Gozba

28.08.2020.















Kuham ti ovih dana sunce uzavrelo
za večeru.
miješam kao kuhača na nebeskom svodu,




poput njega sjediš za stolom
koji dijeliš s okolnim livadama,
biti će to uzvišena gozba
u hodu, gozba
vina i suncoprolića….






Nejasno je iz kojeg bih razloga
umjesto kadulje, lavande,
bambusa ,ili smilja,










radije bila sunčanica
u sjećanjima izgubljenih misli
velebilja…















Slijepo služim tvojoj svetosti
osjećam se poput patuljka
na tulumu Freddy Mercury-a,
nedostaje mi tek pladanj s kokainom….



Oči neba

24.08.2020.





Oči su ti neobično plave,
poput Teslina uma
koji je bio zaljubljen u bezbroj
golubova,





hranio si me komadićima jutra
u krevetu,
oduzimam se dok mi šapućeš;
-svakome koga susretneš
u dlanu ostavi mrvicu plavog-





Kasnije bih pronalazila
sjemenke
tvojih lutanja po dvorištu
u kojem si, u intimi,
zasadio svijet kakvim ga
doživljavaš.





Težina plave boje
dok kišiš, zalijevaš svoj podatni vrt
uzdahne vjetrom
za svakim cvijetom




i tjera me da se zapitam;













Što je to u tebe ušlo
da takvu nježnost rasipaš
svijetom?


Žuto i po koja nijansa...

19.08.2020.






Čekala sam te na terasi sa dušom u peti. Duša ( mnogi bi rekli srce) je kolut koji vrti jedna luda ja zarobljena u gustoći prostora. Rekao si mi jednom prilikom; vodit ćemo rat s vremenom sve dok nam se jednom žuta sjena ne oluljušti s čela. Duša ne poznaje ludilo žutog. Žute su misli, kao i dašak pustinjskog pijeska koji se osjeti iz usta dok ti se milim uz vrat, a ti točiš žuti čaj u šalice da u njemu potopimo povijesne tragedije i žrtvujemo dnu sve riječi kojih se sramimo. Tekućina usplamtjela vijuga prema nebu. Žuto u vatri.




Površina čaja potpuno nas iskrivljuje. Moj dah potezom se veže za tvoj. Dah uz dah protiv daha vremena. Hoćemo li sjedeći, ili ležeći okrenuti svijet naglavačke pružajući ruke prema oblacima? Kažeš da je dovoljno naglavačke okrenuti oči, promijeniti perspektivu kao perfektnu percepciju.





Pored mene na prozorskom oknu sviloprelac se opružio, poput pokošenog beskućnika na Markovom trgu. Žuta, crno i nepomičnost dominiraju njegovim prizorom. Svi samo prolaze. Misli prolaze, dijela prolaze, posao prolazi. Mi prolazimo.





Kao Indijanci opijeni dimom kanabisa bez mogućnosti oduprijeti se jedno drugome plešemo ritmove tijela, a zvijezdana prašina po nama sipi. Površina čaja predala se našim drhtajima. Jedva nas prepoznajem u ovom zalaskom sunca obasjanom oku koje prodire iz krošanja dunja. Mičeš sa sebe granje, lišće, sunčevu svjetlost i sve što smeta i što ti je htjelo prići, uzimaš sa stola čaj i izlijevaš ga na tlo poput žutice.





















Ostavljaš dušu. Mekano srce. Nećeš ga pronaći kod mesara. Biti ćemo sretni kad nam žuto izađe iz očiju, šapućeš mi, žuto je žuto, a ni sunce ne može dovijeka trajati.










Djeca cvijeća

16.08.2020.



Na prostranoj terasi šumskoj
okruženi lončanicama
mirisi rastu nam na jeziku,








ponekad vas doista mrzim,
neodoljivo lijepe i sretne,
a ja se pitam nije li se moj život
dogodio nekom drugom








i dok si gugutanjem ispreplićete
izdužene stabljike nježnosti
pored mene u inat glasno jodlaju
jata lišća u granje čvrsto upletena
samo meni znanih
u tjeskobnim periodima nestašice radosti.







I strastveno se naprežem
ne bih li shvatila vašu jednostavnost














i zalijevam vam grla vinom iz ilovačkih podruma
kako vam se pjev nikada ne bi osušio
vi prekrasna djeco cvijeća.














Duboko u našoj šumi

11.08.2020.









gdje sunce jedva prodire








danas smo ju otkrili
slučajno









i ništa tu nebi bilo čudno da se ne nalazi zaista duboko,
najdublje u našoj šumi, a što tek skriva?





pogledajte sami...























































Zagrljaj

09.08.2020.








Sretna je
zemlja, vidi , sad kad ju je
spoznao bliže, polen po listu razasut,
zlatna prašina , duša njegova,




kolijevka u kojoj se budi i spava
I nebo puno svjetlosti
koju obožava,




nikad veći, žući, zlatnim prahom
grli svoje lati




I nebo ga u tom
zagrljaju prati….









Ratno stanje

06.08.2020.












Kada kukci zarate, ratno stanje objave,



vidite li? I bez noge još bi da se mlati



dok ovaj usrdno moli;
-Poštedi me, tako ti svega...











Ovaj pak nokautiran, samo je sjeo,




ovaj ljepotan ratnom je boju izmakao,,




samo je Plavac ostao miran



i dok i kruške ratuju s tlom




i s gljivama se netko obračunava,







vrijeme je i dalje grdo






bježi se u zaklon kao oblak za brdo




Tako skromne

03.08.2020.








tako nezahtjevne, a tako raduju,
svugdje se razmilile i po tlu i zraku
i uz ogradu,























ove šumske mjehurice,
naši "šumski rubini " kako ih od milja
zovemo, prve su ove godine,







a Vas gospodine
uopće ne zanima kakvu ikebanu se dadne složiti
kad i jedne i druge sazriju, a nije niti važno,
samo neka nam dozriju....

Smokve, jabuke, šljive

01.08.2020.

























Padaju smokve,




padaju jabuke,




a padaju i šljive nemilice,



samo glava još uporno stoji
s jedinim ciljem tijelo da mi goji.....












<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.