Rupa

07.09.2020.

ili manjak samopouzdanja







Leži neprikosnoveno,
postojano,
rasteže ruke od jednog do drugog
kraja ništavila.
podsmijeh zlobno širi
od uha do uha – rupa!





Rupa široka,
rupa duboka, rupa bez dna.
Netko ju
je iskopao, netko nas je potkopao,
netko ju je smjestio usred samih nas
da bi nam snove sredio.






Usta joj gladna,
pakosno se oblizuju, proždrljiva, nezasitna
pa s tim rukama trpa, s tim ustima žvače,
zubima melje, jezikom okreće, pa
kaže;





-Uh, što su fini ti tvoji snovi
za kojima nećeš poći,
sagorijeli, izgorjeli, u
ništa se pretvorili....-




















<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.