Djeca cvijeća

16.08.2020.



Na prostranoj terasi šumskoj
okruženi lončanicama
mirisi rastu nam na jeziku,








ponekad vas doista mrzim,
neodoljivo lijepe i sretne,
a ja se pitam nije li se moj život
dogodio nekom drugom








i dok si gugutanjem ispreplićete
izdužene stabljike nježnosti
pored mene u inat glasno jodlaju
jata lišća u granje čvrsto upletena
samo meni znanih
u tjeskobnim periodima nestašice radosti.







I strastveno se naprežem
ne bih li shvatila vašu jednostavnost














i zalijevam vam grla vinom iz ilovačkih podruma
kako vam se pjev nikada ne bi osušio
vi prekrasna djeco cvijeća.














<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.