Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

utorak, 03.08.2010.

Rikyu (1989) - Japanski film





redatelj Hiroshi Teshigahara
godina 1989
trajanje 135 min


Rikyu je čudesan film Hiroshi Teshigahare o najvećem majstoru čajne ceremonije u
povijesti Svemira - Sen no Rikyu-u (1522-1591).U filmu je prikazano 10-ak posljednjih
godina života majstora Rikyua.





uloge
Rentarô Mikuni - Sen no Rikyu
Yoshiko Mita - Riki (Rikyuova žena)
Tsutomu Yamazaki - Hideyoshi Toyotomi
Kyôko Kishida - Nene (Hideyoshijeva prva žena)
Tanie Kitabayashi - Hideyoshijeva majka
Sayaka Yamaguchi - Chacha,(Yodo dono),Hideyoshijeva druga žena
Ryo Tamura - gospodar Hidenaga,brat Toyotomi Hideyoshija
Koshiro Matsumoto - Oda Nobunaga
Kichiemon Nakamura II - Tokugawa Ieyasu
Yasosuke Bando - Mitsunari Ishida
Akira Kubo - Geni
Keishi Arashi - Orike,prijatelj Rikyua
Hisashi Igawa - Soji
Ichirô Zaitsu - budistički poglavar hrama Kokei
Hideo Kanze - Rikyuov šogor




gore,odlični Rentarô Mikuni kao majstor Rikyu


Razdoblje u kojem je živio Sen no Rikyu poznato je i kao Sengoku period (Sengoku
jidai).Sengoku period znači "razdoblje zaraćenih država".Bilo je to vrlo turbulentno i
beskompromisno vrijeme.Život se mogao izgubiti samo tako bez obzira da li ste
bili najveći general u zemlji,majstor čajne ceremonije,obični seljak ili građanin.
U samom filmu pojavljuju se neke od najpoznatijih i najvažnijih osoba japanske
povijesti.Osim Sen no Rikyua i članova njegove obitelji tu su još i "trojica najvećih"
(Oda Nobunaga,Toyotomi Hideyoshi i Tokugawa Ieyasu),članovi njihovih obitelji te
mnogi drugi.





Put čaja ili Cha-do


U okusu čaja postoji suptilni čar što ga čini neodoljivim i sposobnim za
idealiziranje...On nema drskosti vina,samouvjerenosti kave ni afektivne
nedužnosti kakaoa.

Okakura Kakuzo (1862-1914),iz "Knjige o čaju",Zagreb,1989.


Za čaj se u Japanu znalo i prije razdoblja Kamakura (1185-1333) ali majstor zena
Eisai Zenji (1141-1215) bio je prvi koji je doveo do njegove šire upotrebe.Eisai je
iz Kine doneo sjeme čaja i zasadio ga blizu hrama na zemljištu koje je pripadalo
jednom njegovom prijatelju.Svoju knjigu o čaju i nešto čaja poklonio je Minamoto
Sanetomu
(1192-1219) tadašnjem shogunu,sinu Hojo Masako i Minamoto
Yoritoma
,prvog shoguna Kamakura shogunata i japanske povijesti.Povod poklonu je
bila bolest koja je mučila Sanetomoa.Eisai je tako postao slavan kao otac sadnje
čaja u Japanu.On je smatrao da čaj ima neka ljekovita svojstva,te da ima
blagotvoran utjecaj na neke bolesti.Međutim,on se očigledno nije bavio poučavanjem
čajne ceremonije,iako se pretpostavlja da ju je vidio u Kini u budističkim hramovima.
Čajna ceremonija uobičajeni je način kako se dočekuju gosti u zen hramu,a
često redovnici postave ceremoniju i za sebe.




gore,Myoan Eisai,poznat i kao Eisai Zenji,čovjek koji je doneo učenje zena iz
Kine u Japan,osnivač Rinzai škole zena u Japanu i učitelj Dogena,osnivača
Soto škole zena


