Dva paklena tjedna su za nama u danonoćnoj potrazi za tobom,
naći ćemo te mili , izdrži još samo malo, još samo malo,
Bog je na našoj strani!

Ne mogu nam ništa
nit vjetar, nit snijeg ,nit kiša!



























Bog je na našoj strani!

Jutros najranije krupne kapi kiše
o staklo udariše ,
a na njemu prvi ove godine

i još k tome s tetovažom
od siline....




Onda je pljusnulo sunce,
ugrijalo našu azaleju





pa drugog ljepotana
izmamilo u šetnju.







Izgledalo je da će vedro potrajati,








pa smo malo i rezbarili
"čepove" za krtičnjake,





onda se naglo zatamnjelo nebo,



naljutio se dobrano Gorštak odozgora



pa nam hitro pobjegla i ona....

Gdje god da se okrenemo...invazija,




tko li im pomaže u ovome svemu?



Usporedbe radi i auto jedva
po ovako "grbavom "terenu...



Jelama mladim,šumskim,
ovo sve skupa nebitno,










one gnijezda skrovita čuvaju
za malene " u sitno"...









Niti proljetnice briga nije,









nit trogodišnju Lanu



pa nit ove ptice ,
naše skitalice,













a zec ko zec, pobježe nam u trenu



i sunce na počinak ode;



-Laku noć.-veli ovome svemu...

Bio je to kratak susret,
emocijama nabijen,
toplinom snage darivanja
nemjerljiv,
trenutak u kojem
radost postojanja isijava
i darkom unikatnim
ostaje zauvijek
u domu našem
da obitava

Hvala ti bellistra






I k tome još
u omotnici lijepoj Rijeka nas
obradovala darom
ovim zaista
tako živim
kalendarom.

Hvala ti gogoo



I što onda reći:
Jedno veliko od srca hvala
u osobno ime i ove dvojice
hodajućih "zala"....-)))





koji su dobri samo kada se
spava...

Tvoj je danas dan,



znam , ne zaboravljam.





Baloni posvugdje,





a što da ne?




Strpljivo čekamo




i evo nje!



Njamiii……-))



Onda smo povezali balone,
napisali poruku i metnuli darke,



zaželjeli želju, na krilima vjetra ponesite
darke u dolinu, znamo da vas i dolje
ima,



al vjetar iz prve nije čuo,
na granu ih otpuhnuo





da bi potom tužnom oku
smjesta udovoljio,




u pravom smjeru krenuli su,




sada možemo predati se snu.

Oni koji prate ovaj naš blog sjetit će se ove niti cvijeta, niti voćke...:-)



Brali smo ju i nabrali želeći sačuvati sjemenke za ovo proljeće pa da
i u našem vrtu raste i ovako smo vam tada pokazali dio na tanjuriću.



E sad, zašto o tome mi sada?



Pa zato ,jer jučer i danas uz šumsku stazu nađosmo ih ovako.
" Kažu da je došetala iz dalekog Japana gdje se smatrala svetom biljkom. Ali već početkom 18. st raširila se cijelom Europom i ostatkom svijeta gdje su ju ljudi prigrlili u svojim vrtovima ili i divljina u svojoj skrivenoj raskoši. Raste po šikarama, rubovima šuma, na čistinama, poljima i vinogradima, uz putove i plotove, u vrtovima.. Ono što ju čini nadaleko prepoznatljivom i karakterističnom je njena žarka narančastocrvena mjehurasta ovojnica u obliku lampinjona koja u sebi nosi po jednu bobicu ploda.: Kako vrijeme prolazi i ljekovitost jenjava ovojnica polako gubi svoje tkivo i ostaje u vidu fino satkanih niti nježne čipkaste mrežice, kao divan filigranski rad lampinjona. Mjehurica cvate od lipnja do rujna a zrele plodove daje u ranu jesen zavisno od klime, nadmorske visine."


Izvor: mjehurica

Još jednom priroda pokazuje svu svoju savršenost stvaranja!




Mi ju zovemo šumska mjehurica.



Rajska si zemljo po kojom gazim
i blaga što skrivaš, a lagano nalazim...
hvala ti

Da, dođu tako neki trenutci,
kada ništa jasno nije, kao i
u ovom jutru koje maglom zori



i susnježicom blagom



pa se sve razvedri, počisti , posuši



neke nježne klice niču na Nebu i u
duši



jedinstvo, valjda smiraja,



sve , osim njega u letu,



kao da je sam na svijetu....