Sanacija

30.12.2020.



protekla noć bila je vanzemaljski nestvarna,



granulo jutro, tmurno, prijeteće,



a ona, tako sićušna, tik pored šatora, izmamila nešto nalik na osmijeh



razgledamo procjepe, rascjepe, sabiru se misli...










dobro je koliko već može biti,
ima li smisla počinjati sanaciju kada tlo još podrhtava, mozak veli;- Nema,
glej proljeće je iza ugla, tek što nije-...





ipak, naš maleni "zamak" izdržao je i ovo,

unutar svugdje svašta popadalo, vraćamo sve na svoje mjesto osim staklarije koja
odlazi u kontejner,nebitno,






predvečer obećava smiraj..valjda...





lijepo je ponovno biti u svom krevetu,
a sutra? Sutra je novi dan....

Marš već jedanput!

29.12.2020.

Ti, prokleta godino!

pod glavom mi ranac, na nogama čizme...
najblaže rečeno prestravljena sam današnjim danom, gore nego u ožujku,
al dobro, živi smo za sad....

i gledam pticu pod vedrim nebom
i sjetim se priče o njoj;





Biti kao ptica -
Jeste li već motrili ptice koje se nađu pred nekim problemom, npr. prilikom gradnje gnijezda? Danima i danima one grade svoje gnijezdo skupljajući razne materijale, često donoseći ih izdaleka…
Kad završe gnijezdo i kad su spremne položiti svoja jaja u nj, često se dogodi da ga nevrijeme, ljudsko ‘djelo’ ili neka životinja uništi i tada im propadne sve što su gradile.
Što tada učini ptica? Onemoća i napusti svoj rad? Nikako! Ona počinje ponovno i ponovno, sve dok jaja ne položi u gnijezdo.
Dogodi se, također često, prije nego li se izlegu mladi ptići, da životinja, dijete, nevrijeme, unište to gnijezdo, ali ovaj puta s dragocjenim sadržajem…
Vrlo je teško početi ponovno od nule.
Ali ptica nikad ne zastane, ne uzmakne.
Ona nastavlja pjevati i graditi, graditi i pjevati…
Imate li ponekad osjećaj da vaš život, posao ili vaša obitelj nisu ono o čemu ste sanjali?
Imate li nekad želju reći: “Dosta, to što nastojim, ne vrijedi truda, to je previše za mene!”?
Osjećate li umor zbog svakidašnje borbe za život, zbog narušenog povjerenja, nepostignutog cilja onda kad ste već bili sigurni da ste ga postigli?
U životu svatko ponekad doživi udarce, ali ne zaustavljajte se nikada. Ako vam pomaže, izrecite molitvu, nadajte se boljem. Ne dopustite da vas zaokupe problemi nastali za životnih borbi…
Pokušajte ih nadići i rješiti.
Pokupite komadiće svog nadanja, ponovno ih složite i počnite ispočetka! Kao ptice!
Nije važno što će se dogoditi! Ne odustajte nego samo idite naprijed. Život je stalna borba, ali vrijedi truda prihvatiti ga!!
I nemojte nikada prestati pjevati!
See Less







Danas sam jedino u stanju vikati; Dosta!
Marš već jedanput ti ukleta 2020.-ta, ti prokleta godino!

Refleksija

24.12.2020.



Moje misli sabiru se
oko načina
na koji pomičeš bokove,
poput cvijeća
neispavani, ali ne i umorni
odolijevamo ovim zimskim danima,



ljubav se otvara u cvijetu
kao na dlanu
perunike,





obilaziš oko mene nalik na mjesec.
u miru visoke trave,



zec strpljivo čeka ražanj,
uzburkana posteljina,
refleksija gibanja na rubovima duše.





tvoje ime , ime koje u stvarnost zazivam,
paralelne svjetove prizivam,






mi u poljupcima
jasno predosijećamo vrijeme iza ugla,
klik okidača puške
i vrisku ptice….














Dobrosusjedski odnosi

11.12.2020.




Maglovito, tmurno,



rukotvorinama nije važno,




niti njemu, promatrač,




trajao je ovaj darak jedva 2 minute









nisi trebao baš tako, al dobro sad....





igra je igra,a rad je rad.....


Sram me bilo...

08.12.2020.







Ljutiš se na mene i bjesniš,
ljutim se na tebe i bjesnim







Nema tu spavanja, prije kupanja!
na tebe grmim,


a zaboravljam
da si mi do maloprije brljavio lice
uglavljeno u jastuku,





o čemu sam razmišljala?
o netom završenom platnu,
zaboravljam
da sam tvrdila
da će se prije sunce smračiti
i prestati izlaziti
nego ja tebi oprostiti
ovu tvoju spačku danas,
sve sam zaboravila,




glava kratkog pamćenja
zbog nekih banalnih stvari
koje me izbace iz takta,
sram me bilo….







Tišina

05.12.2020.








Noć je,
nebo se žari orošeno toplinom,







zvjerad šumska sanja glad
koja im se hladnoćom
prikrada,




strah od novih potresa
još nije zamro,
negdje daleko
netko podrhtava od pogleda
na nago ženino tijelo,
ljubav je za njega
šalica kave koju će joj skuhati
ujutro, ili nešto drugo,




zima je pred vratima,
znam,








noćas ću slikati
tišinu, pticu,
san….

Utopija

03.12.2020.








Bromelija miriše na zimu,
ljubav prolazi kroz trbuh, kažu,
mi kroz maglu,




voljela sam gledati te kako žvačeš,
mljac mljac mljac.
ljutila kako si uvijek bio u pravu
i pravio se važan namještajući
prigodnu grimasu lica,
zima je,






iz koštice klija novo godišnje doba.
vadim na stol sve svoje mane
i priznajem poraz,
latice ruže zaleđene,






zima je, sve treba priznati za miran
zimski san, već ne znam koju
utopiju po redu
iz otvorene jabuke šiklja fruktoza
kao krv.
a vrijeme zimno, ledeno mirno visi s brajdi,
ima nekoliko stvari koje mrzim kod tebe
i što ih više mrzim znam to te više volim
zima je, lišće se smrznuto skuplja u sebe
i nestaje….













<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.