Dan iznad drugih

26.04.2020.

Nedjelja je,
svjetlošću okupan prekrasan dan.





ležim u dvorištu na betonu rascvjetalom na suncu, na vjetru,
propuhana mislima o kojima nisam namjeravala misliti,
jer misliti misli o kojima ne misliti misliti, što je i koji je smisao osim torture ili ekstaze,
a ptice i šuma igraju svoju igru i pjevaju suncu na vjetru dok nebo ostaje drevno i vječno
u vječnosti vremena koje bih i ja voljela u sebi doživjeti
i obrazložiti si,




ali lagala bih kada bih tvrdila da sam kadra.
uostalom, hipokrizija nije moj stil,
ali trčanje pred rudo i molitva za oprost jest,




jer
ja vjerujem u nešto , Svemirsko, kako god i nemam mnogo prečih stvari, pa što onda?
Od misli ne mogu pobjeći,





kasnije sam se uvukla u ležaljku i čitala knjigu o nekom velikom čovjeku,
što šta pored mene i uokolo mene,





.



















vrijeme je takvo kakvo jest, a mi se još nismo rastali, sklupčani
jedno u drugo
kao dvije riječi iste rečenice.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.