Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

subota, 26.06.2010.

Chushingura - Riznica lojalnih vazala





Jedna od najpopularnijih priča u Japanu svih vremena,ako ne i najpopularnija
je povijesna priča o 47 ronina.Naziv te priče je "Riznica lojalnih vazala" ili
Chushingura.Obrađena je bezbroj puta u kazalištu kabuki,bunraku i joruri,te
na TV (kao serija) i filmu.Samo između 1907. i 1925.snimljeno je 45 igranih
filmova na ovu temu.

Priča je to kakvu može ispričati samo život,dakle istinita je.

U proljeće 1701.godine (13.godine ere Genroku),za vrijeme vladavine
113. japanskog cara Higashiyame (živio,1675-1710,vladao,1687-1709) i
5. Tokugawa shoguna Tokugawe Tsunayoshi-ja (živio,1646-1709;vladao,1680-1709),
povjereno je plemiću Asano Takumi-no-kami Naganoriju,gospodaru dvorca Ako
(Ako-jo),da prihvati i ugosti carskog poslanika iz Kyota na shogunovu dvoru u Edu
(danas Tokyo).Ta je obveza bila znak velikog povjerenja i časti,i Asano je,da bi je
dostojno mogao ispuniti,potražio poduku u finesama ceremonijala propisanog za
takvu prigodu.


Image Hosted by ImageShack.us

gore,dvorac Ako (Ako-jo)


Za učitelja ceremonijalnih manira izabran je stručnjak za takve stvari,visoki
plemić Kira Kozuke-no-suke Yoshinaka.U znak priznanja za njegov trud Asano
mu je ponudio uobičajene poklone,ali je Yoshinaka smatrao da su nezadovoljavajući
pa je počeo,isprva suspregnuto a potom sve oštrije i surovije,vrijeđati Asanoa i
izvrgavati ga ruglu.Dok je mogao,Asano je to trpio jer je Yoshinaka bio znatno višeg
ranga nego on.Kad su uvrede prevršile svaku mjeru,ne mogavši se više suzdržati,
Asano je potegao mač i udario na Yoshinaku - ovaj se izmakao i prošao s lakom
ozljedom;i dok su prisutni zadržali Asanoa da ne ponovi udarac i ne ubije Yoshinaku,
ovaj je pobjegao.


Image Hosted by ImageShack.us


Incident se zbio u granicama shogunova dvora i kao takav ne bijaše samo
nedopustiv,nego i neoprostiv.Po shogunovoj zapovijedi Asano je iste večeri
morao počiniti seppuku (harakiri);imanje mu je bilo zaplijenjeno, a njegovi
vazali raspušteni - postali su ronini,lutajući samuraji bez gospodara.


Image Hosted by ImageShack.us

gore i dolje,neposredno prije seppukua Asano Naganorija


Image Hosted by ImageShack.us

gore,običaj je bio da samuraj koji mora učiniti raspor trbuha (harakiri tj. seppuku)
bude obučen u bijeli kimono te da prije samog čina napiše pjesmu kao što se vidi
na gornjim slikama


Iako je zakon,u takvim okolnostima,već u ono vrijeme zabranjivao krvnu osvetu,
tradicija ju je imperativno zahtijevala.Iznevjeriti je bila bi sramota i kukavičluk;
time se mogao steći samo prijezir društva.Ni jedan samuraj onog doba ne bi ni
pomislio da se odrekne toga imperativa.I tako su bivši Asanovi vazali odlučili da
ubojstvom Yoshinake osvete svoga gospodara.Yoshinaka je,dakako,dobro znao
što mu prijeti.Unajmio je brojne uhode i doušnike da u stopu prate ronine.Ali su i
oni bili na to spremni.Razišli su se u razne krajeve Japana;većinom u Edo.
Nekolicina ih se počela baviti raznim obrtima (tesarskim i drugim) da se ne
posumnja u njih ali i da kad-tad iskoriste priliku i uđu u Yoshinakin dvorac;da bi
upoznali raspored njegovih prostorija i naučili nešto o karakteru njegovih vazala i
slugu.Trebalo je,naime,da skupe što više podataka koji će biti dragocjeni kad dođe
"dan D".Sam vođa 47 ronina (koliko ih je bilo),Oishi Kuranosuke,bio je pod naj-
oštrijom prismotrom i morao se najviše čuvati.Da bi otklonio sumnje,dotad uzorna
glava svoje obitelji,odao se pijanstvu,počeo je obilaziti javne kuće i družiti se javno s
prostitutkama;naposljetku je otjerao svoju ženu i svu djecu osim najstarijeg,
petnaestogodišnjeg sina Chikare. Jednom se prilikom,kad je Kuranosuke pijan
zaspao na cesti,neki samuraj iz Satsume zgrozio vidjevši ga:kako može provoditi
ovako besraman život umjesto da misli na osvetu svog gospodara ! Nakon što ga je
izvrijeđao,pljunuo mu je u lice i stao mu drvenom sandalom na glavu.


