Reklo bi se da ova harmonika udovoljava zahtjevima harpista koji često sviraju blow bend i overblow note jer je upravo ova harmonika dizajnirana tako da pri overblowu ne dobijate piskutave tonove kao što je slučaj kod drugih, nego čist i precizan ton. Osim u standardniih 12 tonaliteta, raspoloživa je i u Low D, E, F, G i A tonalitetu.
|
I firma Bushman je uspjela napraviti svog favorita među bullet mikrofonima a sudeći prema kritikama harmonikaša mogu biti ponosni na svoj proizvod. Vintage izgled i metalno polirani bullet oklop sa prorezima sa strane, ukratko je vanjski opis mikrofona. Iznutra se nalazi Bushmanova verzija mikrofona koji oni opisuju kao spoj dva Shure mikrofona SM57 i SM58. Mikrofon nema potenciometar glasnoće ali ima veliku otpornost mikrofoniji što omogućuje ujedno i različita podešavanja zvuka na pojačalu, od klasičnog čistog zvuka poput kristalnih mikrofona do punog i bogatog blues harp zvuka. Veliki plus su i prorezi sa strane koji omogućuju efekte rukom i efekte koji se postižu kontroliranom mikrofonijom. Mikrofon je pakiran u plavo podstavljenoj drvenoj kutiji sa bullet držačem za stalak.
|
Ljubitelji Miikeovih filmova koji nisu pogledali ovaj film možda neće biti toliko oduševljeni jer je film “blaži” od njegovih uobičajenih filmova.
Ambiciozni yakuza Kenji sprijatelji se sa mladim harmonikašem Chujiem koji radi kao barmen u lokalnom rock’n’roll klubu ali i kao diler za suparničku bandu. Kada se Chuji pridruži lokalnom bendu, dobija ponudu diskografske kuće i pokušava se ostaviti dilanja. Dileri za koje radi ucjenjuju ga prijetnjom da će mu upropastiti glazbenu karijeru a Kenji mu pokušava pomoći...
Moja ocjena filma od 1 do 10 bila bi 7, jer sam zbog samog naslova očekivao malo više harmonike ali ga zbog radnje i likova svakako vrijedi pogledati.
Usna harmonika * * * * Nasilje * * * * * Akcija * * * Erotika * * Drama * * * *
|
Rođen 1925. u Tunica, Mississippi, USA. Gitarist i usnoharmonikaš koji je svoj blues harp stil naučio od Sonny Boy Williamsona. Još kao dijete je čuo Sonnyevu radijsku emisiju King Biscuit Time a sa 9 godina se uselio k njemu i počeo učiti i crpiti znanje od majstora harmonike. Šest godina kasnije Cotton je bio spreman da oslobodi svoj zvuk blues harmonike. Nakon obuke kod Williamsona Cotton se vratio iz Arkansasa u Memphis gdje je svirao sa lokalnim glazbenicima Joe Willie Wilkinsom i Willie Nixom. Svirkama je stekao odličnu reputaciju oko zapadnog Memphisa što ga je odvelo stopama njegovog mentora jer je dobio svoj šou 1952. na KWEM radio postaji. Sam Phillips, čija je Sun etiketa još bila u povojima pozvao ga je da snima za njega što je rezultiralo odličnim singlovima "Straighten Up Baby" 1953. i "Cotton Crop Blues" sljedeće godine. Preselivši u Chicago 1955. Cotton je zamijenio Junior Wellsa u grupi Muddy Watersa gdje je ostao 5 godina. Svojim solo dionicama dao je novu dimenziju pjesmama kao što su "Got My Mojo Workin'" i "I Feel So Good." Da nebi bilo zabune, Little Walter je svirao na prvim studijskim snimkama ali Cottonova harmonika je na snimku iz 1960. (cut live at the Newport Jazz Festival). Nakon spomenutog festivala Cotton je počeo solo karijeru. Kasnije je svirao turneje u Europi i snimao za etikete: Vanguard, Verve-Forecast, Capitol (gdje je ‘70. album producirao Todd Rundgren), Buddah (soulom začinjeni 100% Cotton and High Energy, u produkciji Allen Toussainta), Alligator i Antone's.
100% Cotton je jedna od njegovih najznačajnijih ploča gdje svira u pratnji Matt "Guitar" Murphya. Problemi sa grlom počeli su već 70-ih tako da Cottonov vokal nije više kao što je bio prije ali je zato ostao odličan instrumentalist. Razvio je poseban pristup svojoj glazbi ubacivajući jazz i soul elemente ali se1991. opet vratio Mississipi blues korjenima kada je ponovo snimio svoju staru Sun snimku "Straighten Up Baby" za Antone’s etiketu.
Za one koji žele znati više neka posjete njegovu službenu stranicu James Cotton - Superharp a oni koji žele poslušati isječke njegovih pjesama neka pokušaju preko ovog linka.
|