Put
Hoda polako, putuje hotimično,
ne zna iz kojeg je razloga krenuo,
ne zna kamo ide, niti mu je to važno.
Put je nešto što se raslojava
u bezbroj smjerova, niti vrijednijim, niti manje vrijednim.
Sve koje
susreće magla su misli između kojih izabire svoj govor, kojima se
obraća sam sebi kao da se obraća,
s dovoljnom dozom srčanosti
da ne upadne u zamku.
Vrlo lako mogao bi se poistovjetiti
s bilo čijim laticama
koje nosi i u njima iskopati svoj odar
da mu kojim slučajem svjetlost
zvijezda ne služi kao vodilja.
naravno, riječ je o našem
djetliću....
komentiraj (20) * ispiši * #
