Djeca cvijeća
Na prostranoj terasi šumskoj
okruženi lončanicama
mirisi rastu nam na jeziku,
ponekad vas doista mrzim,
neodoljivo lijepe i sretne,
a ja se pitam nije li se moj život
dogodio nekom drugom
i dok si gugutanjem ispreplićete
izdužene stabljike nježnosti
pored mene u inat glasno jodlaju
jata lišća u granje čvrsto upletena
samo meni znanih
u tjeskobnim periodima nestašice radosti.
I strastveno se naprežem
ne bih li shvatila vašu jednostavnost
i zalijevam vam grla vinom iz ilovačkih podruma
kako vam se pjev nikada ne bi osušio
vi prekrasna djeco cvijeća.
komentiraj (16) * ispiši * #
