Hibernacija,ili nešto drugo?

27.07.2020.













Hibernacijom nazivamo stanje usporenog metabolizma i mirovanja pojedinih životinja tijekom zime, svima poznatije kao zimski san, to znamo, ali što kada se to stanje "preseli" u ovaj ljetni period kao što je to slučaj sa mnom?
Sve što mogu ,ili trebam uraditi danas, ostavljam za sutra,
sve što radim ,ako uopće i to svjesno radim jest
da ; dišem, hodam, promatram.....





















































Tko to po tavanu...?!

25.07.2020.

Trebalo bi da naslovim ovaj post sa primjerice;
-Tko me hebe po tavanu, ili možda -Zamjeranje-,
ali naprosto nemam inspiracije danas ,
ipak mučim svoje moždane vijuge razmišljajući o zamjeranju,
dogodi se prije ,ili kasnije.








U svakome se potiho kalemi
ako nije oprezan, kao crni talog, uporno se nakuplja kao hrđa,
nagriza milimetar po milimetar, dok ne prevrši mjeru, dok ne prekardaši,
dok potpuno ne poždere zadnje mrvice strpljenja sa stola,
dok ne kulminira sadržaj punog trbuha. Neminovno je, ostaneš izložen izljevima.














Najprije pukneš. Pukneš u sebi, pukneš koliko si dug i širok, pukneš po šavovima,
otvori se procjep duboko, duboko u unutrašnjosti. Iznutra, kao iz pećine,
glavom proviri vatra, izađu otrov i pomućena krv, kao mitske zvijeri, svi sastavni dijelovi tebe,
smjesa onog čega si se odricao, što si nekada na kušnjama kategorički nijekao,
što si s naporom skrivao ispod prijaznosti osmijeha,












I to stanje traje, traje dugo u emocionalnu noć,
proganja te nemilice, nikako da prođe, bože kad će proći već si i sebi težak,
bome sav si se zatrovao....





Predatori

20.07.2020.




Rašćišćavanje koječega ne škodi.























Ne znam koje mi je ovo čudovište ubilo osu, al eto ,
neka ostane zabilježeno.... ,







a ovo drugo jede krompir, isto je platio glavom ….na kraju…




















Kraj je dana, nad krovom duga



razigrana...

Marsovac

17.07.2020.



Gledam istini u oči,
skinuta je mrena, iščezle su distorzije stvarnosti,
ne skupljam više pijesak osobnosti gdje god da se okrenem,
što imam, sa sobom u sebi nosim, s tim živim,





ne pokušavam više u novom svijetu kretati se starim tokovima,
nemoguće je ispravljati krive Drine
i zato nastojim zamijeniti zastarjele stavove i predodžbe,
jedva sam u stanju,
još uvijek nisam sa svime na čisto,
borba je to, borba, ali napinjem se drastično,
pokušavam, opterećuje me psihofizička nužnost realnosti,
trudim se adaptirati na to što je od mene ostalo,





ne lomim se analizama što je svijet postao, nosim se sobom,
to je moj teret, tu sam nažalost i nema druge, mora se živjeti kako god,
šeprtljavo iz dana u dan stvaram nove rutine, kao da ispočetka učim disati, smijati se,
kretati se među ljudima, u svemu pratilja tegoba,
onaj čudan osjećaj zatezanja oko srca u svakom diskursu sa svakodnevnicom,
taj život u kojem živimo nezgrapno pokušavam ponovno učiniti svojim,
sve što sam nekada poznavala postalo mi je strano,








trudim se naprosto biti ...
što se nekada činilo toliko jednostavnim sada postaje nezamislivo komplicirano,
treba vremena, ova faza traje dugo, nekada nikada niti ne završi,
ali mogu to, ljudi nastavljaju sa životom,
ljudi padaju i dižu se, pronalaze puteve,





gubili su i sebe i srca i duše i um i ponovno ih pronalazili,
možeš i ti, možda u drugim oblicima,
možda na druge načine,





u nečemu čovjek mora pronaći zadovoljštinu ma koliko bila minorna,





i život kakav god da je ne smije se odbaciti,
usud se mora prihvatiti,
i svaki otpor je kontraproduktivan,
sve ostalo je uzaludno i ne dolazi u obzir.





















