Kućica za pamćenje

24.10.2019.

Rekosmo da za kraj izleta s prethodnog posta ostavismo šećer-kolačić,
ma kako god to tko nazvao, dakle, pri samom kraju izleta kada smo
već bili uvjereni da se više nema što za vidjeti te da smo se
i izgubili, putić



slijedimo stepenicu svaku i



bunar, što li?



pa vrtna garnitura kamena, valjda.-))



pa još jedna drvena...






pa zasebni visoki stolci



još jedan bunar



još malenih stepenica






i onda maleno, osobno svetište



tu je trebalo zastati ...tišina...samo cvrkut ptica čuje se



ornamenti posvuda



tko je otkrio jezerce, zna se!.-))



mladom Stradivariju nije bilo pravo vidjeti kupača
u bazenu svom,



a onda ljepota,čista ljepota





















Tko je na kraju jedva doma došao
i zaspao kao klada, zna se,




a i mi skupa s njim,
počašćeni izletom kraljevskim.-))


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.