio samom tom predmetu. Prvi (veći) dio misaonog izvorno (prema Platonovom tekstu iz VI. knjige Države) odgovara području geometrijskih entiteta, a manji dio području ideja.
No, neki poznavaoci Platona, (među njima Pritchard u knjizi Plato's Philosophy Of Mathematics) smatraju da bi za ispravnu interpretaciju usporedbe o crti trebalo dozvati i tekst iz X. knjige Države. Tu se u više navrata cjelokupna problematika odnosa predmeta i njegove ideje svodi na odnos unutar trojstva: ideja predmeta, predmet kao slika ideje, i slika predmeta kao slika slike ideje. U prilog toj tezi ide jedna činjenica koja se javlja u usporedbi o crti bez obzira za koji se odnos u rezu na dva dijela odlučili. Naime, u drugoj podjeli crte, kad se unutar podijeljenih segmenata unosi onaj isti odnos po kojem su oni prvotno podijeljeni uvijek će kraći segment osjetilnog (predmet) po duljini odgovarati duljem segmentu misaonog. To je naznaka da se u tom dužem segmentu misaonog zapravo radi o ideji predmeta zastupljenog u kraćem segmentu osjetilnog. Preostali, kraći segment misaonog u tom slučaju bi odgovarao najvišoj ideji, ideji Dobra.
Naglasimo još jedanput. Omjer koji smo uspostavili prvim rezom crte moramo uspostaviti u svakom od prvim rezom uspostavljneih dijelova. Platon nije odredio u kojem to omjeru crta mora biti rezana. Dakle, to mogu biti bilo koja dva nejednaka dijela. Ako režemo crtu npr. u odnosu 6 : 3 onda će se unutar osjetilnog uspostaviti odnos 4:2 a unutar mislivog 2:1
Postoji jedan rez koji omogućuje nešto izuzetno. To je božanski, odnosno zlatni rez. Upoznali smo ga u 17 poglavlju (postu) kad smo govorili o dijelu kruženja koje odgovara cjelini kruženja.
(vidi sliku uz spomenuti post). Ako se crta reže po zlatnom rezu i taj rez dalje prenosi u svaki od segmenata, onda će segment misaonog po duljini odgovarati dužem segmentu osjetilnog.

cool----------I-----------------I---------------kiss--------------I-----------cool

To znači da se segmetnt misaonog odnosno segment sa idejom predmeta i idejom Dobra može prenjeti u najniži segment osjetilnog, u sliku predmeta, odnosno u sliku slike ideje predmeta. Tim prenošenjem ovaj segment prestaje biti slika slike i postaje slika u kojem se sam slika ukida. Predmet ne odgovara samo svojoj ideji već odgovara i svojoj slici, odnosno obrnuto.
Paradoksalno, ono transcendentalno, s onu stranu osjetilnog u svoj svojoj punini pokazuje se u najnižem segmentu osjetilnog u nekadašnjoj slici slike, u prividu. Kakve li moći onog prividnog! Ono sveto spustilo se iz sakralnog u područje igre. Kakvog li slavlja!
Da bismno bolje razumjeli što to znači dozovimo si slike koje smo izložili u sedmom poglavlju Ime! i u 10. poglvalju. Svijet i svijet, paradigma i paradigma!
Prva slika je Escherova „Izložba grafike“.
Tu nailazimo sliku na slici. Mladić u galeriji promatra sliku na kojoj je ta galerijea grafike i on u njoj. Mladić u galeriji i mladić na slici je jedan te isti mladić.
Druga slika je Magritteov „Condicio humana II“
Opet slika na slici. U sobi se nalazi slika na kojoj je prikazano more, no more na slici i ono koje se prikazuje je jedno te isto more.
Na obje slike pokazuje se krug. Kod Eschera u samom središtu slike. Prikazan je kao ono čime je ovaj čudesni fenomen jedinstva odvojenog, slike i slikanog prikazan. Kod Magrittea krug se nalazi u sobi pored čudesne slike, ne kao ono što se prikazuje već kao ono što omogućuje to prikazivanje.
I kod Eschera i kod Magrittea slika predmaeta i predmet sam pokazuju se kao jedno te isto jer odgovaraju ideji predmeta. Jedinstvo tog trojstva omogućeno je horizontom na slici prikazanog kruga.
U prispodobi o pećini to postavljanje božanskog odnosa u odnos osjetilnog i misaonog znači slijedeče: Zatočenik je okrenuo je svoju glavu u krug i oslobodio okova. Nakon teških napora izašao je iz pećine u svijet obasjen suncem i svatio kakvim se tricama i kučinama u pećini bavio. To je početak gledanja predmeta u krugu, to je početak otkrivanja pravog lica predmeta, a kroz njega i pravog lica kruga. Pogled u takvo lice ne okamenjuje, već prosvjetljava, ne ubija, već oživljuje.

- 16:44 - Komentari (37) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.