.Londoon O.O.
Evo ovako,ja sam u nekome od svojih prijašnjih postova napisala kako sam bila u Londonu i tako.Eto ja ću to sada opširnije.U Londonu sam bila 3-4 dana,premalo da se sve obiđe,makar sam se ustajala u 7 i u 11 navečer se vraća u hotel.24.04.2010-27.04.2010..tada sam vjerojatno proživljavala najljepše trenutke svog života.Eto sada malo o Londonu,znate već,to je svjetski grad.Predivan,svjetski grad.Oke,možda malo pretjeruju s tim svim silnim zaštitama od terorizma ali dobro :3.Kada uđete u taj grad,osim što je jedan sat manje nego kod nas,sve se čini drugačije.I ljudi,i mjesta i sve ostalo.Kada sam onako čupave kose izašla iz undergrounda sa svojim kuferom nakon što sam se raširila na onim pokretnim stepenicama iako na svakih 20 cm piše da oni kojima se ne žuri stoje na desnoj strani ugledala sam pred sobom onaj ogromni,predivni Hyde Park,zapravo,samo dio.Onda sam vidjela one njihove crvene govornice,"Pa one služe samo za ukras!" pomislila sam,iako je neki čovjek ušao u tu govornicu baš onda kad sam se ja htjela slikati u njoj udrimelopatom.Prolazili su oni autobusi na katove,sa nekim armani reklamama štajaznam.Ugl.te reklame samo unakazuju te autobuse.I tako dok sam hodala Oxfordom,po kineskoj četvrti,kod London bridge-a i gdje sve ne,osjećala sam se presretno.I ljudi su jako pristojni,zadnji dan su mi već počeli ići na živce koliko su pristojni.Prođu ispred mene,"Sorry".Pustiš ih da prođu,"Thank you".Eto,toga kod nas nema.Najviše mi se svidjelo što ljudi uopće nisu opterećeni izgledom.Mogu obući ljetnu haljinu,debele štrample i nike air-max i ljudi će proći pored njih skroz opušteno.Kod nas bi takve ljude odmah na giljotinu vjerojatno.Pogled s London eye-a je predivan.Gledaš kroz to staklo i ne možeš vjerovati koliko je uopće veliki taj grad.I taksiji su preodlični.Kao iz onih filmova :-).Ono nema čega nema,stvarno se svašta može vidjeti.London je na mene ostavio preveliki dojam i nadam se da ću ga jednog dana ponovno posjetiti :D.Eto neka moja koju sam ja slikala pa uredila preko photoscape-a.Pusa :*
*Život se ne mjeri brojem udisaja, već brojem trenutaka od kojih zastaje dah*