(15:02) petak, 29.05.2009.
...It's all over but the crying, fade to black I'm sick of trying. Took too much and now I'm done...It's all over but the crying...
...But now that we know for sure they're telling lies when they say
No one gets hurt and therefore nobody dies
You know it's hard to believe anything that you hear
They say the world is round...
Kao prvo, pozdrav svima. Javljam vam se prije nego obično, ali eto, ljudi me pitaju kada će nešto novo. Pišem vam s velikom glavoboljom, šmrkavim i crvenim nosom. Ali sve u svemu dobro sam. Možda malo umorno :)
Ljeto. Sve je bliže. Vrući dani. Sparne noći. Savršen zalazak sunca. A ja? Da, ja se osječam kao da je zima. Opet se vratio onaj nepoznati osječaj. Ne znam kako da to nazovem. Čekam nešto. Nešto što ne dolazi, i sigurna sam da nikada neće doći. Jer, više ne vjerujem. Koliko god sam željela vjerovati. Ne želim više čekati. Na puteljku, usred noći čekam njega. Rekao mi je da će doći po mene. Da će se vratiti. Ali.. Ali ne. Nije se vratio. Prevario me.
Užasan je. Nema osjećaja. Zašto je tako pokvaren?! Da bar nemam te osječaj, da bar nemam to srce koje kuca i čeka nešto. Možda bi bilo bolje? Koliko sam puta rekla sebi, a i drugima da je gotovo? Da ne mislim na to razočaranje, na te uplakane noći, na moj jastuk kojega sam toliko izgrizla samo da ne zavrištim?
Zašto? Zašto se sve to vraća?? Zašto se ja opet tako nekako osječam? Zašto želim nekoga u svojem zagrljaju? Toliko zašto... Ne znam... Samo jednom želim s nekim gledati zalazak sunca. Da me čvrsto drži u svojim velikim rukama. Da zaspim s osmjehom na licu. Osjećam se sigurno... Sretno... Zadovoljno... I tada se probudim...
...In my happy home i read the signs
In my lovers arms I move in time
There's no more crying and there's no more lies
I never once in my sweet short life was waiting for desire
...
And there's no more crying
And there's no more pain
I never thought for one second I'd have nothing left but shame...
