Kakav dan...

01.07.2020.

Sav nikakav,
sparan,
muvajuć se po vrtu lijeno,
tek tu
i tamo,
zagledamo,

.







bumbara dva na cvijeta dva, neriješeno...



ona, od debljine jedva se kreće i
ne krekeće....
















njega pak prekasno spazih za leđima svojim,
srce malo,




najljepše od svega;,
pobježe mi, naravno, nije mi krivo,
neka,







poslije dugo vremena pogled gore bacim






onako, tek da ovo predvečerje ispratim....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.