(18:59) subota, 16.05.2009.
....So long, and good night...
...Something causing fear to fly
Rising like a dark night
In silence
Traveling like a broken boat
Heading for the sky
And I'm an island...
Kako bi bilo da samo odem? Daleko. Od svih. Od svega. Samo uzmem nepotrebne stvari i odem. Nekamo. Tamo. u svijet. Daleko od Njega. Daleko od Nje. A i od njih. Samo da budem sama. U ono savršenoj tišini. Kako lijepo. Da živim. Da budem slobona. Sretna. Samo uzmem grančicu, na nju zavežem rubac, u njega stavim te moje nepotrebne stvari i odem. Uzet ću crnu bojicu i na bijeli zid ću na pisati 'bila sam tu'. I krenuti. Sa osmijehom na licu. Suza sreće mi klizi niz lice. Bez imalo tuge. Bez onog glasa odgovornosti u glavi. I da samo uživam.Pjevušim Njihovu pjesmu. Tko zna, možda ih na tom putu sretnem. Da bar. Misliti ću na sve njih i govoriti da će im biti bolje bez mene. Neću im faliti, onoliko koliko će oni meni faliti.
Ne znam gdje ta zemlja. I kada ću stići. Ali idem. Odlučila sam. Znam. Neću požaliti ni najmanje. I disati ću punim plućima. I biti sretna. Puno puta sam rekla riječ sretna, ali kada jesam. I bit ću. I reći ću tu savršenu riječ opet.
Ne znam hoću li tamo nekoga sresti. Mislim da neću. Ma ne znam. Ipak je to moja zemlja, pa ću možda sresti nekoga. Njega? Možda. Da bar. Kada stignem, on me ugleda, nasmiješi se ogromni osmijehom, da mu se blistavi zubi sjaje. Potrčim prema njemu. I on prema meni. Čvrsto me primi u zagrljaj. Poljubi, i kaže da me voli. Suza će opet krenuti niz lice. I opet ću bit sretna. Još sretnija. Ali za to vrijeme kada ću putovati misliti ću o njemu. I znam, biti će dana kada će me biti strah. Jer, nije lako putovati po noći.
Puno pozdrava i velikih pusa svima vama. Od mene, naravno. Hvala vam na podršci. xo