Suza

15.07.2020.






















Odjednom
otkida se niz liticu provalije lica,
klizi nizbrdo,
udaljava se nečujno od sebe same
da bi se lišila života,.
nestaje u bezdanu tuge
koja ju je i stvorila....




Odletjeo je drozd





i palčić



u paležu podmetnutom ,dakako,
nit onih koji bi gasili,
jer nisu bili ni pozvani,
nit onih koji su vidjeli,
nitko ništa ne zna...
kao i jučer, kao i danas
kao i sutra.....
































Promatrač

12.07.2020.

Rano je jutro,
ptičice već
vani cvrkuću (njima nikad nije prerano)
glasove im čujem i raspoznajem neke















u zelenoj i crvenoj i žutoj i bijeloj
i lila i ljubičastoj boji trave
i cvijeća i drveća u dvorištu,





upijam miris kave
i sitne mjehuriće u njezinoj pjeni
i crninu i potpunu
budnost i trezvenost i gorčinu
osjećaja proširene svijesti
nakon iscrpljujuće noći ispreplitanja
jave i sna u neobjašnjivoj mješavini
previranja boja, slika i pokreta,




mjesta u kojima smo udisali zrak
i onih kojih nema, ili ima tek kad nisam budna,
svaki dan pijem kavu iz druge šalice;
danas Varšava. sutra Bonn.
imam i Lion, i Ulm i Moskvu, i još neke,
sva mjesta koja smo posjetiii
i boravili i radili i lutali i od kojih su sada,
dok se naginjem nad šalicu kave,
u meni ostali samo bljeskovi
(slična sudbina čeka I moje nježne jutarnje ptičice
I leptire),






minijature sličica u pokretu koje je
sjećanje iskrivilo i prilagodilo
onome što prohtjevna osobnost zahtjeva.
mališa bezbrižan u mom krilu
promatra velikim , smeđim okom
pogrbljenost
i zamišljenost moje pojave,
nastojanje koje me opsjeda,
da vratim izgubljeno,
ili se pomirim
s činjenicom da
od mnoštva iskustava koja
su me definirala ostali su samo
bljeskovi, i neodređen osjećaj
da sam negdje boravila
i nešto proživjela
i upoznala ljude
i pjev ptica i jarke boje i izuzetne
prizore
koje sam barem na trenutak
voljela,
vjerojatno moj mališa
razumije kompleksnost ovih pojava
mnogo bolje nego ja,
ali ne želi mi o tome govoriti
u ovom času, samo me
promatra…


Neka druga vremena

09.07.2020.































Sven i Bruno

07.07.2020.




i puno što-šta između....



































Fulir, Jasmin i Latica

03.07.2020.





















3 mačića (sivo bijeli Fulir, sivi Jasmin i šarena Latica ) starosti 7 tjedana traže svoj dom, obitelj, ljubav i dobre vibre. Pripitomljeni su i mazni, predu i bruje 100 na sat ko maleni traktorčići, a to djeluje ljekovito, trebate ih samo prinijeti prsima i zaspati ćete ko pokošeni ,

ako ste Vi oni pravi, javite se na broj;

099 7377 857 ili 099 418 74 59







Kakav dan...

01.07.2020.

Sav nikakav,
sparan,
muvajuć se po vrtu lijeno,
tek tu
i tamo,
zagledamo,

.







bumbara dva na cvijeta dva, neriješeno...



ona, od debljine jedva se kreće i
ne krekeće....
















njega pak prekasno spazih za leđima svojim,
srce malo,




najljepše od svega;,
pobježe mi, naravno, nije mi krivo,
neka,







poslije dugo vremena pogled gore bacim






onako, tek da ovo predvečerje ispratim....

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.