Žarilo se danas Nebo




i Mjesec sa njim,



odlutao dan
u san



ne, ovo nije netom posađeni lan,


posadih ih danas sa
jednom željom samo...






Nadglednik radova šutljiv,
al sa smiješkom pratio
što se to danas s radošću
sadilo.




-Ljudi misle da nam srodna duša savršeno odgovara u svakom pogledu, i to je ono što svi žele. No, prava srodna duša je ogledalo, osoba koja vam pokazuje sve što vas sputava, osoba koja dozvoljava da primijetite samog sebe kako biste mogli promijeniti vlastiti život. - Elizabeth Gilbert

Igralo se naše nebo danas
čudnih igara,



a i mi se dokopali igre žara




da dom zamiriši;



-Naranču u klinčiće uvij,
postavi i briši!-:-)))

Pozdravljajući ovaj poseban dan
i na dragom Nebu znak



pred vratima našeg doma
od tko zna kuda čekao nas momak ovaj,



Što "na stolu je" , posluženo je
i nije se ustručavao.



Lagan naklon i :-Hvala, odoh dalje.-

Kasnije smo saznali da to je tornjak Aga
šumarev čuvar i miljenik
i nitko mu nit približno nije nalik.



Došla je večer u pastelu,



naše svečano srčeko
zasjalo



i dok topao plam iz kamina svjetlost širi



mi se uspavasmo.


Sretan Vam Božić i svi dani naredni,
dragi blogeri

kada se magla sutonu približi





tad poljubac gromki padne,



a kad susjed iz doline frkne
pa drvetu svome svjetiljke dadne




pa vatromet k tome doda,




svima jasno da i ovako želi



radostiti svakog






prolaznika, gosta....

Kažuni, komarde, bunje, cemeri ili hiške su okrugla poljska skloništa, građena u tehnici suhozida, od prirodnog kamena, bez prozora. Obično je okruglog oblika, sa stožastim ili stepenastim vrhom.
Karakteristična su za Istru, ali i za druge dijelove uz hrvatsku obalu te druge države Sredozemlja.
U prapovijesti su služili za stanovanje, a kasnije za smještaj poljoprivrednog alata, te pastirima kao zaklon u vrijeme nevremena.
Slične varijacije postoje u ostalim dijelovima Hrvatske.
Postoje još i sljedeći nazivi:
komarda
bunja
trim (na Hvaru), temelji nekih sežu i u kameno doba
cemer (u Zagori)
Slovenija:
hiška
Italija:
trullo


dugo je tinjala želja izraditi barem jedan što je vjernije moguće originalu i konačno imamo svoj prvi
kažun koji će krasiti središnjicu objedovnog nam stola.

danas je završen, ufotkan i postavljen :-)))

Danas se razigralo naše nebo,



razigralo igre skrivača,



u oku promatrača




svega je bilo,
sunčan i lijep dan



definitivno njegov smo fan.

I pade nam prvi snijeg,

a nije izgledalo tako,



magleno, magleno ovako



i ogledalce sleđeno
svo nekako nesređeno,




viriti preko ograde, uopće
nije bilo upitno,







one su pak ostale vani prenoćiti
pa ih se danas nije moglo obuti.....-)))



Nebesko oko, gore visoko





i svijetla zraka za laku nam noć,



za spavanje spremni,
moramo poć.....-)))

Leti, leti srce drago
prostranstvima nebeskim,
takvog zaštitnika svak bi rado



baš kao i ovo biće malo
što u dragom dlanu
utočište našlo.

…………………………………..
…………………………………..



" I smiješi se u meni suton
od zapaljenih zvijezda svečan
i osjetim u dubini svega
da je Život vječan-vječan."
/ Dobriša Cesarić /

Uglazbi stih
postojanja znak,
prije svega i prije svih
ostavi trag,
udah i izdah
tu je život stao cijeli,
prorijedili se nebeski znakovi
bijeli.
Zar je i njima zima
pa utočište toplo traže?

Nebo se voli,
ono se ne važe.
Kapljicu rose
pokušaj zadržati u dlanu,
nećeš moći,
u nju uspomene duboke
stanu,




baš kao i u prijateljevom
dlanu ptica draga,



tako malena,
a ogromna snaga...


pticu na svom dlanu snimio prijatelj drag,
hvala ti od srca hajjnezir

Kroz ovu gustu zavjesu
trebalo je danas proći

i sve bi bilo u redu
da za ovo nisam zapela
i treeeeeesssss….



otkotrljah se drito do ovog zida
skoro pa cijelog obraslog
mahovinom,



no dobro, sve je dobro prošlo
taman mislim , a kad ono



ugledam drvo ovo



priđem bliže, fotkam i mislim si;
kakve li su ovo gljive?







-NIsu to gljive.-gospon kaže,
oboljela mi lipa teško,
mi to kažemo :-na lipi guba, a
tumor je to...

Danas magla dolje,
naše milo gore,
glavno da niš ne baca
odozgora,

jurimo van, pobrati one sjemenke onog
što lovorom ga prozvasmo



i jesam, punu kantu,



uspoređujem lišće s našim lovorom-višnjom,
stvarno nit približno isti



ok, sjemenke pobrane ,spremljene,
ali čisteći "žito" od "kukolja"
mislite li da je ovo list?




NIje, šašavi leptir, jedan, jedini odlučio
izvesti svoj nikad viđeni ples, a kako
nije mi bilo moguće odlučiti koje izbaciti,
a koje njegove " plesne "korake ostaviti,
evo vam pa uživajte,naravno tko voli leptire


















da, ovdje je sletio i na moju vestu osobno imajući
nešto protiv mene

Dan je opet počeo nekako "sumnjivo" jutrom,

potom oko podneva ovo;



Nismo se dali smesti,



dobro nam poznatim putem krenuli smo
opet u šetnju uokolo i prvo što je u oko zapalo
lovor višnja i njegove bobe











a onda lišćeeee,




debeli šuštavi pokrov ,super za valjanjeeee




pogled odozdo s rukama pod glavom,




pa kroz šumu na čistinu,







lepezasti samac neda na sebe ni pod točkom razno



Nebeski Excalibur
blagoslov nam dao,
zabljesnuo snažno ,
zatreperi srce , pod njim se pomoli,
zna i ono da nas budno čuva netko
tko nas puno voli




pa se poslije svega
i ovako usne,



mir u noći ovoj
neka i vas pljusne.