Image Hosted by ImageShack.us


gore,Oishi Kuranosuke Yoshio,vođa četrdesetsedmorice ronina;sliku je 1864.
naslikao Toyokuni III


Sve su to Yoshinakine uhode javljale svom gospodaru i on je,malo po malo,
popuštao u svom oprezu.Čak je i tastu vratio glavninu ratnika koje mu je ovaj bio
posudio kao čuvare,dok se jedan od urotnika oženio kćerkom graditelja Yoshinakina
dvorca i tim se lukavstvom dokopao i detaljnih planova prostorija dvorca.Pripreme su
privedene kraju...


Image Hosted by ImageShack.us

gore,scena napada 47 ronina na Yoshinakin dvorac,napad je izvršen
jedne sniježne večeri kako je prikazano na ovoj slici i filmovima koji se
bave ovom fascinatnom pričom


Nisu prošle ni dvije godine od Asanove smrti,a 47 je ronina podijeljeno u dvije
skupine koje su provalile u dvorac Yoshinake.Zauzeli su ga nakon kratke i krvave
borbe u kojoj ni jedan napadača nije poginuo.Yoshinaka se bio pokušao sakriti u
zidnu nišu neke pokrajnje,dvorišne zgrade i urotnici su već pomislili da im je uspio
pobjeći.Poslije su ga ipak našli.S obzirom na njegov visoki plemićki rang ponudili su
mu da umre časno,od vlastite ruke - da počini seppuku kao njihov pokojni gospodar.
Ali je Yoshinaka za taj čin bio preslab,pa mu je Kuranosuke odsjekao glavu istim
onim mačem kojim je Asano morao sam sebi rasporiti utrobu.Nakon toga svi su
urotnici,od najstarijeg 77-ogodišnjeg do najmlađeg,tada 16-ogodišnjeg Kuranosukeova
sina,s Yoshinakinom glavom u kanti,pošli do hrama Sengaku-ji gdje je bio grob
njihova gospodara Asanoa.Oprali su glavu od krvi i stavili je na grob.Poslije toga
predali su se vlastima i čekali na presudu.


Image Hosted by ImageShack.us

gore,mjesto u zen hramu Sengaku-ji (koji se nalazi u Tokyu) gdje su ronini
oprali glavu Yoshinake


Image Hosted by ImageShack.us

gore,slika prikazuje ronine ispred groba gospodara Asanoa sa glavom Yoshinake


Običan puk tj. jedan veliki dio društvene javnosti s neskrivenim je simpatijama
stao uz ronine - osvetnike,no zakon je nalagao drugačije, i shogun je ronine
osudio na samoubojstvo.Svih 47 ronina počinilo je seppuku i pokopani su u istom
hramu Sengaku-ji kao i njihov gospodar Asano. Jednog je dana na njihove grobove
došao onaj samuraj iz Satsume koji je svojedobno izvrijeđao i pljunuo na Kuranosukea.
Ispričao mu se zbog nezaslužene uvrede koju mu je nanio i sam počinio seppuku.
I on je pokopan uz ronine.


Image Hosted by ImageShack.us

gore,Sengaku-ji,Minato-ku,Tokyo
photo by interplet


Image Hosted by ImageShack.us

gore,Sengaku-ji na karti Tokya;iako se na karti dobija dojam da je stanica Shinagawa
blizu,preporučio bi da se na Shinagawa stanici presjedne na vlak za Sengaku-ji stanicu


Image Hosted by ImageShack.us

gore,grob gospodara Asanoa,Sengaku-ji


Image Hosted by ImageShack.us

gore,grobovi 47-orice ronina,njihova gospodara Asanoa i samuraja iz Satsume


Image Hosted by ImageShack.us

gore,posjet i odavanje počasti grobovima samuraja građana Tokya u prosincu


Soto zen hram Sengaku-ji još i danas čuva pojedine osobne predmete ronina i
njihovo oružje koje su sami izradili da njegovom kupnjom ne pobude sumnju
Yoshinake.Sačuvano je i nekoliko isprava;među njima dokument od kojeg su svi
urotnici - pošavši u akciju - pnijeli sa sobom po jedan primjerak,i još jedan što
su ga,s glavom Yoshinake položili na Asanov grob.Dokumenti su pisani vrlo visokim i
dostojanstvenim jezikom kojeg se finese,na žalost,u prijevodu neizbježno gube.

