ponedjeljak, 18.06.2007.

Neočekivana vijest

Moji koraci su odjekivali kamenim stubištem. Pokušala sam potrčati i zamalo pala. Bila sam previše omamljena za tako nešto. Sjela sam nasred stubišta i pokušavala shvatiti što se upravo dogodilo. No nekako mi nije uspijevalo. Iza ugla je iskrsnula Dora. Natjerala me da ustanem.
«Izvoliš ić dolje i poljubit ga!» rekla je i pogurnula me prema dolje.
«Ma da…»promrmljala sam.
«Ja sam najozbiljnija! Pa čovjek je rekao da te voli i tam citirao Gunse, daj se smiri! I sad čeka ispred ulaza jer ne može uć ovdje!» zaderala se na mene.
«I kaj da sam dođem? I kaj da mu kažem?» počela sam uzrujano mahati rukama.
«Da ga voliš?» nasmijala se.
«Ali…kako ti nije jasno da mi imamo 100 stvari za raspravit?! Zakaj tebe uopće briga?» upitala sam.
«To sad nije važno! Daj mu drugu priliku! A kad se pomirite, onda ćete to sve sredit i bit će uredu…» rekla je i još jednom me blago pogurnula. Prešla sam jednu stepenicu, pa drugu, pa treću. Još sam je jednom pogledala na što se ona ohrabrujući nasmiješila. Došla sam do drvenih vrata i uz škripu ih otvorila. Dvije stepenice ispod mene sjedio je Nathan. Leđa su mu bila pognuta i držao se za glavu. Nije se ni potrudio osvrnuti.
«Što je rekla?» upitao je tužno.
«Da te voli…» tiho sam rekla. On se okrenuo sa velikim osmijehom na licu. Spustila sam se i sjela do njega. Stavio je ruku preko mog ramena i privukao me k sebi.
«Lay beside me, tell me what I've done…» pjevušio mi je potiho.
«Now I see the sun, yes, now I see it.» dovršila sam izostavivši jedan dio.
Sjedili smo tako u tišini. Ništa nam drugo nije trebalo, bilo je dovoljno to što smo tu jedno kraj drugog. Ne znam ni sama koliko je dugo to trajalo dok ga ja nisam poljubila i otišla spavati.
***
Idućeg jutra probudila sam se rano. Nisam ni mogla spavati. Imala sam osjećaj da će nešto poći krivo. Spremila sam se i uzela neku knjigu pod ruku. Iako je bilo tek pola 8 otišla sam u Veliku dvoranu. Sjedila sam tamo gotovo sama. Kako je vrijeme prolazilo bilo je sve više ljudi. Do mene je sjela Hales.
"I, čujem da je na kraju dobro prošlo?" nasmiješila se i stavila kornflakes u tanjur.
"Aha." odgovorila sam zadubljena u knjigu.
"Hej, vesela vijest je došla i do mene." dobacila je Lana koja jnam se pridružila preko puta stola.
"Mda..." odvratila sam i dalje nezainteresirano. Hales ne nasmijala.
"Norah je u elementu." objasnila je Lani.
"Onda je neće zanimati da smo Stacy i ja sada sretni par..." Lana se oglasila iza Dnevnog Proroka.
"Što?" zatvorila sam knjigu s treskom.
Lana je spustila novine i pogledala me sa širokim osmijehom: "Mda. Ništa važno." rekla je i nastavila čitati.
"Roberts!" zaderala sam se i isčupala joj novine iz ruku. "Želim čuti sve!"
"Norah, ja sam trgovac. Informacije za informacije." lukavo me pogledala.
"Onda čekaj do spavaonica." odgovorila sam "nadureno" i počela slagati sendvič.
"Dobro." složila se i počela jesti. Nakon doručka u dvoranu je ušao Dumbledore. Bio je smrto ozbiljan i taj izraz njegova lica sve nas je zabrinuo.
"Dragi moji učenici!" započeo je svoj govor. "Svi znate da ja uvijek donosim vijesti. One dobre i one loše. Naravno da više volim ovo prvo. Ali bojim se da danas imam jednu jako lošu vijest. Hogwarts više nije siguran. Sutra ujutro svi se morate vlakom zaputiti svojim kućama."

p.s. Žao mi je kaj nije dugo bilo posta, al eto. Voli Vas,
Norah.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.