MIris tvoje kose

29.11.2020.




Jutrom se budim
slijepa poput mačeta.
dezorijentirana
nosim u nosnicama
miris tvoje kose,
miris trave, miris neba i rascvjetalih dalija,





kiša ledena, tvoj osmijeh dalek
i u zemlji čežnje.





Jutro rosuljom zatečeno,
tvoja kosa u odsustvu mojeg daha,
gorčina u ustima
nakon što sam stotinu puta
do tebe došetala snom,
proces pomirbe kao stanica
izvan ovog života,
smijeh u vjetru, radost u šuštanju lišća,
malena šumska bića
u savršenom neznanju
čvrsto stisnuta uz svoju majku,





tama ne daje odgovor.
rekoh miris tvoje kose,
miris tvoje kose
vraća me na početak,
uvlačim se u krevet
sklupčana sam kugla
tijela.




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.