Evo teksta prvog dokumenta:

"Prošle godine,trećeg mjeseca,Asano Takumi no Kami,prigodom prihvaćanja i brige
za carskog poslanika,bio je silom okolnosti natjeran da u dvorcu napadne i rani
velikaša Kozuke no Sukea (Yoshinaku),da bi osvetio uvredu koja mu je bila nanesena.
Učinivši to,ne uzimajući u obzir dostojanstvo mjesta i prekršivši na taj način propise
vladanja,bio je osuđen da počini seppuku,a njegovo imanje i dvorac Ako zaplijenila je
država.Njegovi ih vazali predadoše službenicima koje shogun ovlasti da ih preuzmu.
Nakon toga Asanovi su se vazali razišli.Za vrijeme svađe prisutni su visokodostojnici
spriječili Asano Takumi no Kamija da provede naum i ubije svog neprijatelja,velikaša
Kosuke no Sukea (Yoshinaku).Tako je Asano no Kami umro ne osvetivši se,a to je bilo
iznad onog što bi njegovi vazali mogli podnijeti.Nemoguće je ostati pod istim nebom s
neprijateljem gospodara ili oca;iz tog smo razloga odlučili izjaviti neprijateljstvo osobi
tako visokog položaja.Danas ćemo napasti Kosukea no Sukea (Yoshinaku),da bismo
ispunili čin osvete koji započe naš mrtvi gospodar.Ako nam častan čovjek nađe
izginula mrtva tijela,s poštovanjem ga molimo da otvori i pročita ovaj dokument."

"Petnaeste godine razdoblja Genroku,12.mjeseca.
Potpisano,Oishi Kuranosuke,vazal Asano Takumi no Kamija i četrdesetšestorica
ostalih."


Drugi dokumet glasi ovako:

"Petnaeste godine razdoblja Genroku,12.mjeseca,15.dana.Danas smo došli
ovamo da se poklonimo,nas četrdesetsedmorica,od Oishi Kuranosukera do
vojnika pješaka Terasake Kichiyemona,svi sretni da za vas položimo svoje živote.
Ovo s poštovanjem proglašavamo časnom duhu našeg mrtvog gospodara.
Četrnaestog dana trećeg mjeseca prošle godine naš je poštovani gospodar izvolio
napasti Kosukea no Sukea (Yoshinaku),iz razloga koji nam nije poznat.Naš je
poštovani gospodar okončao svoj život,no Kosuke no Suke (Yoshinaka) je živio.
Iako strahujemo da se nakon dekreta što ga je proglasila vlada ova naša zavjera
neće svidjeti našem poštovanom gospodaru,usprkos tome mi,koji smo jeli od vaše
hrane,ne bismo mogli - a da ne pocrvenimo - ponoviti stihove "Ne treba da živiš
pod istim nebom,niti da hodaš istom zemljom s neprijateljem svoga oca ili
gospodara",niti bismo se usudili napustiti pakao i pojaviti se pred vama u raju,
ako ne bismo proveli osvetu koju ste vi započeli.Svaki nam se dan dok smo
čekali činio kao tri jeseni.Zaista,koračali smo snijegom čitav dan,ne,dva dana, i
samo smo jednom okusili jelo.Stari i oronuli,bolesni i slabi,svi su rado došli da
polože svoje živote.Ljudi nam se mogu smijati kao skakavcima što vjeruju u snagu
svojih ruku i tako sramote svog poštovanog gospodara;ali nismo mogli zaustaviti
naš čin osvete.Posavjetovavši se prošle noći,donijeli smo glavu Yoshinake do
vašeg groba.Ovaj mač kojim je naš poštovani gospodar prošle godine učinio
veliki čin i povjerio ga našoj brizi,sada vraćamo.Ako je vaš plemeniti duh sada
prisutan pred vašim grobom,molimo vas,da kao znak (da ste nas vidjeli) uzmete
mač i da udarivši njime vašeg neprijatelja po drugi put,zauvijek raspršite vašu mržnju.
Ovo s poštovanjem izjavljuje četrdesetsedmorica ljudi."


Grobovi četrdesetsedmorice samuraja bili su stalno mjesto hodočašća i pravo
svetište za Japance.Osveta 47 ronina pokazala je da da je još uvijek bio živ
samurajski duh,duh Yamato,iako je zemlja već više od sto godina živjela u miru,
bez ratova među klanovima. Još je 1868.godine počinio na grobovima lojalnih
vazala seppuku jedan samuraj.Usprkos grozoti toga krvavog događaja ni mnogi
zapadni komentari osvete 47 ronina - sve do ovog stoljeća - nisu mogli sakriti
divljenje pred odanošću Asanovih vazala.


# tekst priče Chushingura iz knjige prof.Devidea,"Japan-tradicija i suvremenost",Zagreb,1975.

## u svibnju 2007. godine imao sam sreću i zadovoljstvo posjetiti hram Sengaku-ji

- 00:12 - Komento o nokoshite kudasai (20) - Isprintaj - #