Drugi zen redovnik koji je preneo ceremoniju čaja iz Kine u Japan bio je Dai-o
(1236-1308),nacionalni učitelj.Dai-o se vratio iz Kine 1267. godine.Nakon Dai-oa,
značajniji majstor zena koji se bavio čajem bio je slavni majstor Ikkyu Sojun
(1394-1481) za kojeg se govorilo da je sin dvorske dame i cara Go-Komatsua
(živio,1377-1433;vladao,1383-1412).Za Ikkyua je također poznato da nijednom
svom učeniku nije priznao prosvijetljenje,a bio je poznat kao onaj koji uživa u
spolnim odnosima sa ženama i muškarcima,opija se u konaćištu i kupuje i jede
ribu iako je to bilo zabranjeno budističkim redovnicima.Kao poglavar zen hrama
Daitoku-ji,u Kyotu,Ikkyu je vještinu čajnog obreda preneo na jednog od svojih
učenika po imenu Murata Shuko (1422-1502),kojeg se smatra prvim službenim
japanskim majstorom čaja, i svitak koji je Ikkyu poklonio Shukou,kaligrafski zapis
kineskog majstora Yuan wua ( jap. Engo,1063-1135),bio je izložen na prvim
Shukoovim okupljanjima za čaj.Tako je stvoren običaj da se u niši za vrijeme
obreda izvjesi djelo nekog učitelja.Spomenuti svitak još uvijek se čuva.
Shuko i redovnik Jotei (za koga se pretpostavlja da je Ikkyuov sin) prenijeli su te
ideale na Takena Jooa (1502-55) od koga ih je naslijedio Sen no Rikyu (1522-1591),
kojeg se danas smatra utemeljiteljem modernih škola čaja u Japanu.




gore,zen majstor Ikkyu Sojun,učitelj kojeg je nemoguće slijediti





Sen No Rikyu većinu svog života proveo je u Kyotu gdje je između ostalog
studirao i zen.Njemu se pripisuje unos esencije zena u ceremoniju čaja i
razvijanje načina njegovog ispijanja kao i ostalih popratnih postupaka koji se
nazivaju chado (Put čaja),a koji se prakticira i danas.Neki od elemenata Rikyuove
ceremonije ispijanja čaja su posebno izgrađena čajna soba u kojoj se održava čajni
obred.Najčešće je to bila mala drvena kolibica skromno i jednostavno uređena.
Do čajne kolibe dolazilo se kroz vrt a to je predstavljalo prvi korak u ovom svojevrsnom
obliku meditacije te obilježavalo prekidanje veze s vanjskim svijetom.U čajnu prostoriju
ulazilo se kroz maleni otvor puzeći i sagibajući se,te odlažući oružje (ako se radilo o
samuraju) da bi se naglasila skromnost.Rikyu je postao osobni majstor čaja
tadašnjem moćnom političkom i vojnom vođi Odi Nobunagi,a nakon njegove smrti i
njegovu nasljedniku Hideyoshiju.




gore,Sen no Rikyu i Toyotomi Hideyoshi,u filmu "Rikyu"





Odnos Rikyua i Hideyoshija bio je vrlo kompleksan, jer obojica su bili snažne i
pomalo tvrdoglave ličnosti.U jednom trenutku došlo je do zahlađenja odnosa
između nijih dvojice,a Hideyoshijevi ljudi proširili su lažne informacije da je
Rikyu umiješan u nekakve urote protiv samog Hideyoshija.Niz nesretnih
okolnosti i nesporazuma doveo je do toga da je Rikyu bio prisiljen skončati
svoj život poput samuraja,ritualnim samoubojstvom - seppukuom.
Prije samog seppukua Rikyu je skupio nekoliko svojih prijatelja i te se
oprostio s njima posljednjim čajnim obredom u svom životu.nakon što je
popio šalicu čaju,bacio ju je na pod te se ona razbila u bezbroj komada.
Na kraju je napisao i dvije pjesme. Jednu na japanskom,a drugu na kineskom.
Tekst jedne glasi:

Podižem mač,
ovaj svoj mač,
svoj današnji posjed -
Vrijeme je konačno došlo:
Podižem mač prema nebu.





Rikyuevi sinovi i unuci nastavili su prakticirati chado način ispijanja čaja i održati
ovaj stil živim sve do danas.Sen no Rikyu je,između ostalog,osmislio vrt Fushin-an
u Kyotu.


# vidi dolje film (nema prijevoda)




# literatura kojom sam se služio

D.T. Suzuki,"Zen i japanska kultura",Beograd,2005., str.207,208;
John Stevens,"Tri klasika zena:Ikyu,Hakuin i Ryokan", Zagreb,2000,
objavilo,Društvo hrvatskih haiku pjesnika,str.58;
Kakuzo Okakura,"Knjiga o čaju",Zagreb,1989.
Vladimir Devide,"Zen",Zagreb,1993.

- 15:30 - Komento o nokoshite kudasai (18) - Isprintaj - #